barba
Prijatelj foruma
stariji vodnik
Offline
Last Login:September 19, 2024, 09:26:49 am
Posts: 821
|
|
« on: December 28, 2008, 10:12:44 am » |
|
Podmornice
Nagli razvoj tehnologije, novih materijala, strojeva i općeniti napredak konačno je omogućio da čovjek, relativno sigurno, zaroni u morske dubine. Naravno, kao i uvijek u povijesti ljudskog roda, novi izumi bili su rezervirani za vojnu uporabu. Iznenađenje je najjači čiitelj uspjeha u svakom ratnom sukobu. Zato je ideja podvodnog napada ili barem neotkrivenog prilaza neprijatelju stara koliko i čovječanstvo. Krajem devetnaestog stoljeća američki inženjer Holland je počeo ekperimentirati s ronilicama na parni pogon. Takva vrsta pogona nije bila pogodna za uporabu u zatvorenim cilindrima koji još trebaju i roniti. Prema ideji gospodina Hollanda, podmornice su trebale biti novo oružje koje bi trebalo slomiti britansku pomorsku dominaciju. Njegova ideja će u oba svjetska rata dovesti do iznimnih napora obje sukobljene strane. Prvo, Njemačke da podmornicama nadoknadi nedostatak površinskih snaga i nosača aviona, te da pokuša prekinuti opskrbu Velike Britanije i SSSR-a, ali i snaga u Mediteranu. Drugo, Britanije i saveznika, da uz uporabu svih mogućih borbenih sredstava u sve tri dimenzije, tehničkih inovacija (sonar i radar) i intelektualnih (razbijanje pomorskog koda), ostvare nadmoć na moru i osiguraju pomorske puteve opskrbe. Na Atlantiku i Mediteranu, uz iznimno velike napore i mnoge ljudske žrtve, te gubitak ekstremno velikog broja brodova i podmornica, saveznici su u oba svjetska rata izvojevali pobjedu. Na Pacifiku i u Jugoistočnoj Aziji američki podmorničari su odnijeli pobjedu i praktično prekinuli opskrbu Japana neophodnim sirovinama. U samom početku uporabe podmornice kao novog oružja, na veliko iznenađenje pomorskih stratega s obje sukobljene strane, one su postale strah i trepet, posebno za trgovačke brodove, ali i za velike ratne brodove. Glavni činitelj bilo je iznenađenje i nespremnost velikih mornarica da se bore protiv podmornica. Podmornice su se razvijale, ali u isto vrijme nije se poklanjalo pažnje sredstvima za otkrivanje i uništavanje zaronjenih podmornica. Ne samo zaronjena podnornica je predstavljala opasnost, nego i u površinskoj plovidbi, s malim obrisom, maskirno obojena, predstavljala je teško vidljiv objekt i težak cilj za gađanje. U isto vrijeme podmornice su bile primitivne, s nepouzdanim strojevima, baterijama, malom brzinom u obje dimenzije, te nehumanim uvjetima života u malom, smrdljivom i opasnom okružju zatvorenog čeličnog cilindra. Tehnologija je postupno napredovala, te su podmornice postale sigurnije, ali su zato razvijeni primitivni sonari i dubinske bombe, koje su uz ostale protupodmorničke mjere dovele do toga da su gubitci podmornica pred kraj rata rapidno porasli. Ipak, najbolji način obrane trgovačkog brodovlja od podmornica postaje sistem konvoja. Konvoji su se pokazali najučinkovitiji i od trenutka uvođenja rapidno su smanjili gubitke tonaže. Za sistem konvoja dizajniraju se specijalni eskortni brodovi, ponajčešće tipa razarača, ali i manji kao fregate i korvete, opremljeni sonarima i naoružani dubinskim bombama. Usprkos svim novim mjerama i značajnom smanjenju gubitaka, samo britanska trgovačka mornarica u posljednje dvije ratne godine izgubila je 6.009.724 BRT. Gubitci trgovačkih brodova, u oba svjetska rata, gotovo su bacili na koljena Veliku Britaniju. Najveći protivnik podmornice postat će zrakoplov. U početku kao stredstvo za izviđanje, a postupno i kao borbeno sredstvo za uništavanje podmornica. Tako je i prvi i jedini slučaj potapanja podmornice iz zraka, u Prvom svjetskom ratu, zabilježen 15. rujna 1916. u Jadranu, kada su hidroavioni L132 i L135 potopili francusku podmornicu Foucault (397 t). Jadransko more je izuzetno nepovoljno za uporabu podmornica zbog svoje prozirnosti, te su zrakoplovi naročito povoljni za protupodmorničku borbu. U današnje vrijeme sve bogatije mornarice za protupodmorničku borbu koriste helikoptere bazirane na kopnu, ratnim brodovima ili nosačima aviona. U duhu stalnih inovacija, vrlo rano su u Puli sagrađene prve podmornice tipa Lake – U1 i U2. Bile su to male ronilice podvodne istisnine 270 t, sa 17 članova posade, koje su bile eksperimentalne i služile u školske svrhe, bez borbene vrijednosti. Pred početak rata Kriegsmarine raspolaže samo sa četiri operativne podmornice i dvije školske. Naručene velike podmornice u Njemačkoj U7 – U11, podvodne istisnine 931 tonu, nisu nikada isporučene, nego su prodane njemačkoj Kriegsmarine. Bila je to velika greška, jer bi s takvim podmornicama bila ostvarena strateška prednost nad silama saveznika. Uz njemačke podmornice koje su doplovile u Jadran i pogodnim bazama u Puli i Boki, zasigurno bi dobrano ugrozili pomorski promet sila Antante i spriječile otvaranje fronte u Grčkoj i Albaniji. I bez tih pet velikih podmornica, njemačke i austro-ugarske podmornice su potopile veliku tonažu brodova, što je prije opisano. Među tim dubinskim asovima posebno se ističe U35 s deklariranih 224 potopljena broda (535.900 t), što je rekord u oba svjetska rata. Podmornica je preživjela rat. K.u.K. Kriegsmarine ukupno je, do završtka rata, u službu uvela 27 podmornica. Sedam ih je izgubljeno u ratu, a ostale su doživjele sudbinu flote – izrezane su u rezalištima sila Antante. Prve prave podmornice, prema projektu inženjera Hollanda, grade se u brodogradilištu Whitehead u Rijeci. Podmornice klase Germania (U3 i U4) istisnina (površinska / podvodna) (t) 240 / 300 pretežnosti 42.,0 x 4,50 x 3,80 pogon 2 x benzinski motor 600 KS2 x elektromotor 320 KS brzina (površinska / podvodna) (čv) 12 / 8 doplov (nm) 1.200 s 12 čv u površinskoj plovidbi40 s 3 čvora u podvodnoj plovidbi naoružanje 2 x TC 450 mm u provi (3 u pričuvi) posada 21
Podmornice tipa / klase Germania predstavljale su najbolje predratne podmornice u Kriegsmarine. Bile su podvodne istisnine 296 tona. Posadu su činili 21 časnik, dočasnik i mornar. Doplov je iznosio 1.200 nm u površinskoj plovidbi ili samo 45 nm u podvodnoj plovidbi. Na osnovi dobrih karakteristika, početkom 1913. godine je naručena gradnja velikih podmornica poboljšanog tipa Germania, koje nikada nisu isporučene radi početka rata i mišljenja da je nemoguće prebaciti podmornice iz Njemačke u Jadran u uvjetima britanske nadmoći na moru. Njemački podmorničari su u puno navrata dokazali suprotno, ali je bilo već kasno, jer su podmornice prodane.
U3 Potopljena je 13. kolovoza 1915. granatama s francuskog razarača Brisson, nakon što je bila udarena pramcem talijanske pomoćne krstarice Città di Catania dan ranije. Poginulo je sedam članova posade, a 14 ih je spašeno.
U4 Prva podmornica Kriegsmarine s tamnoplavom maskirnom bojom. 1914. godina: 17. listopada napada francuski sastav koji je napadao Boku. 1915. godina: 26. travnja završava veliku rekonstrukciju u Puli, 9. lipnja torpedom teško oštećuje britansku krstaricu HMS Dublin, 28. lipnja pronalazi oboreni hidroavion L43 i tegli ga do Boke, 18. srpnja torpedira talijanski oklopni krstaš Giuseppe Garibaldi, nakon čega Talijani nisu nikada više ušli u Jadran s velikim sastavom ratnih brodova i odustali su od ideje o iskrcavanju na hrvatsku obalu. 1916. godina: 2. kolovoza ne uspijeva postići uspjeh u napadu na francusko-talijanski sastav razarača, potapa talijanski Q brod Pantelleria, južno od Taranta. 1917. godina: 30. svibnja potapa francusku pomoćnu krstaricu Italia 30 nm van Taranta, 28. srpnja u Puli na ugradnji nove balastne kobilice. 1918. godina: nasukala se tijekom vježbe u Velebitskom kanalu, ali nije ozbiljnije oštećena. Dodijeljena je Francuskoj i izrezana nakon 1920. godine. Podmornice klase Holland (U5, U6 i U12)
ime brodogradilište kobilica porinuta u službi U3 Whitehead Rijeka 9.4.1908. 10.2.1909. 1.4.1910. U4 Whitehead Rijeka 21.2.1908. 12.6.1909. 1.7.1910. U12 ex-S.S.3* Whitehead Rijeka 1909. 14.3.1911. 21.8.1914.
* Podmornicu je brodogradilište Whitehead gradilo za vlastiti račun pod oznakom S.S.3, s namjerom da je prodaju na tržištu. Pošto je prodaja propala, ponuđena je Kriegsmarine, ali admiral Haus odbija prvotnu ponudu, jer su u Njemačkoj bile naručene velike podmornice tipa U7. Ipak, početkom rata podmornica je otkupljena i dobila oznaku U7, a poslije U12. Taktičko-tehničke karakteristike
deplasman (t) površinski 240; podvodni 273 pretežnosti (m) 32,09 x 4,23 x 3,90 pogon 2 x benzinski motor + 2 x elektromotor snaga (KS) motori ukupno 500; elektromotori 230 brzina (čv) površinska 10,75; podvodna 8,50 doplov (nm) 800 na površini (8,5čv); 48 pod vodom (6 čv) topničko naoružanje 1 x 37 mm ** torpedne cijevi 2 x 450 mm posada 4 časnika, 15 dočasnika i mornara *** ** Tijekom rata top od 37 mm zamijenjen je sa 47 mm, a na preživjeloj U5 instaliran je top 75 mm. *** U12 dva časnika, te 15 dočasnika i mornara
Najveći nedostatak ove klase podmornica bili su benzinski motori. Benzin je izuzetno zapaljiv, a posebno su opasne benzinske pare koje su u određenoj koncetraciji eksplozivne. Velika količina ugljičnog monoksida iz ispušnih plinova u nekoliko navrata je uzrokovala trovanje posade. Periskopi si bili marke ‘Zeiss C17 i M12’. Povijest i sudbina
U5 U ljeto 1909. godine prebačena je iz Rijeke u Pulu na završno opremanje i ispitivanja, prije stupanja u službu. Stupanjem u službu s blizankom vrši neprestane vježbe i pokusna krstarenja u cilju ispitivanja borbenih karakteristika. 1914. godina: iz novog podmorničkog uporišta na Brionima, razarač Satellit je vuče u Boku. 17. listopada stiže u Boku, torpedirana je s francuske krstarice Victor Hugo, ali je toprpedo promašilo. Podmornica nije bila u mogućnosti izvršiti napad 28. studenoga zarobljava crnogorski jedrenjak Fiore Del Mare. 1915. godina: 8. veljače u Pulu je tegli SMS Csikós, 22. – 24. ožujka SMS Uskoke je tegli natrag u Boku, 22. travnja zapovjedništvo nad podmornicom dobiva poručnik bojnog broda Von Trapp, 26./27. travnja torpedom je potopljen francuski oklopni krstaš Léon Gambetta, 5. kolovoza potopljena je talijanska podmornica Nereide na Palagruži, 29. kolovoza zarobljen je grčki parnjak Cefalonia u blizini Drača, 14. listopada poručnik bojnog broda Von Trapp je premješten na U14 studeni i prosinac je u Puli zbog ugradnje dizel motora. 1916. godina: 24. siječnja premještena u Boku – Ðenoviće, 8. lipnja potopila je talijanski transportni brod za prijevoz trupa Principe Umberto (7.838 t) pokraj Linguetta. Poginulo je 2.000 talijanskih vojnika. 1917. godina: 16. svibnja naletila je na minu u Fažanskom kanalu za vrijeme vježbovnog lansiranja torpeda na parobrod Kvarner, a izvađena je u lipnju. 1918. godina: ponovno stupa u službu kao školska podmornica 27. kolovoza. Talijani je odvlače na 'pobjedničku paradu' 25. ožujka 1919. u Veneciju. Izrezana je 1922. godine. U6 Početkom rata je u Šibeniku poradi krstarenja po Srednjem Jadranu. Početkom 1915. godine razarač Satellit u pratnji SMS Ulan je vuče u Boku. Tijekom patrolnih plovidba po Južnom Jadranu i Otrantu često dolazi do trovanja benzinskim parama. Male preinake su napravljene, ali dizel motori nisu ugrađeni iako su bili naručeni (kasnije ugrađeni na U41). 18. ožujka 1916. potopila je francuski razarač Renaudin (756 t) 7 nm zapadno od Drača. Drugo torpedo je promašilo razarač Commandant Bory (712 t), 13. svibnja 1916. zapela je u zaprečnu mrežu u Otrantu. Potopio ju je britanski drifter Evening Star II. Posada je spašena i upućena u kamp za ratne zarobljenike. U12 Nakon što je napokon otkupljena nakon tri godine ležanja u riječkom brodogradilištu, otegljena je tegljačem Gigant u Pulu na dodatno opremanje i osposobljavanje za plovidbu nakon dugoga neoperativnog stanja. U službu stupa 21. kolovoza 1914. godine: od 5. do 7. prosinaca razarač Satellit je tegli do Boke, gdje je već bila uređena provizorna baza za podmornice, a posada je obitavala na matičnom brodu Gäa, 21. prosinca 1914. torpedirala je francuski zastavni brod Jean Bart, vraća se u Pulu preko Makarske (tegle je Ulan i Satellit) na popravak, a već u veljači 1915. vraća se u Boku. 1915. godina: 27. veljače sukobljava se s podmornicom Brumaire ispred Bara ili Ulcinja, ali oba torpeda promašuju cilj, 22. ožujka zarobljava dva crnogorska jedrenjaka, a 31. ožujka pet trabakula, 18. travnja vraća se u Pulu u pratnju SMS Uskok i tegljača Gigant, 28. svibnja potapa neutralni grčki parobrod Virginia, 12. kolovoza pod zapovjedništvom Egona Lercha ušla je u lagunu Venecije s ciljem da potapanjem brodova zatvori lagunu za duže vrijeme. Naletila je na minu i potonula s cijelom posadom. Podmornica je izvađena i izrezana, a posada sahranjena u Veneciji. Podmornice klase Okarina, UB I (U10, U11, U15, U16 i U17) podmornica brodogradilište u Pulu vlakom sastavljena u službi s njemačkom posadom u službi K.u.K. Kriegsmarine U10 Germania Kiel 16.5.1915. 4.6.1915. 4.6.1915. 12.7.1915. U11 AG Weser Bremen 22.5.1915. 4.6.1915. 5.6.1915. 18.6.1915. U15 AG Weser Bremen 21.8.1915. 27.8.1915. 28.8.1915. 12.9.1915. U16 AG Weser Bremen 28.8.1915. 29.9.1915. 29.9.1915. U17 AG Weser Bremen 3.9.1915. 6.9.1915. 6.9.1915.
Taktičko-tehničke karakteristike
U11, U15 – 17 U10 istisnina (t) 127,5 / 142,5 125,5 / 140,25 pretežnosti (m) 27,88 x 3,15 x 2,73 – 3,03 27,88 x 3,15 x 2,73 – 3,03 pogon 1 x dizel Körting + 1 x elekromotor 1 x dizel Daimler + 1 x elektromotor motor snaga (KS) 60 + 120 60 + 120 brzina (čv) 6,5 / 5,5 – 9 6,5 / 5,5 – 9 doplov (nm) 1.200 / 65 1.200 / 65 topničko naoružanje 1 x 47 mm L 23 1 x 37 mm L 23 * torpedne cijevi 2 x 450 mm + 1 pričuvno 2 x 450 mm + 1 pričuvno posada 2 časnika + 13 dočasnika i mornara 2 časnika + 13 dočasnika i mornara **
* U17 je dobila top 37 mm L 33, a U11 je bila prenaoružana s topom 66 mm L 18. ** Za dužih krstarenja bio je pridodan još jedan časnik / smještaj je bio užasan. Ove podmornice su bile samo djelomično rješenje da bi se nadoknadio nedostatak operativnih podmornica u Jadranu i Otrantu. Zbog ulaska Italije u rat na strani Antante, to je bilo solomonsko, ali brzo rješenje. Naime, podmornice su u veoma kratkom roku isporučene željeznicom u nekoliko sekcija, koje su veoma uspješno i brzo sastavljene u Puli. I prije toga su tri njemačke podmornice na taj način prebačene u Jadran (UB7, UB8 i UB3), koje su bile istog tipa. U idućim godinama takva praksa je postala uobičajna. Bile su male, što je bilo dobro za djelovanje u plitkim vodama i lagunama Sjevernog Jadrana, ali je problem nastajao za dugotrajnih krstarenja Južnim Jadranom i izvan Otranta. Smještaj posade je bio katastrofalno loš zbog malih pretežnosti i pretrpanosti svim mogućim potrebama za život i rad u podmornici, te potrebama borbenih djelovanja. Nepouzdani dizel motori predstavljali su ozbiljan problem i nedostatak za dužih krstarenja. Samo velikim umijećem i zalaganjem posada, ove podmornice su uspjele nekako nadoknaditi nedostatak velikih flotnih podmornica i postići značajne uspjehe u ratu protiv trgovačkog i ratnog brodovlja. Jedna podmornica je izgubljena u ratu (U16), a ostale su izrezane nakon rata.
U10 (ex UB1) Njemačka UB1 27. lipnja 1915. potopila je talijansku torpednu brodicu 5PN ispred Venecije, a 9. srpnja 1918. naletjela je na minu ispred ušća rijeke Tagliament, 5 nm istočno od Caorle. Posada ju je sama nasukala. Prvi pokušaj odvlačenja s Tb64, Tb76 i Tb79 nije uspio, te je ostavljena. Sve zalihe i dio opreme su opljačkale posade okolnih bitnica. Dana 25. srpnja biva otegljena s Tb76 u Trst, ali nije više stupila u aktivnu službu. Zaplijenili su je Talijani. Izrezana je 1921. godine. U11 (ex UB15) Potopila je talijansku podmornicu Medusa 10. lipnja 1915. godine. Talijanski ratni brodovi (razarači i torpedne brodice) su, umjesto da priteknu u pomoć stradaloj podmornici, napustili scenu glavom bez obzira. U11 je spasila pet preživjelih članova posade. 9. studenoga 1915. lakše se oštetila u sudaru s jahtom Dalmat u Boki. 18. siječnja 1916. zaustavila je i sprovela u Boku talijanski bolnički brod König Albert (unajmljen od njemačkig vlasnika), poradi inspekcije. Brod je pušten. 25. studenoga 1916. sudarila se s parobrodom Senj pri izlasku iz Boke. Otegljena je tegljačem Gigant u pratnji SMS Turul na popravak u Pulu. 27. veljače 1917. ponovno je oštećena od dubinskih bomba s talijanskih razarača. Tijekom 1918. služi kao školska podmornica u Puli, Novigradu i Rijeci. Izrezana je 1921. godine.
U15 Po stupanju u službu poslana je na Srednji i Južni Jadran. 17. svibnja 1916. potapa talijanski parobrod Stura. 23. lipnja 1916. u jednom napadu uspijeva potopiti francuski razarač Fourche i talijansku pomoćnu krstaricu Città di Messina 20 nm istočno od Otrantskih vrata. 26. listopada 1916. potapa talijanski parobrod Polcevera. Kraj rata je zitiče u Puli. Izrezana je 1929. godine u Puli.
U16 28. kolovoza 1915. krstari u blizini Venecije, ali nema uspjeha u pronalaženju povoljnog cilja. 7. prosinca 1915. zarobila je albanski jedrenjak Fiore Albania. 17. prosinca 1915. lakše je oštećena dubinskim bombama, te je prebačena u Pulu na popravak, a kratko vrijeme je služila kao školska podmornica. 11. listopada 1916. u blizini Valone je potopila talijanski razarač Nembo, ali je pregažena od parobroda Bormida iz istog konvoja. Podmornica je potonula, a dva dočasnika su poginula. Ostale članove posade su spasili talijanski brodovi. U17 10. srpnja 1915. potapa talijanski razarač Impetuoso kraj otoka Saseno u Otrantskim vratima. Kraj rata je dočakala u Puli. Talijani su je izrezali 1921. godine. U14 ex-Curie (397 t) Sagrađena je i stupila u aktivnu službu francuske ratne mornarice kao Curie 1912. godine. Bila je to za to vrijeme velika i snažna jedinica klase Brumaire od ukupno 16 podmornica, sagrađenih prema projektu Laubeuf. U francuskoj verziji pokretala su je dva dizel motora MAN ukupne snage 480 KS i proizvedenih po licenci u Francuskoj. Potopljena je topničkom vatrom s brodova lučke obrane Pula 20. prosinca 1914. pri pokušaju ulaska u ratnu luku. Izvađena je 31. siječnja 1915. godine, te je 2. veljače preimenovana u U14. nakon popravka u pulskom arsenalu, primljena je u službu 1. lipnja 1915. godine. U Puli su joj zamijenjeni dizel motori s jačima, dodan je zapovjedni toranj umjesto promatračke platforme kakvu je imala do potapanja. Također je izmijenjeno naoružanje, što je u svemu popoljšalo njene manevarske i borbene karakteristike. Na taj način je K.u.K. Kriegsmarine veoma jeftino došla do najveće i najsnažnije podmornice u floti, što je kasnije i dokazano u patrolama i borbenim djelovanjima. 14. listopada 1916. godine za zapovjednika dolazi austrijski aristokrat, poručnik bojnog broda Georg Ritter von Trapp i ostaje na toj dužnosti do kraja rata. U dvije ratne godine, pod njegovim zapovjedništvom, potopljeno je 12 trgovačkih brodova s 45.668 BRT. Samo u akcijama tijekom kolovoza 1917. godine prijavljeno je 24.800 tona potopljenog trgovačkog brodovlja, uključujući najveći trgovački brod potopljen od podmornica Kriegsmarine, talijanski parobrod Milazzo (11.480 t). Uz prije potopljene ratne brodove i podmornice, Von Trapp je njaveći podmornički as u K.u.K. Kriegsmarine.
Taktičko-tehničke karakteristike istisnina (t) 397 / 551 pretežnosti (m) 52,20 x 5,20 x 3,20 pogon 1 x dizel Körting + 1 x elekromotor snaga (KS) 2 x dizel ukupno 840 + 2 x elektromotor ukupno 660 brzina (čv) 12,6 / 9 doplov 6.500 / 84 nm topničko naoružanje (mm) 1 x 88 + 1 x 47 torpedne cijevi (mm) 2 x 533 TC + 6 vanjskih nosača torpeda * posada 28
* Tijekom rekonstrukcije u Puli 1915. godine originalno francusko naoružanje 2 x 450 mm TC + 6 vanjskih nosača za ista torpeda zamijenjeni su s K.u.K. Kriegsmarine standardom. * 1918. godine dva vanjska nosača su zamijenjena s dva fiksna lansera torpeda.
Vraćena je Francuskoj i ponovno preimenovana u Curie 17. lipnja 1919. Služi francuskoj ratnoj mornarici idućih 10 godina. Izrezana je 1930. godine.
Havmanden class (U20, U21, U22 i U23) Istisnina 173 / 210 tona, Pretežnosti 38,8 x 4,00 x 2,80 m Pogon 1 x dizel 450 KS + 1 x elektromotor 160 KS Brzina 12 / 9 čv Posada 18 Naoružanje 2 x TC 450 mm Doplov 2.000 / 54 – 71 nm Sagrađene se na osnovi narcta brodogradilišta Whitehead Rijeka. U20 Porinuta 18. rujna 1916. godine u Puli. 17. prosinca 1916. prijavljeno je njeno potonuće od britanskog driftera Fisher Girl, ali izgleda da je to bila greška. Podmornica je u to vrijeme bila u luci. 15. ožujka 1917. sudarila se sa SMS Admiral Spaun tijekom pokusne plovidbe. Potopila ju je talijanska podmornica F12 15. srpnja 1918. u blizini ušća rijeke Tagliamento. Svi članovi posade su poginuli. Izvađena je 1962. godine i dovedena na obalu u Gradu. Nakon toga je izrezana, ali je zapovjedni toranj izložen u Heeresgeschichtliches Museum u Beču. U21 Porinuta je 15. kolovoza 1917. u Puli. Nemam podataka o ratnom putu. Sudjeluje u ‘pobjedničkoj paradi’ ispred Venecije 25. ožujka 1919. godine. Izrezana je u Veneciji. U23 Porinuta 1. rujna 1917. u Puli. Potopljena je 21. veljače 1918. pokraj Valone od talijanske torpedne brodice Airone. Nema preživjelih. Weser class (UBII) – U27, U28, U29, U30, U31, U32 i U40 Istisnina 312 tona Posada 19 Doplov 4.000 / 45 – 130 nm
U27 Porinuta je 24. veljače 1917. u Budimpešti i željeznicom dopremljena u Pulu. 11. lipnja 1917. oštećena je torpedom s japanskog razarača Sakaki u blizini Ceriga. Potopila je britanski razarač Phoenix 13. ožujka 1918. godine. Također je potopila sedam malih grčkih jedrenjaka kraj Rta Rodoni 20. rujna 1918. Dodijeljena je Italiji i izrezana u Rijeci 1920. U28 Izgrađena je u Budimpešti 26. svibnja 1917. te dopremljena u Pulu željeznicom. Na ‘pobjedničkoj paradi’ ispred Venecije 25. ožujka 1919. Izrezana u Veneciji 1920. godine.
U29 Sagrađena u Puli i porinuta 21. siječnja 1917. godine. Dodijeljena je Italiji i izrezana u Veneciji 1920. godine.
U30 Porinuta u Puli 17. veljače 1917. godine. U prvoj akciji nestala bez traga. Iz Kotora je isplovila 31. ožujka 1917. a vjerojatno je stardala od mine u Otrantu 1. ili 2. travnja 1917.
U31 Porinuta u Puli 24. travnja 1917. Potopljena je u Rijeci zbog greške posade 25. listopada 1917. ali je izvađena i popravljena. 2. listopada 1918. raznijela je krmu britanskoj krstarici Weymouth, na prilazu Draču Dodijeljena je Francuskoj, ali nije poznato gdje je izrezana.
U32 Porinuta je 29. lipnja 1917. u Puli. Dodijeljena Italiji i izrezana u Veneciji 1920. godine. U40 Porinuta 4. kolovoza 1917. u Budimpešti i dopremljena u Pulu željeznicom. Sagrađena je sredstvima Österreichischen Flottenverein. Dodijeljena je Italiji i izrezana u Veneciji 1920. godine.
Austro-ugarska unaprijeđena klasa UBII (U41) Istisnina 326 tona Posada 19 Doplov 4.000 / 160 nm
U41 Sagrađena u Budimpešti, te dopremljena u Pulu 19. veljače 1918. godine. Dodijeljena Francuskoj i izrezana 1920. godine.
Njemačka klasa UBII – (U43 i U47)
U43 U službu stupa 24. travnja 1916. godine kao njemačka UB43. Prebačena u K.u.K. Kriegsmarine 30. srpnja 1917. kao U43. U Pulu je došla u dijelovima i sastavljena. 16. studenoga 1917. teško je oštetila talijanski parobrod Oriona između Brindisija i Valone. Nesretnim slučajem pogodila je SMS Dinara po isplovljenju iz Portoroža 17. ožujka 1918. Dodijeljena je Francuskoj, iako neki izvori tvrde Italiji. Izrezana je vjerojatno 1919. godine. U47 Kao privremeno njemačka UB47, u dijelovima je dopremljena u Puli i sastavljena 4. srpnja 1916. godine. Prebačena u K.u.K. Kriegsmarine 30. srpnja 1917. kao U47. 23./24. svibnja 1918. uspješno prolazi otrantsku zaprečnu liniju. 20. rujna 1918. potopilla je francusku podmornicu Circé u albanskim vodama. Dodijeljena je Francuskoj i izrezana 1920. godine.
Podmorice klase Lake – U1 i U2 Ove podmornice su bile prvi par podmornica za K.u.K. Kriegsmarine, građene u Puli prema projektu američkog graditelja podmornica Simona Lakea i završene 1909. godine. Praktički su bile borbeno neupotrebljive, te se nisu rabile u borbenim djelovanjima, već samo kao školske podmornice. U nizu činitelja koji su utjecali na nezadovoljstvo zapovjedništva Kriegsmarine, posebno su bili loši benzinski motori isporučeni iz SAD-a. Zbog toga je Kriegsmarine odbila platiti motore, te su bili zamijenjeni dizel strojevima. Zanimljivost ovih podmornica je zakretni propeler (pitch) i nešto kao kotači kojima se moglo kretati po dnu. Obje jedinice su doživjele kraj rata, te su dodijeljene Italiji i izrezane početkom 1920. godine. Taktičko-tehničke karakteristike (kada su građene): Istisnina 230 249 t Pretežnosti 30,50 x 4,80 x 3,90 m Pogon 2 x benzinski motor 720 KS + 2 x elektromotor 200 KS Brzina 10,3 / 6 čv Doplov 950 / 40 nm Naoružanje 3 x TC 450 mm (2 pramac + 1 krma) 1 x top 37 mm Posada 17. Uz opisane podmornice, K.u.K. Kriegsmarine je na navozima imala i sljedeće podmornice koje nikada nisu isporučene ili su prodane u gradnji:
Povećana klasa Germania – U7, U8, U9, U10 i U11 Zbog početka rata prodane su njemačkoj Kriegsmarine i služile su kao U66 do U70. Imale su istisninu 931 tonu.
Hochsee class – U48, U49, U50, U51, U52 i U53 Sve ove podmornice bile su u gradnji, ali nijedna nije završena do kraja rata. Trebale su imati podvodnu istisninu 1.100 do 1.120 tona. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Vise slika slijedi.
|