Prve dve letelice za VVKJ, fabrički brojevi 232 i 233, su bile gotove i spremen za isporuku do januara 1932 godine, kada si u prikazane u letu jugoslovenskoj delegaciji u Wien-Aspernu. Prilikom ovih letova, letelice su nosile registracije D-3 i D-6. Obe letelice su isporučene do oktobra iste godine. U početku je bilo problema oko plaćanja ovih letelica jer je naša strana insistirala da se radi o ratnoj reparaciji, ali su u firmi Dornier ostali na čvrstom stavu da o tome ne može biti govora i da su jugoslaviji već isporućene letelice Do D i Do J. Istovremeno VVKJ odustaje od druge dve letelice, fabrički brojevi 243 i 244, i one postaju osnova za razvoj brzog putničkog aviona Do 15, koji je po potrebi mogao da se pregradi u brzi bombarder. Po dolasku u zemlju, ove letelice dobijaju VE brojeve 170 i 171 i bivaju raspoređene u opitnu 261. eskadrilu za višemotorne bombardere, poznatu i kao tromotorna eskadrila, u kojoj su se nalazile još i 2 letelice Junkers G-24 i Avia Fokker F.39. Tokom ispitivanja letelica u jugoslaviji, naši letači su došli do zaključka da letelice u principu zadovoljavaju sve uslove, ali su im potrebni jači motori. Iako su postojali planovi da se nabavi veća količina ovih letelica, finansije su se, kao i obično na ovim prostorima, pokazale kao nepremostiva prepreka, tako da se od tih nabavki odustalo.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tokom 1936 godine se opet javlja ideja za nabavku ovih aviona, tako da su od kompanije Dornier naručene još dve letelice. Ovaj postupak komande VVKJ zaista nije jasan, kada se uzme u obzir da su se u to vreme već pojavile mnogo savremenije letelice, čija je nabavka takođe razmatrana, a do koje je došlo dve godine kasnije ( tu se misli na avione Savoia-Marchetti SM-79). Sve u svemu fabrika izrađuje još dve letelice ovog tipa, fabrički brojevi 555 i 556, sa registracijama HB-GOE i HB-GOF.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ove dve letelice su bile modifikovane u skladu sa jugoslovenskim specifikacijama, tako da su ugrađeni motori Gnôme-Rhône 9Kers sa po 625 KS i trokrake metalne elise. Osim toga smanjen je razmah krila, kako bi se u potpunosti eliminisao flater krila. Letelice su isporučene 22. marta 1937 godine, kada dobijaju VE brojeve 172 i 173, i ulaze u sastav 261. eskadrile. Već sledeće godine one ulaze u sastav 81. bombarderske grupe, koje je bazirala na aerodromu Ortiješ kod Mostara.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dolaskom modernih letelica tipa SM-79, 1939 godine, i njihovim uvođenjem u naoružanje, ovi avioni su prebačeni na dužnosti vazduhoplovnog transporta i dobijaju nove VE brojeve, 3221, 3222, 3223 i 3224. Na početku Aprilskog rata letelice se nalaze u Pančevu, da bi sve četiri bile zarobljene od strane nemaca na aerodromu u Kraljevu po završetku ratnih operacija u Jugoslaviji. Prema nekim podacima, jedan primerak ove letelice je predat novoosnovanom Zrakoplovstvu NDH, ali za to, nema dovoljno informacija.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
| Wnr. 232/233 | Wnr. 555/556 |
Razmah | 28,0 m | 26,5 m |
Dužina | 18,2 m | 18,2 m |
Visina | 6,8 m | 7,3 m |
Površina krila | 111,0 m² | 108,8 m² |
Motori | 3 motora Bristol Jupiter VI sa 500 KS | 3 motora Gnôme-Rhône 9Kers sa 625 KS |
Masa prazne letelice | 5.180 kg | 6.200 kg |
Maksimalna poletna masa | 8.500 kg | 9.200 kg |
Maksimalna brzina | 244 km/h | 300 km/h |
Krstareća brzina | 210 km/h | 240 km/h |
Plafon leta | 5.200 m | 8.000 m |
Brzina penjanja do 4.000 m | 27,8 min | 14,3 min |
Dolet | 1.100 km | 1.400 km |
Naoružanje | 2x2x7,7 mm Darne, 1x7,7 mm Darne, do 1.200 kg bombi | 2x2x7,7 mm Darne, 1x7,7 mm Darne, do 1.200 kg bombi |