Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Posts: 69 456
|
|
« Reply #74 on: February 01, 2010, 09:22:48 pm » |
|
Intervju sa načelnikom Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnikom Milojem Miletićem za magazin ODBRANA
01.02.2010.
Vojska mora ići napred
Kada se govori o ulasku Srbije u Nato, posao načelnika Generalštaba nije da spekuliše o onome o čemu se polemiše u javnosti, niti da komentariše odluke koje donosi Narodna skupština. Naša ukupna odgovornost, moja najpre, jeste da Vojska Srbije izgradi operativne sposobnosti u skladu sa odlukama državnog vrha, a mi smo taj zadatak do sada uspešno izvršavali, rekao je u interjuu magazinu ODBRANA general Miletić.
Kada je u februaru prošle godine preuzeo dužnost načelnika Generalštaba Vojske Srbije, general-potpukovnik Miloje Miletić rekao je da će 2009. biti godina konsolidacije stanja u Vojsci i održavanja dostignutog stepena razvoja. Za prioritete u radu naveo je obuku, pripreme za učešće u mirovnim misijama Ujedinjenih nacija, izradu i usvajanje doktrinarne regulative, te potpunu profesionalizaciju i organizacijsku dogradnju komandi, jedinica i ustanova naše vojske. Generala Miletića pitali smo da li je ispunio prošlogodišnje planove.
– U ekonomski turbulentnoj godini koja je za nama, projektovanje bilo kog obimnijeg cilja bilo bi, u najmanju ruku, neozbiljno. Ukoliko se prate analize svetskih vojnih analitičara može se zapaziti da su i oružane snage razvijenijih zemalja po vojnom budžetu osetile posledice globalne ekonomske krize. Utoliko je i realniji bio naš plan da se usmerimo na stabilizaciju stanja u Vojsci i na održavanje najvažnijih dostignuća u transformaciji sistema odbrane. Naravno, sve to u funkciji održavanja potrebnog nivoa operativnih i funkcionalnih sposobnosti komandi i jedinica.
Zadatak i veština nas vojnika jeste da budemo realni u predviđanju. Lista težišnih zadataka koju smo definisali za 2009. nije bila ništa drugo nego izvod iz dinamičkog plana profesionalizacije naše vojske, a taj proces u kontinuitetu ostvarujemo poslednjih nekoliko godina.
Prošla godina bila je, na neki način, prelomna u realizaciji pomenutih zadataka, budući da smo tokom 2008. okončali niz aktivnosti koje su se, uglavnom, odnosile na organizacijsko-mobilizacijske promene. Posle usvajanja nove organizacije, usledile su promene koje bi trebalo da Vojsci Srbije omoguće dodatni kvalitet. Reč je o novinama u oblasti obuke, pripremama za učešće u mirovnim misijama, zatim, o profesionalizaciji sastava i organizacijskoj dogradnji. Na početku nove godine, odgovorno mogu reći da smo taj plan u potpunosti ostvarili.
Prema ocenama nadležnih, zapaženi rezultati u proteklom vremenu postignuti su u oblasti upravljanja obukom. U čemu je prednost novog modela osposobljavanja pripadnika Vojske Srbije?
– Profesionalizacija zahteva potpuno drugačiji pristup obuci. Umesto dosadašnjeg, takozvanog cikličnog obučavanja vojnika na služenju vojnog roka, razvija se novi model obuke koji je usmeren na dostizanje visokih individualnih standarda obučenosti profesionalnih vojnika i sposobnosti jedinica da izvrše dodeljene misije i zadatke. Nov sistem obuke je decentralizovan, omogućava i podstiče inicijativu komandanata, daje im veću slobodu u kreiranju osposobljavanja, ali zahteva i veću odgovornost za stepen obučenosti jedinica. Razdvojene su individualna i kolektivna obuka.
U individualnoj obuci primenjuje se instruktorski model obučavanja i precizni standardi šta pojedinac treba da ispuni kako bi uspešno savladao obuku. Kolektivna obuka zasniva se na sistemskom pristupu obuci jedinica u svim segmentima, počev od procene pa do evaluacije obučenosti za konkretno dodeljenu misiju. Na taj način obuka je efikasnija, efektivnija i ekonomičnija. Takođe, predstavlja stalni, napredan i izazovan proces.
Pojašnjenja radi, do sada smo imali jedinstven sistem i plan i program obučavanja za sve vojnike, koji se primenjivao iz generacije u generaciju. Danas sve jedinice imaju definisane profesionalne zadatke i misiju, pa je komandant odgovoran da sastav osposobi za njihovo izvršavanje. Komandanti imaju slobodu da kreiraju i planiraju obuku, ali i da intenziviraju osposobljavanje ukoliko je to potrebno. Decentralizacija olakšava planiranje, ali povećava odgovornost za nivo obučenosti sastava.
Profesionalizacija naše vojske i dalje predstavlja težišni zadatak i Generalštaba i Ministarstva odbrane. Dokle se stiglo u tom procesu? Kako će se odvijati u 2010. godini, u uslovima smanjenog vojnog budžeta?
– Profesionalizacija jeste jedan od deklarisanih ali i suštinskih ciljeva transformacije naše vojske. Taj proces započeli smo pre nekoliko godina, a intenzivirali ga tokom 2009. godine. Naš cilj je da do 2011. u potpunosti završimo profesionalizaciju, popunimo jedinice profesionalnim vojnicima. Ne treba, međutim, zaboraviti činjenicu da je to proces koji traje. Stoga, ne možemo ni tada tvrditi da smo posao potpuno završili, jer profesionalizacija podrazumeva niz aktivnosti, poput dogradnje sistema obuke, osposobljavanja jedinica i ljudi da se profesionalno odnose prema obavezama. U tom smislu, aktivnosti će se nastaviti i posle predviđenog vremena za završetak profesionalizacije, odnosno i u 2011. i u godinama koje slede.
U toku je prijem oko 4.500 profesionalnih vojnika. Šta usporava njihov ulazak u vojnu službu?
– Nemamo ozbiljnijih problema koji opterećuju prijem profesionalnih vojnika u službu, jer se kompletan postupak odvija na osnovu javnog konkursa. Taj posao i ne treba da bude brži. Postoje odgovarajuće procedure koje se moraju ispoštovati. Naša najveća teškoća jeste da od velikog broja dobrih kandidata izaberemo najbolje. Oni se pre sklapanja prvog profesionalnog ugovora najpre obučavaju nekoliko sedmica, što predstavlja dodatnu selekciju za izbor najkvalitetnijih kandidata u jedinice Vojske.
Hoće li početkom naredne godine biti vojnika na služenju vojnog roka?
– Iako ćemo profesionalizaciju završiti do 2011. godine, cenim da ćemo i dalje imati određeni broj vojnika na služenju vojnog roka, jer Vojska ima potrebu za njima. Oni predstavljaju kategoriju iz koje će se i u godinama pred nama regrutovati budući profesionalni vojnici i podoficiri.
Aktivna i pasivna rezerva su kategorije koje raniji sistem nije prepoznavao. Pretpostavka su kompletne transformacije srpske vojske…
– Aktivna rezerva predviđena je zakonom. To je nešto što tek treba da stvaramo. Reč je o rezervnom sastavu koji ima poseban odnos s vojskom, koji je uređen ugovorom. Oni se u određenom periodu angažuju za pojedine zadatke. Dobra aktivna rezerva može smanjiti mirnodopsko brojno stanje naše vojske, a da se pri tome ne naruše njene operativne i funkcionalne sposobnosti. Pripadnici aktivne rezerve su obučeni i osposobljeni, svakodnevno se nalaze na svojim radnim mestima, a po potrebi ih pozivaju u jedinice.
Naravno, država mora motivisati ljude ѕa pristup aktivnoj rezervi. Postoje različiti primeri kako se to postiže – stipendije za školovanje, različite socijalne olakšice i slično. U svakom slučaju, taj nam posao tek predstoji, na osnovu usvojene pravne regulative.
Pasivna rezerva predstavlja ono što smo do sada kao rezervu imali i poznavali. Tokom 2010. neće biti većih pozivanja rezervnog sastava na obuku, jer su nam ograničena finansijska sredstva, a to ne zahteva ni bezbednosna situacija.
Iako ovogodišnji vojni budžet nije razvojan, očekuje se opremanje Vojske savremenim tehničkim sistemima i njena modernizacija. Šta će biti prioriteti, a od čega se, bez obzira na srednjoročne planove razvoja do 2015. godine, mora odustati? Koja su sredstva naoružanja i vojne opreme trenutno neophodna srpskoj vojsci? Jesu li to točkaši, višenamenski borbeni avion…?
– Vojska Srbije ne odustaje od opremanja, ni u celini ni u delovima Plana razvoja, bez obzira na aktuelnu ekonomsku situaciju. Instrument kojim pokušavamo da ublažimo realnu finansijsku ograničenost, to jest umanjenje vojnog budžeta, jeste iskazivanje prioriteta u opremanju, po godinama i u skladu sa potrebnim operativnim sposobnostima Vojske. To znači da ako u 2010. ili nekoj drugoj godini nemamo resursa za nabavku sredstava, ali ni za odgovarajuću obuku ili održavanje, mi pokušavamo da prioritet damo nekoj drugoj vrsti sredstava za koja imamo dovoljno resursa, a koji omogućavaju dostizanje potrebnih operativnih i funkcionalnih sposobnosti. Svesni smo da taj proces ne može da traje u nedogled, kao što očekujemo i da kriza neće trajati godinama. Ne smemo stajati, bez obzira na ekonomske okolnosti. Vojska mora ići napred.
Opremanje planiramo prema potrebnim sposobnostima naše vojske. Naš prioritet, kada se govori o razvoju sposobnosti kao što je mobilnost, jeste oklopno vozilo točkaš. Kada je reč o zaštiti snaga, onda težište predstavlja zaštitna oprema opšte i posebne namene. Radi razvoja sistema komandovanja i stvaranja uslova za korišćenje informacija u realnom vremenu potrebni su nam komandno-informacioni sistemi.
U odnosu na savremene armije sveta, određeni kvalitativni zaostatak postoji, pre svega, u srpskom vazduhoplovstvu. To je posledica ratnih dejstava 1999. godine, kada smo pretrpeli i najveće gubitke. Trenutno radimo na programskim dokumentima za nabavku savremenog višenamenskog borbenog aviona. Nije realno očekivati da se ona i realizuje u 2010. godini. Za sada će nam prioriteti biti remont i modernizacija postojećih vazduhoplova.
Kakav je epilog priče o podoficirskom koru?
– Ne postoji nijedno pitanje, nijedna oblast Vojske Srbije za koju možemo reći da je završena i zaokružena tokom transformacije, jer se radi o procesima koji traju, a sadrže veliki broj aktivnosti, mera i postupaka. S druge strane, procesi traju jer se menjaju i dograđuju. U tom smislu je i priča o podoficirskom koru. Taj projekat zasniva se na tradiciji srpskog podoficira i iskustvima modernih armija sveta. Takav kompleksan zadatak ne podrazumeva samo definisanje uloge i osposobljavanje podoficira, već i odgovarajuću pripremu sistema i obuku oficira za njegovu primenu.
U poslednje dve godine za dužnosti glavnih i prvih podoficira osposobili smo i školovali oko 220 podoficira, od čega osamdesetak u inostranstvu. Rezultate tek očekujemo. Osnovni cilj je da podoficiri u Vojsci dobiju mesto koje zaslužuju, najpre u domenu obuke, osposobljavanja vojnika i komandovanja sastavima kao što su grupe, timovi i odeljenja.
Kada možemo očekivati da će biti gotova doktrinarna regulativa Vojske Srbije?
– Rok za izradu Doktrine vojske je tri meseca od usvajanja Strategije nacionalne bezbednosti i Strategije odbrane. Sva strateška dokumenta Vojske Srbije radili su nadležni timovi Generalštaba istovremeno, tako da su tekstovi regulative nižeg ranga usaglašeni sa višim propisima. Doktrinu vojske uputili smo 26. januara na odobrenje predsedniku Republike.
Usvajanje te doktrine, najvišeg hijerarhijskog reda, jeste preduslov za izradu funkcionalnih doktrina. Međutim, to nisu odvojeni već komplementarni procesi. Razvijajući Doktrinu vojske, mi smo u značajnoj meri postavili osnove i za izradu funkcionalnih doktrina. Stoga očekujem da u kratkom roku posle stupanja na snagu Doktrine vojske dobijemo i funkcionalne doktrine. Na taj način, u 2010. zaokružićemo strateško-doktrinarnu regulativu, koja određuje organizaciju, planiranje i upotrebu naše vojske.
Početkom januara obišli ste pripadnike Vojske u Kopnenoj zoni bezbednosti i istakli da je stanje u tom delu Srbije stabilno, ali osetljivo. Šta to, zapravo, znači?
– Samoproglašena nezavisnost Kosova ni u kom slučaju nije rezultirala smanjenjem bezbednosnih izazova na jugu centralne Srbije i na teritoriji naše južne pokrajine. Bezbednosne institucije takozvanog nezavisnog Kosova, nastale na temeljima paravojnih organizacija, ne mogu, ni u kom slučaju, biti garant stabilnosti na tom području. I dalje smo svedoci povremenih povreda administrativne linije, koje su posledica delovanja, pre svega, određenih kriminalnih grupa, ilegalne trgovine i šverca, nedozvoljene seče šuma, ali i oružanih provokacija sa teritorije Kosmeta.
Istovremeno, moram da podsetim da smo prošle godine u julu imali dva teroristička akta u Preševu i Lučanima. Početkom 2010. godine dogodio se i manji incident na području sela Raševac, u opštini Kuršumlija, koji je uznemirio stanovnike tog kraja. Tamo gde su terorizam, ilegalna trgovina, šverc i slične pojave, ne može se govoriti o stabilnom miru. U tom smislu situacija na tom prostoru jeste osetljiva.
Koliko je saradnja s Kforom, koju su prema Vašim ocenama u 2009. karakterisale profesionalnost i međusobno poverenje, uticala na takvu bezbednosnu situaciju?
– Tokom protekle godine snage Kfora bile su na terenu pouzdan partner Vojske Srbije u obezbeđivanju neophodnog nivoa bezbednosti na teritoriji Kosova i Metohije, u Kopnenoj zoni bezbednosti.
Prošle godine više puta govorilo se i o ukidanju Kopnene zone bezbednosti…
– Ukidanje Kopnene zone bezbednosti jeste političko pitanje i kao takvo mora se rešavati. Mi vojnici o tome možemo dati samo stručni stav, uvažavajući bezbednosne ili sigurnosne izazove, ali, ponavljam, rešavanje tog pitanja je u domenu politike.
Posle deset godina na tom prostoru znatno su se promenile okolnosti. Srbija se tokom poslednje decenije uključila u Program Partnerstvo za mir, potpisala bezbednosni sporazum, uspostavila odnos poverenja i saradnje s Kforom. Svako ograničavanje Vojske i ostalih snaga bezbednosti Republike Srbije u Kopnenoj zoni bezbednosti nije opravdano.
Može li Vojska Srbije biti izvoznik bezbednosti? Kakvo je njeno mesto u odnosu na susede i koliko je učešće u mirovnim misijama svojevrstan srpski brend?
– Izvoznik bezbednosti nije Vojska nego Republika Srbija. Da podsetim, međunarodno angažovanje srpske vojske regulisano je Zakonom o upotrebi Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama van granica Srbije. Ali bih ja, međutim, to posmatrao na malo drugačiji način. Neophodno je da budemo pouzdan bezbednosni partner – da obezbedimo stabilnost na sopstvenoj teritoriji i sprečimo širenje bezbednosnih rizika iz naše zemlje.
U sledećem koraku, u skladu s odgovarajućim odlukama nadležnih državnih institucija, Vojska može da učestvuje u obezbeđivanju regionalne i globalne stabilnosti. Dostizanjem operativnih sposobnosti potrebnih za izvršavanje oba zadatka, Vojska Srbije doprinosi izgradnji bezbednosnih kapaciteta i kredibiliteta naše zemlje i u regionu i šire.
Vojska je spermna da prema odgovarajućim odlukama Narodne skupštine u 2010. godini poveća međunarodno angažovanje. Planira se učešće u više misije pod okriljem Ujedinjenih nacija. Srpska vojska za to ima kapaciteta, znanja i sposobnosti.
Intenzivna međunarodna saradnja, zadaci u okviru Programa Partnerstvo za mir, zajedničke vežbe sa pripadnicima inostranih armija, obeležili su proteklu godinu. Učestvovali ste i na Konferenciji načelnika generalštabova balkanskih zemalja… Koji je zajednički imenitelj pomenutih aktivnosti?
– Krajnji cilj koji realizujemo u međunarodnoj vojnoj saradnji jeste podizanje bezbednosnog i partnerskog kapaciteta, te kredibiliteta naše zemlje, unapređenjem komponente vojne moći. To su, istovremeno, aktivnosti kojima se naša vojska razvija i dograđuje, ali i jača. Izgradnja poverenja, razmena iskustava, zajednička obuka, usvajanje savremenih pojedinačnih i kolektivnih standarda profesije, samo su neki od instrumenata kojima ostvarujemo predviđene ciljeve. To su i oblasti naše saradnje sa inostranim partnerima.
Pominjete inostrane partnere… Na snazi je odluka o neutralnosti Srbije, ali se u javnosti mnogo govori i o ulasku u Nato. Kako na to gleda vojnička struka?
– Posao načelnika Generalštaba nije da spekuliše o onome o čemu se polemiše i govori u javnosti, niti da komentariše odluke koje donosi Narodna skupština. Naša ukupna odgovornost, moja najpre, jeste da Vojska Srbije izgradi operativne sposobnosti u skladu sa odlukama državnog vrha, a mi smo taj zadatak do sada uspešno izvršavali. Takođe, naša vojska je tako organizovana i osposobljena da se bez većih potresa može prilagoditi svakoj odluci, koju, u tom smislu, donesu nadležne državne institucije.
Nedavno ste rekli da je cilj Vojske Srbije da razvija najviše standarde u struci, odnosno vojničkom zanatu. Da li su to, trenutno, standardi Alijanse?
– Naš cilj nije da osposobljavamo ljude po nečijim standardima, već da ih obučavamo tako da dostignemo one standarde koji su u našoj profesiji najviši. Srpski oficir mora da bude spreman za rad u savremenom štabnom okruženju, bez obzira na to da li je nacionalni ili multinacionalni. Postoje načela kojih se mnoge zemlje u radu pridržavaju, ali svaka ima sebi svojstvenu organizaciju i obuku koju primenjuje, a za koju veruje da će joj doneti najbolje rezultate.
Uvažavajući domete koje je Vojska ostvarila u dosadašnjoj reformi sistema odbrane, kako ocenjujete njenu operativnu sposobnost?
– U ovom trenutku, operativne sposobnosti Vojske Srbije su na nivou koji obezbeđuju izvršavanje namenskih zadataka. Vojska je i u protekloj godini efikasno izvršila sve zadatke.
Bliži se Dan Vojske. Obično je to povod i prilika za unapređenja, penzionisanja, različita kadrovska pomeranja… Očekujete li određene personalne promene?
– Da, očekujem. Jedan poručnik u Trećoj brigadi Kopnene vojske će postati komandir čete.
Izvor: Sajt MORS
|