Kapetan mr. Dalibor Denda istrazivac saradnik
Institut za strategijska istrazivanja, Beograd
Jedinice Drugog bataljona bornih kola u Aprilskom ratu
.....Drugim bataljonom bornih kola komandovao je kapetan I klase Ljubiša Terzić, dobro obučeni starešina koji je u tenkovskim jedinicama jugoslovenske vojske bio na službi od oktobra 1931, prošavši do rata sve dužnosti, od komandira voda do komandanta bataljona.
.....Drugi bataljon (bez treće čete) dobio je naređenje za pokret 4. aprila. Krenuo je iz Beograda železnicom, u noći 5/6. aprila, preko Srema, u susret snagama nemačke 16. motorizovane i 8. oklopne divizije. One su, posle forsiranja Drave, nadirale od Virovitice prema Vinkovcima i Beogradu. Kada je bataljon stigao u Slavonski Brod, Nemci su već bili u Vinkovcima. Slavonska i Osječka divizija bile su zahvaćene rasulom izazvanim delovanjem pete kolone, tako da je Nemcima bio praktično otvoren put prema Beogradu. Zbog proboja fronta Slavonske divizije 10. aprila 1941, Druga jugoslovenska armija bila je prinuđena da odvaja snage za osiguranje svog levog boka, koji je do tada zatvarala Slavonska divizija, te da vrši miniranje komunikacija. Komandant Druge armije angažovao je jedinice Drugog bataljona bornih kola (zajedno sa motorizovanom pionirskom četom, 10. pešadijskim pukom (sa dva bataljona) i jednom brdskom baterijom iz sastava Bosanske divizije čije su jedinice prolazile kroz Slavonski Brod), sa zadatkom da na liniji Vukovlje- Vranovac zatvore drum Kapela-Batrina-Slavonski Brod, i spreče eventualno nadiranje nemačkih tenkova tim pravcem.
.....Jugoslovenska Vrhovna komanda je krajem dana, usled teške situacije kod Četvrte armije, koja se pod dejstvom pete kolone praktično raspala, naredila da se Prva i Druga armija povuku južno od Save. Prema tom naređenju, Druga armija, u čijem je sastavu bio i Drugi tenkovski bataljon, trebalo je da odstupi u Bosnu, posedne odsek Rača (isključno) - ušće Vrbasa i zatvori pravac Brod - Doboj - Sarajevo. Prema istom naređenju, artiljerija je trebalo da bude upotrebljena za tučenje komunikacija. Na tom pravcu nastupala je nemačka 14. tenkovska divizija. Prilikom odstupanja, Drugi bataljon bornih kola u Doboju su napale ustaše i pokušale da razoružaju vojnike i starešine i zaplene tenkove. Komandant bataljona kapetan Lj. Terzić osujetio je ovaj napad. Prilikom upornih i žestokih borbi jedinica jugoslovenske Druge armije sa nemačkom 14. tenkovskom divizijom kod Doboja, 15. aprila uništeno je, odnosno izbačeno iz borbe, oko 20 jugoslovenskih tenkova. Žestoke borbe kod Doboja trajale su do pred podne, nakon čega su se preostali jugoslovenski tenkovi povlačili pod borbom dolinom reke Bosne ka Sarajevu. Prema nemačkim izveštajima, jedno nemačko tenkovsko izviđačko odeljenje 14. tenkovske divizije, kojim je komandovao izvesni potporučnik Mendesloh, dok je izviđalo put kojim se kretala divizija naišlo je na jugoslovenske tenkove, koji su takođe bili na izviđačkom zadatku. Ovo nemačko odeljenje uspelo je u borbi koja je usledila da izbaci iz stroja još šest jugoslovenskih tenkova. Jugoslovenska Vrhovna komanda je 15. aprila pre podne, u vezi sa ultimatumom komandanta nemačkog 46. korpusa od 14. aprila, izdala komandantu II grupe armija i IV armije naređenje O. Br. 181 da je zaključeno primirje sa neprijateljem pred frontom II grupe armija, koja je dejstvovala na frontu od puta Zvornik - Sarajevo pa na zapad, te da s tim u vezi narede svim trupama i ustanovama da ostanu na svojim mestima i da ne otvaraju vatru. U slučaju nailaska nemačkih trupa da ne pružaju otpor, već da polože oružje. Trebalo je da budu preduzete sve mere da se održi red i mir i da se ne gađaju neprijateljski avioni. Zbog naređenog primirja, komandant Drugog bataljona bornih kola nije uspeo da sačuva preostale tenkove, ali je uspeo da izbegne zarobljavanje i zajedno sa kraljevskom Vladom napusti zemlju. Jedinice nemačke 14. tenkovske divizije sustigle su u dolini reke Bosne ostatke bataljona. Ova divizija, koja je nadirala preko Banjaluke i Doboja, ušla je u Sarajevo 15. aprila u 20.45 sati. Zarobljene jugoslovenske tenkove Nemci su predali ustašama.
.....Treća četa Drugog bataljona bornih kola izvršila je 6. aprila 1941. godine marš iz Skoplja, sa ciljem da uđe u sastav Bregalničke divizije u rejonu Štipa. U skladu sa dobijenim borbenim zadatkom, u popodnevnim časovima 6. aprila četa je posela rejon za odbranu Ježevo polje (k. 325). Četa se rasporedila oko puta, gde su bile i jedinice 23. pešadijskog puka, čiji su se prednji delovi odbrambenog rasporeda nalazili na istočnim padinama Ježevog brda i Lojzanskog rida. U noći 6/7. aprila organizovano je sadejstvo tenkovske čete sa pešadijom i pridodatom artiljerijom. Ujutru 7. aprila iz pravca Štipa pojavili su se prednji delovi iz sastava nemačke SS divizije Adolf Hitler. U borbi koja se razvila, pridodata jugoslovenska brdsko-haubička baterija tukla je položaje sopstvene tenkovske čete. U prepodnevnim satima 7. aprila 23. pešadijski puk povukao se sa položaja pravcem selo Olujić-Veles, dok je tenkovska četa dobila zadatak da se pod borbom povlači na desnu obalu Vardara kod Velesa, gde je Bregalnička divizija organizovala položaj za upornu odbranu. Četa se povlačila pod borbom od položaja do položaja i predveče istog dana našla se po vodovima u odbrambenom rejonu ispred sela Olujić, zatvarajući komunikaciju selo Olujić - Veles. Nemci su odlučili da razbiju četu energičnim napadom. Pošto njihovi tenkovi, koji su delovali na tom pravcu, nisu imali pancirne municije priključili su za tenkove topove PAK 75 mm i tako ih privukli do najpogodnijeg zaklona, na oko 500-600 m od prednjeg kraja rasporeda jugoslovenske tenkovske čete. Topovi Pito kalibra 37 mm na jugoslovenskom tenkovima Renault R35 bili su efikasni na dometu od oko 400 metara, dok je domet nemačkih protivoklopnih topova 75 mm bio do jednog kilometra. Nemački topovi su otkačeni od tenkova i postavljeni na vatrene položaje za gađanje neposrednim nišanjenjem. Ispred tenkova i topova bila je isturena pešadija. Dok su nemački p. o. topovi gađali jugoslovenske tenkove, njihovi tenkovi i pešadija preduzeli su snažan juriš. Njima je pošlo za rukom da razbiju i gotovo potpuno unište četu. Preživela posada uništenih tenkova je zarobljena, sa komandirom čete kapetanom Radomirom Turudićem, čiji je tenk takođe bio uništen. Put za Veles bio je na taj način otvoren.
Izvor:
www.mycity-military.com