- Lepo je od vas sto ste dosli ovamo. Ne ocekujemo da ce vecina ostati sa nama vise od nekoliko dana!" - tako glasi dobrodoslica kojom kandidate za SAS (Special Air Service – Specijalna vazduhoplovna sluzba), elitnu jedinicu britanske armije, sa tradicijom duzom od 60 godina i ratnim iskustvima sirom sveta, docekuju instruktori. Njihov zadatak je da tokom obuke vrednuju mentalne sposobnosti, fizicku izdrzljivost, samodisciplinu, samostalnost, smelost i snalazljivost buducih pripadnika sastava u kriznim situacijama.
Uz dobrodoslicu sledi i provera sposobnosti (test ogradjivanja) – puzanje po blatu i ronjenje u kanalu ispunjenom muljem, zabokrecinom i ovcijim iznutricama u raspadanju. Kandidate koji savladaju te provere ocekuje najpre dnevno-nocni mars od 20 milja (35 kilometara), a potom i dodatni od 10 milja (16,5 kilometara). Za vreme marsa nije im dozvoljeno da jedu i uzimaju tecnost, bez obzira na to koliko su gladni ili zedni, iako u svojim borbenim rancevima nose hranu i osvezavajuce napitke. Ko izdrzi proceduru ogradjivanja postaje ozbiljan kandidat za stupanje u SAS, ciji je slogan "Who Dares Wins" (Ko se usudjuje pobedjuje).
ISTORIJSKI PREGLED
Britanski premijer Vinston Cercil je 19. jula 1940. godine, sastavio kratak memorandum za svoj ratni kabinet, u kome je naznacio formiranje SOE – Special Operations Exectuve, odnosno Uprave za specijalne operacije. Ona je trebalo da koordinira razlicite subverzivne i sabotazne akcije protiv neprijatelja preko mora.
Cercilovo uputstvo bilo je kratko – Zapalite Evropu!
Preteca savremenih specijalnih snaga – britanski odred, detasman L, formiran je jula 1941. godine od 60 vojnika, oficira i podoficira. Odred L specijalne vazduhoplovne sluzbe ubrzo je brojao oko 600 pripadnika, pa je preimenovan u 1. puk SAS-a, koji su cinile cetiri cete – britanska A i B, francuska C i ceta D, koju su cinili Belgijanci, Norvezani, Grci i Cesi. Jedinica Malajskih izvidjaca – Malaya Scouts formirana je 1947. godine, a u 22. puk SAS-a preformirana je 1962. godine. Javnost je za nju prvi put cula 1960. godine za vreme akcije spasavanja talaca iz iranske ambasade u Londonu. Pripadnici SAS-a ucestvovali su u vecini vojnih operacija koje je sprovodila vojska Velike Britanije, a danas su angazovani u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Metohiji, te u Avganistanu i Iraku.
IZBOR I OBUKA
Jedinica britanske armije, ciji su pripadnici iskljucivo dobrovoljci, jeste 22. puk SAS-a, smesten u bazi u Herefordu. Od kandidata se zahteva da budu eksperti u rukovanju oruzjem, eksplozivom i minsko-eksplozivnim sredstvima, odlicni plivaci, padobranci, sposobni za prezivljavanje u prirodi na duze vreme, da budu osposobljeni za pruzanje prve pomoci i samopomoci, te da tecno govore jezik zemlje u koju se upucuju.
Obuka buducih pripadnika SAS-a obavlja se u nastavnim grupama od po 20 polaznika. Zapocinje desetodnevnom nastavom iz topografije, a zavrsava se marsem od 64 kilometra. Nakon tog pocetnog dela, obucavanje se razdvaja na opste i specijalisticko, a svako obuhvata po tri faze.
U prvom delu obuke kandidati uce organizaciju, namenu i zadatke specijalnih jedinica uopste, akcije koje izvode u miru i ratu, topografiju i snalazenje u nepoznatom prostoru, potom, osnove bezbednosti, brzo prikupljanje informacija, borilacke vestine i strane jezike.
Druga faza je prilagodjavanje na boravak u borbenim uslovima, koja se izvodi na poligonu u planini Brikon Bikonz (Vels). Traje tri nedelje, a kandidati se osposobljavaju u veranju, samostalnom kretanju i orijentaciji, izdrzljivosti i izvodjenju marsa na 64 kilometra za 20 sati, sa ogranicenim vremenom za spavanje i odmor, pod punim borbenim opterecenjem. Tada se organizuje i kurs za dejstva u odredjenim podrucjima ili konkretnim zemljama, na kome se izucavaju specificni geografski ulsovi doticnog regiona, istorija, jezici i politicke prilike.
Rukovanje razlicitim vrstama naoruzanja, takticki postupci u diverzantskim dejstvima, izucavanje sredstava veze, sanitetsko zbrinjavanje, kursevi padobranske obuke i prezivljavanje u prirodi jesu najvazniji sadrzaji trece faze obuke buducih specijalaca.
Kandidati koji uspesno zavrse sve tri faze dobijaju beretke boje peska, sa oznakom SAS, i nastavljaju specijalisticko osposobljavanje za dejstva u pustinji, tropskim predelima, Arktiku, amfibijska dejstva i zavrsavaju obavestajni kurs.
Potom izucavaju taktiku i metode borbe protiv gerile i terorista. Slede kursevi za koriscenje lakog stranog naoruzanja i padobranska obuka – skokovi sa zadrskom ili skokovi nocu, skokovi u sumi, na vodi ili sa velikih visina.
Na kraju osposobljavanja za kandidate se organizuje i letacka obuka u Vazduhoplovnoj bazi Midl Vilix – 60 letova na trenaznim avionima i pilotiranje lakim letelicama i to u trajanju od 35 sati i 115 sati letenja lakim avionima i helikopterima.
Posle kompleksnog osnovnog i specijalistickog osposobljavanja, specijalci se rasporedjuju u skvadrone i odlaze na "kaljenje" sirom sveta.
Obuku u SAS-u uspesno zavrsava samo oko 20 odsto najsnaznijih i najizdrzljivijih kandidata, koji se posle nekoliko godina boravka u tom sastavu (zbog starosnog limita) vracaju u maticne jedinice.
STRUKTURA SPECIJALNIH SNAGA
Specijalne jedinice Kopnene vojske – SAS imaju tri puka cetnog sastava – 21, 22. i 23, od kojih je samo 22, smesten u Herefordu, aktivan i kompletno popunjen, dok su ostala dva u rezervi, u sastavu Teritorijalne armije.
Puk se sastoji iz sledecih organizacijskih jedinica: stab, stabna ceta, ceta veze, pozadinska ceta i pet borbenih grupa – skvadrona, oznacenih slovima A, B, D, G i R, od kojih je posledwi rezervni. Te jedinice cine 22. puk SAS.
Svaka od borbenih grupa deli se na cetiri voda sa po 16 specijalaca, koji borbena dejstva izvode sa stalnim borbenim timovima od po cetiri vojnika. Osposobljeni su za zadatke izvidjaca, vezista, bolnicara, a strucnjaci su za koriscenje razlicitog oruzja i eksploziva.
Vodovi u SAS-u specijalizovani su za dejstva u posebnim uslovima. Isticu se: jurisni vod, koji je naslednik poznatih pustinjskih komandosa – pustinjski pacovi, planinski vod za dejstva na visokoplaninskom zemljistu i u arktickim uslovima, zatim, padobranski vod za specijalne padobranske skokove sa velikih visina i amfibijski vod za ubacivanje u pozadinu neprijatelja podmornicama i povrsinskim brodovima.
Procene govore da 22. puk cini oko 700 pripadnika, a ukupan broj snaga SAS-a, sa rezervnim pukom, iznosi oko 2.000. specijalaca.
STANDARDI
Standardi za vatrenu obuku u svim specijalnim, a posebno protivteroristickim jedinicama izrazito su visoki.
Uobicajeno je da u toku obuke svaki pripadnik sastava ispali od 200 do 400 metaka.
Program za odrzavanje kondicije u gadjanju predvidja za svakog specijalca 100 do 200 metaka nedeljno, ukoliko gadja iz poluautomatskog oruaja, a ako koristi automatsko oruaje od 500 do 1.000 metaka.
http://www.ksfb.rs/forum/index.php?PHPSESSID=k1h09h8kqdlatg9o0rti9ujst7&topic=1024.0