15.05.2014. VRŠE NA SUHOM
Ribari: Nećemo loviti jastoge! Veliki trošak, mala zaradaPočetak sezone lova na jastoge, koja počinje danas i traje do 10. rujna, nikad nije bio neizvjesniji. Posljednjih godina jastoga je sve manje, a i ribara koji ih love. Zbog provedbe famozne Mediteranske uredbe, komiški ribari najvjerojatnije neće na more, možda tek u srpnju i kolovozu, i to samo nekolicina njih.
Gdje je problem i zašto ribari odustaju od lova na najcjenjenijeg jadranskog raka?
– Kad smo čuli da će se Mediteranska uredba, koja se odnosi na veličinu jastoga, početi provoditi ove godine, nas nekoliko koji konstantno idemo na jastoge zaključili smo da nam se to više ne isplati. Lovit ćemo možda tek u srpnju i kolovozu – kaže profesionalni ribar iz Komiže Vedran Boban, koji se ribolovom bavi od 1982. godine i od tada do danas jastoge lovi na Palagruži.
Ogroman je trošak– Ići ćemo na jastoge kad oni krenu u veće morske dubine i kad bude postojala mogućnost za ulov većih primjeraka. Jer, prema ovim novim propisima jastog mora bit dug oko 27 centimetara, a dosad je bilo 24 centimetra. To je jastog težak 50 do 55 deka, a takvih na Palagruži, di ja lovin, malo ima, tako da od deset ulovljenih, devet zbog nedovoljne veličine moram vratit natrag u more. A ić sad riskirat da te uvate i da platiš kaznu...
Ta je odredba stupila na snagu još prošle godine, ali nije se strogo provodila. Ne isplati mi se, apsolutno mi se ne isplati. Ogroman je trošak ić na Palagružu, plovit više od 40 milja tamo i vamo, di moram odradit osam dana, donit doma 10 do 12 kila jastoga i dat ga po otkupnim cijenama koje su u odnosu na cijene u restoranima male. Ne isplati se – ogorčen je Boban.
– Mi ribari u Komiži imali smo Sekciju ribara, predsjednik se zaposlija i ostavija nas je na cidilu, niti se razrišija funkcije, a ni sami od sebe nismo složni. Kad su i održavani sastanci, dolazilo nas je malo, pet, šest od četrdeset članova. Sekcija se totalno raspala. Na zadnjem sastanku raspravljalo se o kvoti tunja i mi smo predložili da se ribarima u Komiži podili da bar imamo sto-dvista kila tunja po povlastici kad sam na parangale i kad je mogu uloviti.
Ali, ne, ni to nam nisu dali. Opet je isplivala ta naša ribarska nesloga, nemamo svoje ja, jedan drugoga bi u top stavili da možemo. Ne znam sam. Počevši od naše ribarske zadruge, čiji sam član, do ovih otkupnih stanica, ima more problema – kaže Boban.
Prošle je godine ulov jastoga bio prepolovljen, a ove će godine potražnja za tom delicijom biti još veća. Stoga pitamo komiškog ribara koliko će se to odraziti na cijenu jastoga.
Svi deru mrižama– Sve ovisi, mi smo kao ribarska zadruga obavijestili naše kupce da naša zadruga ove godine neće imati jastoge, možda ćemo tek u srpnju i u kolovozu samo nas dvojica, Pavle Zanki i ja, ići u lov. Koja će to količina bit, ne znam, vjerojatno minimalna u odnosu na lanjsku – procjenjuje Boban i upozorava da se kod Palagruže lovi mrežama, a to je zabranjeno milju od kraja.
– Svi deru mrižama. Uništavaju jastoge i sve ostalo, ribaju unutar milje po mraku, uništavaju ribu, ne prežu ni od čega. I sad, koja je korist što mi iz Komiže nismo došli na Palagružu na jastoge, nema vrša, njima je eldorado. Nitko ih ne kontrolira, inspektori navodno nemaju dovoljno goriva ni za maknit se iz luke, a pomorska policija da i ne govorim, tako da je totalni Teksas. Ne samo Palagruža, nego svugdje okolo.
A tu su još i Talijani. Boban kaže da ih svatko tko ima internet može vidjeti radnim danom u međunarodnim vodama, tik do naše granice.
– Deru samu našu granicu, a mi smo u lov na parangale mogli ići samo vikendom. Čekamo taj vikend za ić vanka, a ne mo’š od Talijana radit, oni su postavili tko zna koliko kilometara parangala. Em nas naše koće tiskaju... – zdvaja komiški ribar.
Riblji fond je uništen– Sad mi se isplati više ić u kulaf nego ić na jastoge, pa makar i na tri dana. Znam da sam odradija tisuću-dvije kuna i briga me, a ovako, selit sve orte na Palagružu, pa radit tamo osam-devet dana ka pas i doć doma s deset kila jastoga, mogu samo zatvorit obrt. Ne znam sam šta bi reka, a tako razmišlja velika većina mojih kolega ribara. Svak se misli šta, kako, di i s kojim alatima radit. Riblji fond je uništen, među nama ribarima nema etike, te mriže su uništile sve i to ne tvrdim samo ja, to svi kažu, samo ne žele svi o tome javno govoriti jer se boje da će imati problema – kaže Vedran Boban.
Autor : Bogoljub Mitraković
Izvor :
SD20.05.2014. BRUXELLESKA UDICA
Ostat ćemo i bez ribe i bez brodovaPrelovljena jadranska riba mogla bi napokon odahnuti, jer sprema se “scraping”, što nije ni u kakvoj vezi s plemenitim škrapingom – utrkom po škrapama, nego je riječ o planiranom uništavanju ribarskih brodica prema dugogodišnjem projektu EU-a kojim se želi smanjiti nekontrolirano i neograničeno izlovljavanje ribljeg fonda.
U posjedu hrvatskih ribara je oko 4200 brodica, a odšteta koju mogu dobiti je različite visine, dok će Ministarstvo poljoprivrede preko kojeg će odštete biti isplaćivane krajem godine oglasiti natječaj preko pravilnika koji će izraditi Uprava za ribarstvo, najprije za koćarice.
Zna se samo da ćemo za ovu godinu dobiti nešto manje od pet milijuna eura za tu namjenu. E sad, je li to dobro ili loše? Pozitivna strana je u smanjenju pritiska na riblji fond, dok je negativna u dokidanju važne tradicije, valja znati kako se nakon isplaćivanja odštete broj novih ribarskih brodica neće moći povećavati, dok je s talijanske strane spremno četiri puta više ribarica, koje su i tako izorale većinu jadranskog podmorja.
Broj zainteresiranih još nepoznatIma još: sljedeće godine prestaje zabrana ulaska ribarskih brodova ostalih država u hrvatsko more, pa će ribi vjerojatno biti isto, ako ne i gore. To prije što još uvijek nije zaštićeno najznačajnije mrjestilište u Jabučkoj kotlini i tamo se svake godine događa pravi pomor nedoraslih ribljih vrsta.
Poznato je kako je većina hrvatske ribarske flote starija od četrdeset godina, radi se o starim talijanskim plovilima i ulaganje u daljnje održavanje je preskupo, pa mnogi ribari jedva čekaju odštetu, iako je već jasno da će ona biti nedovoljna za sve zainteresirane. Ugrubo izračunano, za manje plovilo odšteta bi iznosila dvjestotinjak tisuća eura, no još nitko ne zna koliko će biti zainteresiranih i kad će doći na red.
Iz Uprave za ribarstvo poručuju kako je Operativnim programom za ribarstvo za programsko razdoblje 2007.-2013. godine, koji je odobren od strane Europske komisije za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti, a to se odnosi na uništavanje plovila ili prelazak u djelatnost izvan ribolova, osiguran iznos od 4,76 milijuna eura koje Hrvatska mora iskoristiti do kraja 2015. godine.
- Kao indikator provedbe predmetne mjere u Operativnom programu navedeno je smanjenje od pet posto GT-a, odnosno ukupno 40 plovila u dijelu kočarskog i plivaričarskog ribolova, što je s obzirom na raspoložive iznose realno očekivati. Dio koji se odnosi na administrativnu kontrolu zahtjeva provodit će Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju – navode u Upravi za ribarstvo.
Autor : Damir Šarac
Izvor :
SD