Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 062
|
|
« on: June 25, 2011, 08:16:03 pm » |
|
CERSKA ВITКА (12—24.VIII 1914), nazvana po planini Ceru gde je, u osnovi, i rešena; poznata je i kao bitka na Jadru u čijem se slivu, uglavnom, odigrala.
Pripremajući se za defanzivne operacije i pretpostavljajući da će glavne austrougarske snage dejstvovati sa severa, opštim pravcem dolinom Morave, a pomoćne sa zapada preko Drine, srpska Vrhovna komanda grupisala je: 1. armiju (komandant general Petar Bojović, načelnik Štaba pukovnik Božidar Terzić, sastava: Timočka divizija I poziva, Timočka II, Moravska II, Konjička divizija i Braničevski odred) na prostoriji Grocka, Smederevska Palanka, Rača, Topola; 2. armiju (komandant general Stepa Stepanović, načelnik Štaba pukovnik Vojislav Živanović, sastava: Moravska I, Kombinovana I, Šumadijska I i Dunavska I) na prostoriji Obrenovac, Aranđelovac, Lazarevac; pred armijama postavljeni su zaštitni odredi na graničnoj liniji Dunava i Save; 3. armiju (komandant general Pavle Jurišić Šturm, načelnik Štaba pukovnik Dušan Pešić) vršila je zaštitu severozapadne i zapadne granice Srbije, od ušća Kolubare, duž Save i Drine do Ljubovije, u rasporedu: Obrenovački odred (6 bataljona, 1 eskadron, 2 baterije) od ušća Kolubare do ušća Vukodraže u Savu; Drinska II od ušća Vukodraže do Zvornika, sa Šabačkim odredom (8 bataljona, 2 baterije, 1 eskadron) od ušća Vukodraže do Samurovića ade (dužine 120 km), a Lozničkim i Lesničkim (6 bataljona, 3 baterije, 1 eskadron) od Pejine ade do Ade zelenice (vezu izmedu Šabačkog i Lozničkog odreda održavao je Jadarski četnički odred 500 četnika kod sela Prnjavora); Ljubovijski odred (2 bataljona III poziva i 1 baterija) od Uzovnice do Ljubovije; odred na Debelom brdu (1 bataljon III poziva) održavao je vezu izmedu levog krila 3. armije i Užičke vojske; Drinska I je bila na položajima u rejonu Valjeva. Užička vojska (komandant general Miloš Božanović, sastava: Šumadijska I, Užička brigada i Limski odred) u rejonu Užica zatvarala je pravce koji su od Višegrada i Bajine Bašte izvodili u dolinu Zapadne Morave.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Protivno predviđanju srpske Vrhovne komande, austrougarske glavne snage grupisane su protiv Srbije na Drini: 5. armija (komandant general L. Frank), sastava: 8. korpus (9. pešadijska i 21. landverska divizija) i 13. korpus (36. pešadijska i 42. honvedska divizija, 11. brdska i 13. pešadijska brigada) na prostoriji Bijeljina, Zvornik, Priboj, Brčko; 6. armija (komandant general O. Potiorek, istovremeno i komandant austrougarske Balkanske vojske), sastava: 15. i 16. korpus na prostoriji Vlasenica, Rogatica, Kalinovik, Sarajevo, a 2. armija (komandant general E. Bem-Ermoli) u Sremu i Banatu: 4. korpus (31. i 32. divizija), 29. divizija 9. korpusa i neposredno pod Štabom armije 23. pešadijska, 10. konjička, polovina 7. divizije, 4., 7., 8. i 107. brigada. Ova armija bila je predviđena za dejstvo protiv srpske vojske samo u slučaju da Rusija ostane neutralna. No, pošto je ona zaratila i koncentracijsko prevoženje već počelo, rešeno je da se 2. armija prebaci na sever, počev od 18. avgusta, kad mađarske železnice budu slobodne, a dotle da demonstrira prema Srbiji bez ozbiljnog angažovanja. General Potiorek i austrougarska Vrhovna komanda našli su se pred dilemom: da li da počnu operacije protiv Srbije sa 5. armijom čim ona bude prikupljena, a iskorišćujući prisustvo 2. armije, ili da se liše koristi koje im je 2. armija mogla dati i da krenu u ofanzivu nedelju dana kasnije kad i 6. armija bude prikupljena i spremna za dejstvo. Potcenjujući srpsku vojsku, pre svega, njenu manevarsku sposobnost, oni su se odlučili za prvu alternativu. Potiorek jc računao da će do 18. avgusta ovladati rejonom Valjeva, jer će i 6. armija tog dana biti spremna za ofanzivu.
Izjutra 12. avgusta počela je 5. armija prelaz Drine sa 9. i 21. divizijom kod sela Amajlija preko Samurovića ade, 36. divizijom, 11. i 13. brigadom kod sela Batara, a 42. divizijom kod Zvornika. Zbog snažnog otpora srpskih delova isturenih na Drini, prebacivanje preko reke bilo je sporo. Tog dana 9. divizija prehacila se na Samurovića adu, delovi 13. korpusa (36. divizija) obrazovali su uzan mostobran kod sela Šora (Lipnički Šor), a 42. divizija prebacila se jedva na desnu obalu kod Malog Zvornika. Za to vreme artiljerija 2. armije snažno je bombardovala Beograd, Obrenovac i Šabac; 44. pešadijski puk 31. divizije oko 4 časova 30 minuta zauzeo је Šabac, a 29. divizija bez otpora Mačvansku Mitrovicu, Noćaj, Ševarice i Drenovac.
Istog dana srpska Vrhovna komanda počela jc da uočava da je napad glavnih austrougarskih snaga usmeren na severozapadnu Srbiju, pa je oko podne naredila: da 3. armija svim snagama zadržava austrougarsko nadiranje preko Drine i Save; 2. armija sa Konjičkom divizijom da se prebaci u severozapadnu Srbiju i napadne austrougarske trupe koje budu prešle Savu i Drinu; 1. armija da se rokira na dotadašnju prostoriju 2. armije i da obrati pažnju na severni granični front; Užička vojska da pređe u ofanzivu radi vezivanja jačih austrougarskih snaga. Posle prijema naređenja komandant 3. armije odmah je uputio armijsku konjicu i 17. pešadijski puk sa jednim artiljerijskim divizionom iz Drinske I u pomoć Šabačkom odredu, a 13. pešadijski puk, takođe, s jednim divizionom iz iste divizije Lozničkom odredu.
Sutradan, 13. avgueta, 8. korpus je tek oko podnc рrеšао Drinu i uveče zanoćio u Novom Selu i severno od Lešnice; u očekivanju dejstva 8. korpusa sa severa, 13. korpus ostao je ceo dan na desnoj obali Drine, dejstvujući artiljerijom prema selu Runjani - G. Dobrić, dok je njegova 42. divizija u pokretu prema Krupnju stigla do ušća Drinjače u Drinu; austrougarska 2. armija produžila је bombardovanje ciljeva od prethodnog dana i pojačavala snage u Šapcu. Pod zaštitom 3. armije, srpske trupe vršile su forsirane pokrete: Šumadijska I preko Uba prema Šapcu, Kombinovana i Moravska I prema Ubu; Moravska II prema Lazarevcu, a Timočka I i Timočka II prema Aranđelovcu. Ojačanja iz 3. armije upućena Šabačkom i Lozničkom odredu, stigla su oko 10 časova, a ostatak Drinske I stigao je uveče u selo Zavlaku. Dunavska I i Dunavska II ostale su na frontu Beograd - Golubac.
Produžujući nastupanje 14. avgusta, 8. korpus proterao je slab Lešnički odred (1500 ljudi II i III poziva i 500 četnika) sa padina Cera, zauzeo Vidojevicu i zanoćio na liniji Vidojevica (k. 378) - selo Prnjavor; 13. korpus napadao je na položaje Lozničkog odreda i posle ogorčenih bliskih borbi uspeo je oko 19 časova da zauzme sela Obrež i G. Dobrić. Iznenadnim i snažnim noćnim protivnapadom, Loznički odred povratio je visove kod G. Dobrića, ali je morao opet da ih napusti izgubivši 800 ljudi, dok je samo austrougarska 36. divizija izgubila 600 ljudi. Zbog pokreta 42. divizije Loznički odred se noću 14/15. avgusta povukao na položaje Kulina - Groblje - Puškarevac - Majdan, gde je prihvaćen od glavnine Drinske I i stavljen pod njenu komandu. Ojačani Šabački odred pokušao je da povrati Šabac, ali je odbijen. Oko 10 časova pristigla je kod sela Lojanica i prethodnica Šumadijske I, ali zbog razvučenosti jedinica i premorenosti trupa, nije napala Šabac.
Nemajući još dovoljno podataka o jačini austrougarskih snaga koje su nadirale iz Bosne da bi mogla angažovati sve svoje trupe, srpska Vrhovna komanda odlučila se popodne tog dana da prvo likvidira šabački mostobran, a zatim da napadne snage koje nastupaju preko Drine. U tom smislu je u 19 č. naredila: 2. armiji da se grupiše na reci Dobravi i povrati Šabac; 1. armiji da se pomeri dalje na zapad sa jednom divizijom na Ub, a drugim dvema kod Valjeva; 3. armiji da svim snagama zadržava neprijatelja. Međutim, iz primljenih izveštaja noću 14/15. avgusta, Vrhovna komanda konačno je utvrdila da glavne austrougarske snage napadaju preko Drine, pa je natedila 15. avgusta u 3 časova i 15 minuta da 3. armija i dalje zadržava neprijateljeve snage koje nadiru dolinom Jadra; da 2. armija forsiranim maršem uputi Konjičku diviziju pravcem selo Koceljevo - Draginje na liniju Šabac - Loznica (da bi raščistila situaciju u Mačvi, dejstvovala u bok i pozadinu 8. korpusa i obezbedila bok 2. armije), dve pešadijske divizije pravcem selo Koceljevo - selo Tekeriš za napad u levi bok austrougarskih delova u dolini Jadra; da Šumadijska I zauzme Šabac, a ako ne uspe, da uporno brani pravac prema Koceljevu radi obezbeđenja boka i pozadine 2. armije. Zbog daljeg bombardovanja Beograda i Obrenovca, što je ukazivalo na eventualnu operaciju tim pravcem, naknadno je naređeno 1. armiji da zadrži kod Lazarevca one dve divizije, koje je po ranijoj odluci trebalo uputiti u Valjevo.
Nastupajući na frontu oko 70 km u 6 kolona sporo i oprezno, austrougarska 5. armija izbila je 15. avgusta do mraka: levom kolonom 21. landverske divizije severnim padinama Cera do sela Grušića; desnom, glavnim grebenom Cera do Skakališta; 9. divizijom dolinom Lešnice do sela Miline, čija je pobočnica zauzela Popov parlog i ugrozila desni bok 3. armije; 36. divizijom dolinom Jadra do sela Brezjaka; 11. i 13. brigadom kod Grnčarskog groblja; 42. divizijom jugozapadno od Krupnja. Uz odobrenje austrougarske Vrhovne komande pod čijom je komandom bila 2. armija, u rejon Šapca prebačena je 29. divizija 9. korpusa radi sadejstva 5. armiji. Delovi srpske 3. armije (ostatak Drinske I i Loznički odred) branili su položaje kod sela Jarebica i zbog izmešanosti jedinica, desni odsek (Popov parlog - Jarebička crkva) primila je Drinska II, a levi, na delu Groblje - Puškarevac, Drinska I. U duhu naređenja Vrhovne komande od 15. avgusta, Konjička divizija krenula je izjutra istog dana i do mraka izbila južno od sela Zablaća; Šumadijsku I povukao je komandant 2. armije sa položaja kod Šapca na desnu obalu reke Dobrave gde je i zanoćila; Kombinovanoj diviziji naredio je da skrene na pravac selo Draginje - Tekeriš, da prodire glavninom dolinom Lešnice i napadne levi bok austrougarskih delova u dolini Jadra, s tim da kod Tekeriša ostavi jedan puk sa 1 baterijom zа osiguranje boka i pozadine sa pravca Šabac - Tekeriš, a pobočnicu da uputi grebenom Cera; Moravskoj I da krene pravcem selo Koceljevo - selo Gradojević - Mihailov grob, a zatim za Kombinovanom divizijom do Tekeriša, pa grebenom Iverka ka selu Obrežu radi napada na neprijateljev bok u dolini Jadra. U podne je komandant Armije dopunio ranije naređenje (pošto je uočio važnost Cera kao oslonca u predstojećim dejstvima i opasnost od spuštanja Kombinovane divizije u dolinu Lešnice рге nego što sigurno ovlada Cerom) i stavio u zadatak Kombinovanoj diviziji da s pukom i baterijom, upućenim grebenom Cera, zauzme još iste noći Kosanin grad, a ostatak Divizije da zadrži u swlu Tekerišu radi eventualne upotrebe prema Lešnici i Iverku, a Moravskoj I, zbog premorenosti odobrio je duži noćni odmor u selu Gradojeviću, zbog čega ona neće pravovremeno stići da 16. avgusta podrži Kombinovanu diviziju pri ovlađivanju grebena Cera.
Nastupajući istočnim padinama Cera, 2. prekobrojni puk sa baterijom iz Kombinovane divizije sudario se iznenada noću 15/16. avgusta sa desnom kolonom austrougarske 21. divizije. Noću su u boj uvedeni 1. i 6. prekobrojni puk, koji su u ogorčenoj borbi, zajedno sa 2. pukom, razbili austrougarsku kolonu i prinudili je na povlačenje. Izjutra, 16. avgusta, Kombinovana divizija napadnuta je u levi bok na položaju Grujića Mehana - Borno polje od 9. divizije sa Rašuljače i odbačena na položaj Radonić brdo - Kik - k. 325 gde se, prihvaćena od divizijske rezerve 5. puka, sredila i zadržala dalji napad 9. divizija. Kriza je prebrođena ličnom intervencijom komandanta Armije i pristizanjem Moravske I, koja je oko podne sa linije k. 325 - k. 330 napala delove 9. divizije na odseku Spasovine - Begluk i zauzela Begluk, dok je njeno desno krilo zadržano kod sela Jugovića. Konjička divizija krenula je izjutra iz rejona sela Pejinovića pravcem selo Bojić - selo Slatina, a 3. puk uputila prema Osoju (k. 272) radi obezbeđenja desnog boka Kombinovane divizije. Glavnina te divizije produžila je pokret pravcem selo Bojić - Slatina i na k. 205 uzela pod svoju komandu pobočnicu Šumadijske I (Šumadijski konjički puk i 19. pešadijski puk, a nešto kasnije 3. i 4. bataljon iz 10. pešadijskog puka) odakle je Šumadijski konjički puk uputila da sadejstvuje 3. konjičkom puku a sa glavninom produžila nastupanje u dve kolone: desna (polovina 1. i 4. konjičkog puka sa 1 baterijom) izbila je pravcem selo Slatina - selo Dobrić na Beli kamen; 3. bataljon 10. pešadijskog puka, koji je obezbeđivao desni bok Divizije na pravcu Beli kamen - selo Dobrić, zapadno od sela Maovi, prepadom je razbio 57. brigadu 29. divizije koja se pripremala za napad u bok Šumadijske I i prinudio je da se u neredu povuče prema Šapcu uz 300 poginulih i 100 zarobljenih. Za to vreme leva kolona (19. pešadijski puk I, 1 bataljon 10. pešadijskog puka i 1. baterija) u nastupanju pravcem k. 205 - Radlovac naišla je na levu kolonu 21. divizije koja je žurila u pomoć desnoj koloni na Ceru i, u sadejstvu s 3. konjičkim pukom i Šumadijskim konjičkim pukom napala je i razbila, a potom je 3. konjički puk izbio na Bobiju (tt 417). Za to vreme Šumadijska I uspešno je štitila desni bok cerske ofanzivne grupe (Kombinovana i Moravska I) zatvarajući pravce od Šapca na liniji Mišar - selo Jevremovac. Intervencijom Konjičke i Šumadijske I onemogućeno je spajanje delova austrougarskih 5. i 2. armije.
U dolini Jadra 3. armija je na jarebičkim položajima odbila 16. avgusta napade 13. korpusa, naročito 36. divizije, ali 42. divizija i 11. i 13. brigada potisle su Rudnički četnički i Krupanjski odred i zauzele Krupanj. Pošto su joj time ugrožena oba boka i pozadina, Armija se noću 16/17. avgusta povukla na položaje: Marjanovića vis - k. 241 - Groblje (Drinska II) i Radevski kamen - Soldatovića gajevi (Drinska I). Uviđajući opasnost po levo krilo 3. armije srpska Vrhovna komanda naredila јe 1. armiji da odmah uputi Moravsku II sa Uba preko Valjeva na odsek Jolina breza - selo Stave - Sovački kik u sastav 3. armije, a jednu diviziju iz Lazarevca da uputi na Ub.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izjutra 17. avgusta s položaja Spasovine - selo Jugovići - Simino brdo 9. divizija i 16. puk 36. divizije napali su Moravsku I koja je bila na liniji selo Jugovići - Tekeriš, i u oštrim borbama prinudili јe uveče da se povuče na položaj južno od Tekeriša posto je pretrpela veće gubitke naročito od artiljerijske vatre sa Begluka. U međuvremenu, oko 12 časova, 2. bataljon 5. prekobrojnog puka Kombinovane divizije zaustavio je bočnim dejstvom s Parloga napad 102. puka 9. divizije od Jugovića prema Kiku, a dva sata kasnije 2. i 5. prekobrojni puk kao desna kolona kombinovane divizije izbili su do mraka na liniju Konjušnica - Parlog, a 2. bataljon 5. prekobrojnog puka zauzeo je Trojan. Zbog neobjedinjenog rada Moravske I i Kombinovane divizije (komandant Armije nalazio se tog dana na položaju Šumadijske I kod Šapca) propuštena je prilika da se razbije 9. divizija i ovlada grebenom Cera. Za to vreme je Konjička divizija sa 2. pukom presekla telefonsku vezu i železničku prugu izmedu Šapca i Lešnice, na železničkoj stanici Dublje napala voz kojim je jedan bataljon od Šapca bio upućen u pomoć 21. diviziji i prinudila ga da se vrati; sa 3. pukom zauzela je Prnjavor, prodrla duboko u pozadinu 21. divizije i gonila njene razbijene deiove do Drine zaplenivši jednu bateriju. Pri povratku puk je bio opkoljen između sela Petkovice i Pnijavora ali se probio i vratio u sastav Divizije kod sela Culjkovića. Smelim radom Konjička divizija je demoralisala neprijateljevu pozadinu i onemogućila sadejstvo 29. divizije sa 8. korpusom. Napad Šumadijske I na Šabac obustavljen je zbog jakog otpora 29. divizije којu je podržavala teška armijska artiljerija s Turskog groblja i 2 monitora sa Save. Zbog teške situacije u koju je zapala 5. armija, 2. armija je noću 17/18. avgusta prebacila i 4. korpus (31. i 32. diviziju) na desnu obalu Save, umesto da ga ukrca u vozove kako je ranije bilo predviđeno. Na frontu 3. armije jači napad izvršila je samo 13. brigada na Soldatovića gajeve, ali je odbijena uz velike gubitke. Moravska II stigla je u podne u Valjevo, i u 21 čas produžila prema Peckoj. Da bi ubrzala rad Kombinovane divizije i Moravske I, Vrhovna komanda naredila je da se Timočka I iz 1. armije uputi iz Lazarevca 2. armiji radi pojačanja.
U toku 18. avgusta Kombinovana i Moravska I napale su položaj 9. divizije od Begluka do Todorovog rta, prva grebenom Сега, a druga grebenom Iverka. Zbog slabog sadejstva između divizija i pojedinih njihovih napadnih kolona, napad se razvijao vrlo sporo što je omogućilo 9. diviziji da se održi na položaju. Kod Šapca su 31., 32. i 29. divizija napale izjutra Šumadijsku I na položaju Mišar - selo Jevremovac, i prinudile je da se povuče na liniju desna obala reke Đumače - selo Cerovac - Varna. Zbog povlačenja Šumadijske I i precenjivanja opasnosti po svoje bokove, Konjička divizija odustala je od naređenog nastupanja prema Čokešini i Drini, i povukla se na položaj Brestovac - selo Metković radi obezbeđenja unutrašnjih bokova Šumadijske I i Kombinovane divizije. Na frontu 3. armije je 13. korpus sa 36. divizijom i 11. brigadom bezuspešno napadao položaj Drinske II, a 42. divizijom i 13. brigadom položaje Drinske I, takode, bez uspeha. Kad je oko podne Moravska II pristigla u rejon Pecke, kriza na levom krilu 3. armije je otklonjena, a ujedno je ugrožen desni bok 13. korpusa. Moravska II uputila je odmah dva bataljona u pomoć slabom Ljubovijskom odredu koji se usamljen borio na položaju Zelenik - Bobija - Proslop, gde je zatvarao pravac ka Peckoj. Oko 17 časova levo kiilo 36. divizije zauzelo je Marjanovića vis, ugrozilo desni bok Drinske II i komunikaciju 3. armije, selo Zavlaka - Valjevo, i zapretilo da prekine njenu vezu sa 2. armijom. Komandant 3. armije je u toku noći uputio pojačanja radi preotimanja Marjanovića visa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U pokretu iz Lazarevca, Timočka I stigla je u zoru 19. avgusta u rejon sela Volujca i Rumske. Tog jutra Kombinovana i Moravska I nastavile su napade na 9. diviziju. Desna kolona Kombinovane (2. i 5. puk i 2 baterije) ovladala je u 5 časova i 30 minuta Kosaninim gradom, ali je, potom, oprezno nastupala i tek oko 14 časova zauzela Veselinov vrh, gde je obustavila nastupanje zbog bojazni za svoj desni bok od delova 21. divizije na Bobiji. Zanoćila je sa 2. pukom na Veselinovom vrhu, a 15. pukom na Kosaninom gradu, čime je omogućila 9. diviziji da odstupi bez većih teškoća; leva kolona (1. i 6. prekobrojni puk, 6. puk II poziva i 3 baterije), kad je ovladala oko 13 časova Rašuljačom, gonila je neprijatelja dolinom Lešnice i padinama Cera, pa je sa prethodnicom zanoćila na liniji k. 328 - Parlog (k. 288), a glavninom kod Tadranske Lešnice. Moravska I sa 1. i 2. pukom oko 13 časova zauzela je Veliku glavu, a oko 15 časova i Rajin grob, potom grebenom Iverka gonila delove 9. divizije, a u 20 časova sa prednjim delovima zanoćila je kod Popovog parloga. Za to vreme njen 16. puk odbio je kod sela D. Badanje pokušaj levog krila 36. divizije da pruži pomoć 9. diviziji. Moravska I, držeći se grebena Iverka, propustila je povoljnu priliku da dejstvom u dolinu Jadra preseče odstupnicu 36. diviziji. Konjička divizija, zbog povlačenja Šumadijske I, povukla se na položaj u rejonu sela Dvorišta, ne iskoristivši uspeh Kombinovane divizije na Ceru da goni neprijatelja u pravcu Lešnice. Protiv Šumadijske I, na reci Dumači, nastupale su 29., 31. i 32. divizija. Iskoristivši njihovu sporost, Šumadijska I izvršila je ispad protiv 31. i 32. divizije, stvorila kod njih pometnju i zabunu, a zatim se, da bi izbegla udar 29. divizije u svoj levi bok, povukla za 1 - 2 km prema reci Dobravi. Ona je time otklonila opasnost koja je pretila boku glavnih srpskih snaga i stvorila utisak kod austrougarske 2. armije da se prema njoj nalaze znatno jače srpske snage. Na frontu 3. armije, zbog dolaska Moravske II, 42. divizija i 13. brigada ostale su neaktivne preko celog dana, dok su 36. divizija i 11. brigada pokušale da iskoriste postignuti uspeh na Marjanovića visu, ali bez rezultata. Komandant 5. armije naredio je oko 14 časova pregrupisavanje snaga prema levom krilu, ali zbog povlačenja 9. divizije morao je u 16 časova i 30 minuta da naredi opšte povlačenje 13. korpusa. Tog dana, po sugestiji Vrhovne komande, upućena je Timočka I iz rejona sela Rumska - selo Volujac da povrati Marjanovića vis, gde je stigla noću kad su ga jedinice 3. armije već bile zauzele. Uveče je Vrhovna komanda naredila da se Timočka II prebaci od Uba za Šabac, a komandu na frontu prema Šapcu da preuzme komandant 1. armije, pod čiju je komandu stavljena i Šumadijska I. I pored nastojanja komandanta 2. armije da što više iskoristi izvojevanu pobedu, podsticanjem divizija na što energičnije gonjenje, one su sporo i oprezno nastupale. Moravska I provela je ceo dan na grebenu Iverka, omogućivši i poslednjim austrougarskim delovima da se neometano izvuku dolinom Jadra i prebace preko Drine. Zbog slabe aktivnosti Konjičke i Kombinovane divizije, prebacili su se preko Drine i razbijeni delovi 21. divizije. Treća armija nije bila u toku situacije i upustila sc u borbe sa austrougarskim zaštitnim delovima, pa pošto su oni odstupili, pomerila se na liniju Banjevac - Nedino brdo. Tek uveče, po naredenju Vrhovne komande, prešla je u gonjcnje ali je bilo kasno. Na kraju dana Vrhovna komanda naredila je da 2. i 3. armija izbiju na Drinu, a 1. da se orijentiše prema Šapcu. Timočka I vraćena je u selo Mrovsku. Noć 19/20. i dan 20. avgusta iskoristila je 5. armija za povlačenje i, zahvaljujući sporom i opreznom nadiranju srpskih trupa, prebacila se bez većih teškoća na levu obalu Drine: 9. divizija kod Janje, ostaci 21. divizije kod Samurovića ade i Amajlije, 36. divizija i 11. brigada kod sela Batara, 42. divizija kod Šерака i 13. brigada kod sela Kozluka (21. avgusta).
Zbog povlačenja austrougarske 5. armije preko Drine, povukao se i 4. korpus preko Save. U Šapcu se zadržala samo 29. divizija s koјоm su vođene borbe do 24. avgusta, kad je proteran i poslednji austrougarski vojnik sa teritorije Srbije.
Austrougarski gubici: oko 25 000 ljudi od čega je 4 500 zarobljeno; srpski: 250 oficira i 16 045 podoficira i vojnika, od čega je 54 oficira i 2 053 vojnika poginulo, a ostalo ranjeno. Zaplenjeno: 48 topova, 86 kara, 13 poljskih bolnica, veći broj pušaka, konja i drugog materijala.
U cerskoj bici angažovane su s obe strane približno jednake snage. U korenu austrougarskog poraza bila je neodređena uloga 2. armije koja se nije potpuno angažovala u Srbiji, a niti je stigla na vreme u Galiciju, što se i tamo nepovoljno odrazilo. Koristeći se velikom pokretljivošću svojih trupa, srpska Vrhovna komanda uspela je po meri razvoja situacije da uvede u borbu sve potrebne snage i da stvori nadmoćnost nad 5. armijom. Pobedom na Ceru ojačala je u srpskoj vojsci i narodu vera u sopstvene snage. To je bila prva saveznička pobeda u I SR, koja je vidljivo olakšala njihove operacije zbog čega je i ugled Srbije kod njih znatno porastao.
Izvor: Vojna enciklopedija
|