Vidiš "kile..", svako vrijeme nosi svoje breme. Tih 60-tih godina skoro svi mi koji smo dolazili u vojne
škole, ustvari išli smo "trbuhom za kruhom" što no se kaže. Sve je to u principu bio živ goljo.
Nisu tu dolazila djeca profesora, doktora, političara, umjetnika i sličnih. Mi smo u principu bili djeca
sa već vrlo teškim životom iza sebe. I "debelim" radnim navikama.
Nisam ja znao nešto posebno ni o Mornarici, ni o elektronici, ni o uniformi. Išao sam kao i ostali
u jednu ogromnu neizvjesnost pa šta bude.
Kasniji godina kako je standard rastao počelo je i izvoljevanje sa novijim generacijama. Pa čak i uslovljavanje
od strane pojedinaca tipa: "Ako moj mali ne nastavi sa akademijom odma..." itd itd.
I onda je malo pomalo sve otišlo i sam znaš gde... :'(