Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 062
|
|
« on: April 09, 2008, 09:24:06 pm » |
|
Krstarica Zenta
Krstarica Zenta bila je vodeća krstarica iz klase Zenta (u kojoj su izgradjena ukupno 3 broda: Zenta, Aspern i Szigetvár). Prvenstvena namena jojj je bila pokazivanje Austrougarske zastave po svetu, iako sama carevina nije imala pretenzije na prekomorske kolonije. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] U Prvom svetskom ratu je sprovodila blokadu crnogorske obale, kada je u Jadran uplovio kombinovani sastav anglo-francuske flote. Ispod je prevod izveštaja o borbi:
"Izvještaj o borbi krstarice "Zenta" Kastel-Lastva, 18. 08. 1914. god.
Dana 13. 08. posle podne preuzeo sam zapovjedništvo krstarice "Zenta"od oboljelog kapetana fregate Josipa Kilova. Brod je pocevši od 14-og nadalje, vršio blokadu crnogorske obale (od Spica do ušca Bojane), a imao je naredenje da u sumrak napušta reon blokade, i da se zakloni u Boku, i svakog narednog dana u svanuce, ponovo isplovi kako bi mogao biti na svom mjestu 14. 08. U predvecerje opazio sam sumljiva svijetla na horizontu jugozapadno od Budve, te sam odmah radio-grafski izvijestio komandu pete divizije, i u isto vrijeme opozvao razaraca koji je inace nocio u reonu blokade. Predpostavka da su ova svijetla pripadala jedinici neprijateljske flote podstakla me da ponovo tražim naredenje za izlazak iz luke. 15. prije podne proteklo je bez ikakvog dogadaja, a magla koja je prije podne djelimicno skrivala vidik, izcezla je poslije podne. U noci izmedu 15 i 16 prilikom ulazka u Boku bio sam pozvan na admiralski bojni brod MONARH, i tamo mi je šef štaba ponovo izdao naredenje da isplovim tek u svanuce.
16.08. u 4 sata izjutra napustio sam Tivatski zaliv i plovio u pravcu blokiranog reona. Vrijeme je bilo tiho i vidno sa lakšim povjetarcom od jugozapada, na horizontu se nije moglo ništa sumljivo opaziti. Brod se nalazio u pripremnom stanju sa pooštrenom izvidackom i stražarskom službom. Svi kotlovi bili su pripremni da mogu ,na zapovijed, razviti najvecu snagu. U 7 sati i 45 minuta prije podne plovili smo u smjeru 133 stepena, otprilike oko 5,5 NM od obale, izmedu rta Volujica i rta Mendresa opazili su se SSW pramenovi dima neprijateljskih jedinica, koje su se brzo približavale. Sa južnog reona blokade vec je k nam jurio razarac ULAN punom parom, i cim je dospio na signalnu udaljenost, sapoštio mi je svoje opažanje. Ja sam odmah naredio suprotan smjer i sa najvecom brzinom uzeo pravac prema rtu Oštra i naredio borbenu pripravnost. Komandantu razaraca kapetanu korvete Egonu Panfiliu saopštio sam signalima, da predstoji sukob sa jednom neprijateljskom flotilom i da se ja namjeravam povuci u Boku Kotorsku i u isto vrijeme da se do daljnje naredbe skloni uz moj desni bok. Poslije kraceg vremena pojavili su se na WSW mnogo stubova dima. Brodovi su se približavali velikom brzinom. Bila je to francuska flota koja je u lovackom smjeru k nama plovila. Ukupno smo ih izbrojali 17-18 neprijateljskih ratnih brodova tipa "Danton", oklopljenih krstarica pracenih od nekoliko flotila torpiljera i koji su, koliko sam mogao zapaziti, jednovremenim zaokretima bili napravili liniju: brod za brodom prema rtu Oštra. Krstarice i torpiljarke zauzimaju istureni položaj. Radiografski izvještavam odmah komandu pete divizije o opažanju neprijatelja i poslednji radiogram je glasio: "17 neprijateljskih jedinica gone "Zentu". Neprijatelj je pokušao mada bez uspjeha da omete našu vezu".
Razarac "Ulan" nastojao je da umakne najvecom mogucom brzinom. Malo kasnije, cim je borba zapocela, vidjeli smo ga poslednji put, od prilike na tri morske milje, kada je još neoštecen izmakao paljbi odgovarajuci vatrom. Kasnije sam vidio da smo opkoljeni, ali je naša najveca brzina nedovoljna da se probijemo, promijenio sam put i smjer na Kastel-lastvu. Namjera mi je bila da se, prihvacajuci borbu, dohvatim Boke, a istovremeno da dodem bliže obali, kako bi pružio što manje vidljivu metu, a omogucio posadi priliku za spasavanje u slucaju ako budem prisiljen da brod potopim. Ako ovaj pokušaj ne bi uspio, odlucio sam da pružim otpor do uništenja. Neprijateljska flota vec je stigla na 10-12 hiljada metara blizine. Na admiralskom brodu bila je izvješana jedna upadljivo velika krmene zastava.
Pet ranije opaženih brodova prikljucili su se u meduvremenu pozadini. Po siluetama mogli su pripadati britanskim oklopljenim krstaricama tipa "Inflekxible". Opazili smi zastavne signale, i paljenje dvaju topovskih metaka koja nijesmo mogli vidjeti gdje su pali. Smatrao sam to kao znak za predaju i odgovorio isticanjem male zastave parade i veike svilene pocasne zastave. Odmah zatim oko 9 casova, poceli su tri od cetiri bojna broda (tipa-drednought) da gadaju na nas sa topovskih kula. Prvi dvohitac prebacio je, drugi podbacio, a treci je dospio do pramca zasuvši prednji dio broda i most jednom granatom i pojedinim rasprsnutim komadima. Metci su nam izgledali kao teške upaljene granate kalibra 305 mm. Sad je slijedio pogodak za pogodkom. Udaljenost od neprijatelja se smanjivala 10 na 9 hiljada metara. Naredio sam da se otvori vatra na admiralski brod. Prvi naši metci bili su kratki, ostali bolji, ali još preslabi za naš srednji kalibar.
Rasprsnuti komadi jedne neprijatenjske granate, koja je eksplodirala u mašinskom prostoru, prekinuli su desni provodnik pare ubivši rukovodioca mašine Fridrika Rotera ,kao i skoro sve osoblje koje se nalazilo u mašinskom prostoru. Obje mašine postale su neupotrebljive. Brod nesposoban za manevrisanje pružao je neprijatelju nepokretnu metu. Sa još preostalom snagom okrenuo sam se tako, da su svi topovi sa desne strane mogli djejstvovati, zatim sam odmah naredio da se vatra pogasi i ventili za sigurnost otvore.
Poslije ovog sudbonosnog pogodka svi su na brodu osjetili šta nam predstoji. Para je pištala na sve strane u mašinskom prostoru i kroz šupljine i obavila brod u oblak. U ovom momentu oficiri, zastavnici i aspiranti pružili su primjerno držanje u borbi i pokazivali posadi kako treba istrajati na svojim borbenim položajima. Naredio sam da se nastavi borba, mada je naša vatra, usled velike udaljenosti, obecavala malo uspjeha, kako bi ostali vjerni casti oružja i tradicijama mornarice, kao i za održati moral posade u ovom beznadežnom položaju. Dalji neprijateljski pogoci proizveli su požar na palubi i baterijama, tako da nije bilo više veze izmedu zapovijednickog mosta i krmenog dijela broda i prisilili me da naredim, da se municione komore poplave sa morem. Pored svih nastojanja prvog oficira, vatra se nije dala više zaustaviti. Sisaljke su zatajili,provodnici za vodu i paru kao i elektricni vodovi razoreni. Novi pogodak u prednji kotlovski prostor prouzrokovao je nagli prodor vode. Mašinskom naredniku Šusu, koji se tu nalazio otpadci od granate odnijeli su obje noge, padajuci uzviknuo je: "Živjele Austrija".
Kad sam uvidio da je kraj blizu, naredio sam da se povjerljive naredbe i tajne šifre bace u mora, da se ispale torpeda i otvore ventili, ali se više do njih nije moglo doci, jedno što nije bilo vremena, drugo što je brod usled jednog pogodka u pravcu vodene linije poceo da tone. Tada sam naredio napuštanje broda. Svi oficiri, zastavnici, aspiranti, pomorski kadeti, mašinski oficir Roter, Bone, Štengel, kao i mornaricki komesar Mikeš pokazali su u borbi hrabrost dostojnu divljenja i hladnokrvnosti. Moja naredenja izvršavala su se vjerni i precizno. Posada je bila mirna i pokazala vrlo dobra, a djelimicno i uzorno držanje, premda je bila u bezizlaznom položaju. Kad sam predpostavljao da su ljudi skocili u more, opazio sam na krmenoj palubi, koju usled plamena i dima nijesam mogao prije vidjeti,pomorskog zastavnika Maksa fon Kramera sa nekoliko ljudi. Radi toga sam plivao natrag, popeo sam se na palubu i napustio brod ponovo tek pred njegovu konacnu propast. Nijesam preplivao ni 100 m. plivajuci, kad se NJ.V.B. ZENTA uzdigla prednjm dijelom, i vijajuci zastavama krmom potonula u dubinu. Ostatak posade plivajuci po moru spontanim "Hura" popratio je potapanje broda.
To je bilo u 9 sati i 40 minuta prije podne. Neprijatelj je tog casa nastavio vatru, a onda krenuo prema jugu. S njegove strane nijesu poduzeti nikakvi pokušaji spašavanja. U vodi se osjecalo udaranje metaka kao jaki elektricni udarci. Najveci dio spasenih stiglo je poslije 4-5 sati plivanja na kopno Kastel-Lastvu. Grupa u kojoj sam se ja nalažio bila je blizu obale spasena mjesnim camcima, koji su vijali zastavu Ženevske konvencije. Pošto nijesmo željeli pasti Crnogorcima u ruke, iskrcali smo se na greben sv. Nedjelje. Goli, malaksali i bez oružja nijesmo mogli, nekoliko sati kasnije, pružati nikakav otpor crnogorskim vojnicima koji su, pod komandom jednog oficira, došli jednim camcem da nas odvedu. Postali smo ratni zarobljenici i bili smješteni u napuštenoj zgradi Stanicne komande, nahranjeni i koliko je bilo moguce odjeveni. Zabranjena nam je bila svaka veza sa spašenom momcadi, a ranjenici su bili, koliko se moglo, previjeni i njegovani. Komandno osoblje, izuzev mašinskog rukovodioca Rotera, i 126 ljudi posade bili su spaseni. Nijesam mogao doznati imena spasene posade, ali sam zamolio crnogorsku Vrhovnu komandu da mi se sva imena spasenih saopšte telegrafskim putem C.K. Ministarstvu, sekcija za mornaricu. Predlozi za odlikovanje slijede, i poseban izvještaj rukovodioca brodske artiljerije sa njegovim opažanjima.
I ako mi nije bilo moguce da u borbi, po pomenutim okolnostima, zadam neprijatelju gubitkr, ipak se nadam da sam u ovoj neravnoj borbi postigao moralniji uspjeh.
Smatrao sam za svoju prvu dužnost da smjelom odbranom, na život i smrt, dam udruženim neprijateljskim snagama saznanje o duhu koji vlada kod C.K. flote, tim više što sam bili prvi brod koji je stajao u neprijateljskoj vatri.
Paul Pahner s.r. c.k. kapetan fregate"
Deplasman 2000/2670 t Dužina 96.80 m Širina 11.70 m Gaz 4.43 m Brzina 18 čv Pogon 8 kotlova Yarrow na ugljem, 2 vertikalne parne mašine, 8560 KS, 2 pogonske osovine
Oklop Paluba - 25 mm, Kule - 35 mm, Komandni most - 25 mm Naoruzanje 8 x 120 mm L 47 ŠKODA, 2 x 47 mm L 33 Hotchkiss, 2 torpedne cevi 533 mm Posada 300 članova Sudbina: potopljena 1914. godine kod Petrovca n/m, na dubini od oko 70 m
|