To je samo cena aviona kao aparata...Koliko je kostao celokupni razvoj i proizvodnja? Sta se moglo kupiti za te novce? Kladim se mnogo vise nego sto smo dobili sa Orlom.
Samo za kolegu "tihog" (iz Radiceve knjige "Orao pogled iz jugoslovenskog ugla")
Sumarna cena projektovanja. razvoja i proizvodnje orla teško da može da se proračuna zbog niza indirektnih troškova, pre svega zbog ulaganja u modernizaciju preduzeća i kretanja kursa tokom dugog perioda rada na avionu.Jovan Matović, general-potpukovnik u penziji, ceni da suma dostiže približno pet milijardi dolara.Možemo tu procenu uzeti kao relevantnu, jer dolazi od čoveka koji je nosio uniformu, ali ima i civilno obrazovanje ekonomiste i tokom rada na orlu bio je zadužen za ekonomski deo Programa.Kako bilo zvanične cene aviona nisu predstavljale ukupan trošak i one su iznosile 3.655.300 dolara za IJ-22. 3.685.000 za INJ-22, 4.298.000 dolara za J-22 i 4.299.900 dolara za NJ-22.Poređenja rad, jurišnici su koštali približno koliko i Mig-21bis.
Inače nakon završetka (prekida) programa 1992. godine Rumuni su Jugoslaviji ostali dužni 14 miliona dolara....
Pošto je kolega Trpe pominjao i motore evo i koji su motori razmatarani sa Orla (dakle iz zvaničnih papira a ne priča rekla-kazala):
Pored Vajpera Janura 1972. godine razmatrani su i:
- nama (sa Mig-a 21) dobro poznati MM-12 (R11-F-300) ili MM-14 (R11-F2S-300) (robosutne konstrukcije, već bili u naoružanju, relativno jeftini, glavna mana veća potrošnja u odnosu na tada savremene konkurentske motore)
- Spray sa aviona F-4K fantom II kakav je koristilo RV Velike Britanije (taj motor je ocenjen kao najsavremeniji u serijskoj proizvodnji u tom trenutku a da je pogodan za avione klase lovca-bombardera)
- Adour (u to vreme u razvoju za pogon Jaguara)
- larzak-04 (Larzac) (takođe u razvoju, kasnije korišćen na alfa-džetu)
- američki motori J85-GE/CAN-15 i J85-GE-13 korišćeni na porodici aviona F-5 i italijanskom jurišniku G91Y.
Analizirane posledice na zadovoljavanje TTZ pokazale su da se drugi motor može ugraditi uz povećanje cene aviona.Izmene na konstrukciji i statičke provere potrebne za svaki alternativni motor produžile bi rad na projektovanju aviona za 12 do 18 meseci.TTZ su se mogli zadovoljiti sa motorima: adur, sprej i MM-14 ali po višoj ceni razvoja i serije!Za poređenje računalo se sa tim da, ako Mk 632-41 košta 80.000 dolara, odnosno 160.000 za dva motora, jedan sprej bio bi upravo dvostruko veći trošak sa nabavnom cenom od najmanje 360.000 dolara, a jedan R11-F2S-300 koštao bi 138.890 dolara.Kod dvomotornog aviona računalo se sa cenom od 2 x 220.000 dolara, sa DS-om odnosno 2 x 180.000 dolara, bez DS-a za adur, 2 x 137.000 dolara za J-85 kanadske proizvodnje, odnosno 120.000 dolara za J85-GE-13 iz "Dženeral iliktrikove" linije i 2 x 118.187 za larzak.Zaključak analize izrađene u VTI bio je da motori J85, vajper 531 (da razmatrala se i ugradnja 2 motora sa jastreba u očajničkoj situaciji tj. dok ne bude dostupno nešto bolje) i larzak ne mogu da obezbede potrebne performanse za orla, a motori adur, sprej i MM-14 obezbeđuju i bolje performanse od zahtevanih.MM-14 je procenjen kao tehnički i ekonomski najpogodniji za jednomotornog orla, ali neizvesno je da li bi SSSR odobrio izvoz a mogle su se očekivati i teškoće u sklapanju ugovora i proizvodnji.Po odnosu cena-efikasnost najpogodnijim rešenjem smatran je sprej.Budući da je to bio motor vrhusnkih odlika, Britanska vlada nije želela da dozvoli da do njega dođe Rumunija jer je bila članica Varšavskog ugovora.
Vajper Mk 632-41, smatralo su u VTI, predstavlja izdržljiv motor, pouzdan i pogodan za rukovanje, ima znatan raspon potiska i mogućnost daljeg razvoja.Njegovim nedostacima smatrali su se loše konstruktivno rešenje zaptivanja na prednjem glavnom ležaju, loš kvalitet ugrađenog materijala i ograničenje veka rada na kritičnim delovima.Smatralo se da bi se licencnom proizvodnjom, umesto nabavke gotovih motora obezbedila ušteda 45% deviza do kojih se JAKO TEŠKO dolazilo...Dodatne prednosti licence bile su sticanje tehničkog iskustva, modernizacija industrije i mogućnost da se uporedo sa licencom osvaja proizvodnja rezervnih delova za motore Rols-rojs koji su već bili u upotrebi na Galebu i Jastrebu.Na delovima za remont cenilo se da bi se uštedelo 500 miliona novih dinara.
Ovo sam napisao čisto samo da se vidi da ljudi koji su pravili orla nisu baš bili "diletanti" i da su znali "šta je dobro i šta bi trebalo" (pošto ovde mnogi vole da prosipaju "naknadnu pamet").Jednsotavno bili su ograničeni finansijskim mogućnostima svoje zemlje i zemlje kooperanta kao i geostrateškom pozicijom Rumunije...Prema tome od onoga što je bilo "ostvarivo i realno" oni su iscedili "suvu drenovinu" a to što su mnogi nerealni pa misle kako smo mi trebalo da ganjamo po nebu SFRJ stotine tornada, fencera isl. je neka druga priča....