Torpedni čamci klase "Shershen"

[Solaris]

Pa zato smo mi tu  

U pravu ste potpuno za naziv ,a potraga nemora biti predaleka.

radarski uredjaj za legitimisanje RUL „NIHROM“ i „NIKELJ“

Pogledaj ovde na VPBR-u

poz.

[ORIĆAREB]

Pa zato smo mi tu 
U pravu ste potpuno za naziv ,a potraga nemora biti predaleka.

radarski uredjaj za legitimisanje RUL „NIHROM“ i „NIKELJ“

Da, i ne samo to nego se koristila i skraćenica "RUL" (Radarski Uredjaj za Legitimisanje).
Današnji termin ili skraćenica za sisteme koji se isključivo koriste za legitimisanje je "IFF".

[ORIĆAREB]

Pa zato smo mi tu  
U pravu ste potpuno za naziv ,a potraga nemora biti predaleka.
radarski uredjaj za legitimisanje RUL „NIHROM“ i „NIKELJ“
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=100.msg95091#msg95091

Evo još i bliže na ovoj temi prije mog dolaska za vrijeme razmjene mišljenja i to još prije dvije godine, ovde , ali su momci
dali pravilan odgor  

[ORIĆAREB]

Evo dijela slike našeg uvaženog kolege Jantara, koju je postavio na jednom od prethodnih postova na ovoj strani ovde koju sam dijelom iskoristio i malo obradio. Nadam se da se neće ljutiti. Slikana je sa pozicoje veza TČ-jaca, konkretno na pramcu TČ-223. Ineresantna je na slici pozadina.

Rijetka slika na kojoj se vidi deo zgrade koja je bila Menza - Restoran u Lori za potrebe brodova Flote.
U prizemlju je bila za starešine, a na spratu za mornare. Dugo godina starešinski restoran je vodio čuveni zas Bašić. Zadnji deset godina pred mirovinu uopšte nije video na jedno oko, ali nije hteo da ide i napusti službu. Vrsno je to radio i na zadovoljstvo svog flotnog sastava. U tom restoranu su se uglavnom hranile starešine sa TČ, RČ, RTOP, i ostalih manjih brodova.

Na slici je između ostalih zgrada i manja starija zgrada koja je dolaskom RČ/TČ brodova u flotu početkom 70-desetih godina opremljena i u njoj su bile dugo godina Komande brigade i diviziona tih brodova. U toj zgrdici karijeru su "tesali" stariji Jokić, mlađi Jokić, Stipetić, Živković, Kandić, Čelić, Zambata, Isaković, Miletić - velika Šaka, Antonini, Tomić Vlado i još mnogi drugi. Mnogi od njih su dogurali i do čina Admirala. Kasnije se to pomjeralo, pa ponekad na većim  brodovima ili u boljim zgradama u krugu Lore.

Eto to bi bilo interesantnije sa ove slike. Vidi se prizemna zgradica gde je bila Praona, Brico i još neke pozadinske slušbe.
Vidi se i vrh nove Podmorničarske zgrade, koja je kasniji godina napravljena i u kojoj su bile smještene posade podmornica. Nekad bilo..

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[duje]

Zgrade komande RČ/TČ viš nema, srušena je.
Bašić vođa starješinske menze je kuhao najbolji čaj. Limun koji je dodavao bio je izsječen na kockice i plivao je po površini.
Brico se zvao Bigava, prije koju godunu sam ga još sretao po Splitu.
Tomić Vlado bio je K-dant TČ, kada sam ja došao u brigadu.
Dojćilo Isaković bio je zamjenik. Netko bi morao znati priču (možda Jantar), ko je upucao Dojčila na Higinsima, jedva su ga spasil. Naravno radi igranja pištoljem?!

[ORIĆAREB]

.......Dojćilo Isaković bio je zamjenik. Netko bi morao znati priču (možda Jantar), ko je upucao Dojčila na Higinsima, jedva su ga spasil. Naravno radi igranja pištoljem?!

Ja sam čuo da ga je nesretnim okolnostima kao i uvijek upucao njegov klasić, dok su bili ludi mladi. Poslije kod službenog postupka
Isaković mu je valjda sve to oprostio tako da nije bilo posledica po službu. To što ja znam..

Na TČ-218 mislim da je bio komandir VBO kap Hodžić, ako se ne varam. I jedno ljeto neki od njegovih siđe u kabinu da mu ovaj da pištolj jer ide na godišnji. Hodžić izvadi, pogleda, i da mu. A ovaj blesan uzme repetira i okine, a ono BUM. Sreća malo je po strani okrenuo i pogodio u cijev od vodokotlića. Može li iko sagledati koji je to bio šok tog momenta. Pucanj, voda pod pritiskom na sve strane. Cunami. Prvog momenta nije se znalo ko je živ, a ko mrtav. Ali brzo su to sanirali i malo je ljudi za to znalo. I ja sam saznao tek mnogo kasnije i to slučajno.

[ORIĆAREB]

Drugi komadant TČ-213 bio je pbb Sangaleti  Ante. Primio je brod od prvog komandanta Čapalije Rozarija. To je bila 70-ta možda 71 god. Poreklom je bio sa Lastova. Neznam gde je bio pre na službi. Ali bio je također fenomenalan komadant. Nije bio nešto posebno ambiciozan, pa je sa nama posadom u velikoj mjeri vrlo relaksirano postupao. Vrlo brzo se uklopio, a također i posada se brzo navikla na njega tako da je sve štimalo. Imao je u nas, posadu, neograničeno povjerenje. Negde tih godina za komadanta diviziona došao je k.kor Jokić (znan kao mlađi Jokić, pošto je u RČ brigadi imao i  brata k.frg. Jokića koga smo zvali stariji Jokić). Mlađi Jokić i Sangaleti mislim da su bili klasići ili tako nešto. U svakom slučaju Sangaleti se u određenim momentima vrlo komotno prema njemu odnosio. I ko za inat, poslije nekog vremena od dolaska Jokića u divizion i preuzimanja dužnosti prilikom skoro svake vježbe, evo njega i ukrca se na naš brod da odatle rukovodi. To nam je bila mora. Tip je bio vrlo, vrlo težak. Da nije bio komadant Sangaleti, neznam našta bi te vožnje ličile, jer se ovaj često puta petljao i kad je trebalo i kad nije. Ali ovaj je vrlo vješto i na svojstven način sebi uspijevao da prevaziđe Jokićeve “vragolije”. Ponekad, moram priznati i na krajnje neprimjeren način, ali je palilo i nije bilo drugog rešenja. Pošto sam ja po funkcionalnoj dužnosti tokom cijele vožnje također bio u BOC-u ili OKM-u svemu sam morao prisustvovati hteo ne hteo. U svakom slučaju slika mi je o tom vremenu i tim događajima ostala za sva vremena. Poslije tokom kasnijih godina kad je naš komadant diviziona i visoko avansirao i bio na puno većin dužnostima i kad sam imao eventualno priliku da se na ovaj ili onaj način susretnem sa njim, to sam po svaku cijenu izbjegavao.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Negde sredinom tih godina stigla je i velika grupa novih starešina. Nama na TČ-213, tj. meni na staž su rasporedili vod Milenković Branislava. Momak je bio rodom iz Srbije iz okoline Aleksandrovca. S vremenom se uklopio i odlično funkcionisao unutar posade. Iako je na početku bilo zamišljeno da se samo obuči uz mene pa da ide na drugi brod komandne strukture su odlučile da posle nekoliko mjeseci preuzme dužnost od mene, a ja da idem na dužnost u okviru brigade. I na kraju je tako i bilo. U svakom slučaju i kasnije nas smo se dvojica dosta često družili i provodili dosta vremena skupa i kad nismo bili na dužnosti. S vremenom sam ga poćeo zvati “dete” I malo pomalo tako je i ostalo. Kasnije su ga svi zvali “dete” , pa i komadant.

I da ne zaboravim komadanta Sangaletija. Pošto je bio sa Lastova mi smo ga među sobom zvali “Lastovac”, a poneko i “Lasta”. I sve to vrijeme dok sam ja još bio na TČ-213, posada je kao i na svim brodovima bila podjeljena u dve službene smjene. Polovina posade, ostajala  je 24 sata jedan dan, a pola drugi dan. I tako u krug. Ja, Dete i komadant  Lasta i još neki, bili smo u jednoj smjeni. I dok se na dosta drugih brodova u to vrijeme  držalo i vodilo strogo računa da se ni slučajno ne napušta Lora, ko je u službenoj smjeni, naš Lasta je bio u tome krajnje liberalan. Većinu dana u sedmici kad smo bili službena smjena, a niko nije bio dežurni, ja i Dete bi krajem dana na večeru, a potom u civilnu odjeću i u grad. Pogotovo u jesenjim i zimskim danima, prošetali bi do centra i oko sedam sati sjeli u mlječni restorančić “Dioklecijan” koji je bio u zgradici sa pogledom na Peristil. Naručili bi po pićence, a onda bi već tu za otprilike desetak minuta dogegao se i Lasta te sjeo sa nama. Nikad ni u snu nije se tu poteglo pitanje, a šta tu radomo kad smo smjena ili tome slično. Ponašali smo se i mi on kao da smo se slučajno sreli. I tako stalno. Nikad nije bilo pitanja ni sledećeg jutra, kako su neki imali običaj,  nikad. Popili bi po pićence, korektno bi nekad platio on, a nekad mi,  ustao bi uz riječi, -Vidimo se momci, - I otišao kući. Mi bi po običaju ili u kino ili još negde i vratili se u Loru u principu do 22.00 sata. Naravno on ujutro kad i slobodna smjena. Tako je to stalno šljakalo  i odvijalo se istom procedurom sve dok se nisan iskrcao sa TČ-213. Nama posadi nikad nije padalo napamet da u bilo kom pogledu zloupotrebimo njegov način komandovanja i vođenja posade.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da nebude zabune. Lasta je bio izvanredan komadant kod koga su mnoge, mnoge stvari puno bolje funkcionisale nego kod puno drugih kojima je način komandovanja bio kud i kamo krući. A ispod tog na izgled liberalnijeg načina rukovođenja krila se krajnje odgovorna i moralna ličnost. Samo je on to shvatao i provodio na samo njemu svojstven  način, pa su ga zbog toga mnoga priznanja i zaobišla.

Zbog svega gore navedenog bio je red da ga se sjetim kao člana i komadanta jednog od TČ-brodova. A to što su se usput ogrebli i neki koji i nisu zaslužili da ih se sjetim i pomenem, e to je drugi par opanaka…

[duje]

Da, bilo je takvih komandanata. A pokušaj se sjetit komandanta Joze Dropulića. Mislim, da bi i priča o njemu bila interesantna.

[ORIĆAREB]

Da, bilo je takvih komandanata. A pokušaj se sjetit komandanta Joze Dropulića. Mislim, da bi i priča o njemu bila interesantna.

A neznam vrijedi li trošiti riječi na Dropulića. Kad sam ja postavljen na dužnost Baklandžije na TČ-215 zatekao sam ga kao komandanta. Tek kasnije poslije "Podgora 72" dužnost od njega je preuzeo Jazbinšek. Ma nije Dropulić bio, nesretnik, kako da kažem skroz neprihvatljiv, jedino što je voleo da se grebe za sve i svašta. Što no narod kaže "grebator". Jednostavno pije kafe danima, a nikako da se sjeti da plati. I kad ga upozorimo, kaže nema problema, pa opet po svome. I jednom prilikom kad smo ja i Šiljo hteli već da okončamo tu stvar, Jazo je već i bio na brodu, zamolio nas je da prepustimo stvar njemu. I to je riješio tako da je on plaćao za njega dok nije ovaj konačno i otišao sa broda. Lično prema meni je bio korektan i susretljiv, ali su me nervirale te njegove sitne "nastranosti".

Dropulić jednostavno nije bio zainteresiran za svoju komandantsku funkciju. Brod je funkcionisao samo zahvaljujući samoinicijativi posade tj. nama strešinama kojima je to bio "hleb u rukama". Nismo se smjeli igrati sa vlastitom sudbinom.

Kasniji godina viđao sam ga i sretao dok sam bio u MEZ-u oko MTŠC u Lori. Zamislite, kao kap.frg (to je kao potpukovnik) rukovodio je ljudstvom za održavanje kompleksa centra (čistaćice, kosači trave i sl.). Cijenim te ljude navedene u zagradi, ali nije valjda bilo potrebe da ih predvodi kap.fregate. 

[ORIĆAREB]

Na slici je između ostalih zgrada i manja starija zgrada koja je dolaskom RČ/TČ brodova u flotu početkom 70-desetih godina opremljena i u njoj su bile dugo godina Komande brigade i diviziona tih brodova. U toj zgrdici karijeru su "tesali" stariji Jokić, mlađi Jokić, Stipetić, Živković, Kandić, Čelić, Zambata, Isaković, Miletić - velika Šaka, Antonini, Tomić Vlado i još mnogi drugi. Mnogi od njih su dogurali i do čina Admirala.

Da nešto kažem i o gore pomenutim:

Stariji Jokić,........postao Admiral
Mlađi Jokić,.........postao Admiral
Stipetić,.............postao Admiral HV
Živković, ...........dogurao do KBB, nažalost oboleo.
Kandić,..............postao Admiral
Čelić,................dogurao do KBB
Zambata, ..........dogurao do KBB, rođeni brat čuvenog igrača Zambate iz Dinama.
Isaković, ...........postao Admiral
Miletić,..............dogurao do KBB
Antonini, ...........dogurao do KBB
Tomić Vlado, .....dogurao do KBB
Čapalija,............dogurao do KBB


Bilo ih je još. Nemogu se sad sjetiti. Sa svima sam i lično masu puta komunicirao. Moram reći da su mi svi sem drugog po spisku ostali u vrlo ugodnom sjećanju. Nikad nisam imao ni sa jednim nikakvih nesporazuma. I moram priznati da su me kao Tehničko lice i mladog starješinu veoma uvažavali.

Samo da još napomenem da su Stariji Jokić, Živković, Kandić, Zambata i Miletić bili komandanti Raketnih čamaca i kasnije u toj jedinici i na drugim višim dužnostima. Živković i Miletić i na RTOP brodovima. Ali svi smo se svojevremeno skupa po Lori "motali" pa se tako i na ovom spisku nađosmo skupa.

[duje]

Da, bilo je takvih komandanata. A pokušaj se sjetit komandanta Joze Dropulića. Mislim, da bi i priča o njemu bila interesantna.

A neznam vrijedi li trošiti riječi na Dropulića. Kad sam ja postavljen na dužnost Baklandžije na TČ-215 zatekao sam ga kao komandanta. Tek kasnije poslije "Podgora 72" dužnost od njega je preuzeo Jazbinšek. Ma nije Dropulić bio, nesretnik, kako da kažem skroz neprihvatljiv, jedino što je voleo da se grebe za sve i svašta. Što no narod kaže "grebator". Jednostavno pije kafe danima, a nikako da se sjeti da plati. I kad ga upozorimo, kaže nema problema, pa opet po svome. I jednom prilikom kad smo ja i Šiljo hteli već da okončamo tu stvar, Jazo je već i bio na brodu, zamolio nas je da prepustimo stvar njemu. I to je riješio tako da je on plaćao za njega dok nije ovaj konačno i otišao sa broda. Lično prema meni je bio korektan i susretljiv, ali su me nervirale te njegove sitne "nastranosti".

Dropulić jednostavno nije bio zainteresiran za svoju komandantsku funkciju. Brod je funkcionisao samo zahvaljujući samoinicijativi posade tj. nama strešinama kojima je to bio "hleb u rukama". Nismo se smjeli igrati sa vlastitom sudbinom.

Kasniji godina viđao sam ga i sretao dok sam bio u MEZ-u oko MTŠC u Lori. Zamislite, kao kap.frg (to je kao potpukovnik) rukovodio je ljudstvom za održavanje kompleksa centra (čistaćice, kosači trave i sl.). Cijenim te ljude navedene u zagradi, ali nije valjda bilo potrebe da ih predvodi kap.fregate. 

Mislio sam više na podjelu hrane na TČ. Jelo se u krmenim starješinskim prostorima, on je zahtjevao, da mu se hrana nosi u njegovu kabinu. Ali nema veze, bilo pa prošlo, kako je radio, tako je i završio karijeru.

[ORIĆAREB]

Mislio sam više na podjelu hrane na TČ. Jelo se u krmenim starješinskim prostorima, on je zahtjevao, da mu se hrana nosi u njegovu kabinu. Ali nema veze, bilo pa prošlo, kako je radio, tako je i završio karijeru.

Pa nemogu se ja sjetiti svega. Nečeg i ti moraš  malo dodati.

[ORIĆAREB]

Mislio sam više na podjelu hrane na TČ. Jelo se u krmenim starješinskim prostorima, on je zahtjevao, da mu se hrana nosi u njegovu kabinu. Ali nema veze, bilo pa prošlo, kako je radio, tako je i završio karijeru.

Pa nemogu se ja sjetiti svega. Nečeg i ti moraš  malo dodati.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ORIĆAREB]

Školovanje u SSSR-u

Sredinom 60-tih godina kad je bilo evidentno da je isporuka TČ/RČ brodova  ugovorena na obuku je poslat određeni broj starešina na školovanje u SSSR. Po mojim skromnim saznjanjima na školovanje su poslati razni profili starešina koji će kasnije preuzeti prve TČ/RČ brodove. Od komadanata do zadnji poslužioca. Mislim da su tamo boravili i preko šest mjeseci. Žao mi je što ovog momenta nemogu više ni sa jednim stupiti u kontakt da malo više informacija pribavim. Neki su se tom prilikom i oženili sa Ruskinjama koje su doveli u Yugoslaviju i sa njima osnovali porodice. I sad neki od njihovih potomaka vjerovatno žive prvenstveno u Splitu pa i šire.

Sjećam se popričanju da su na školovanju bili:

• Stipetić Vid, koji je bio komadant jednog od TČ-jaca,
  Čapalija Rozarijo isto k-dant TČ-jaca,
  Duspara Tadija, Baklandžija
  Kojdić Stanko, Torpedista, ali nisam sto posto siguran,
  Šekularac Dragoslav (mislim da  mu je tako bilo ime) za RIS i Nihrom,
  Despot Mirko, Rangout,
  Panto, Zas, za topove
  Čobanov, Zas, za RIS,
  Stariji Jokić, kasnije k-dant RČ,
  Kandić, isto k-dant RČ,
  Zambata (nisan sto posto siguran),  komadant RČ,
  Živković, , isto k-dant RČ,
  

Naravno bilo ih je još. Naveo sam one kojih sam se ovom prilikom sjetio. Ovde su pomješani i neki koji su bili i na RČ brodovima. To je iz razloga jer smo prvih godina i bili skupa u jedinici.

Prvi godina dolazili su povremeno i timovi iz SSSR kod nekih većih intervencija. To je vjerovatno bilo iz razloga jer su još u to vrijeme takvi i ugovori bili, a neke stvari i pod nazovimo garncijom. Međutim naše ljudstvo je dosta brzo preuzelo sve poslove tako da su potrebe za dolaskom Rusa dosta brzo prestale.

Naravno na školovanje su išli i ljudi iz koje kakvih zavoda i baza ali to nije tema ovog topika.

[Istria 052]

Školovanje u SSSR-u

Sredinom 60-tih godina kad je bilo evidentno da je isporuka TČ/RČ brodova  ugovorena na obuku je poslat određeni broj starešina na školovanje u SSSR. Po mojim skromnim saznjanjima na školovanje su poslati razni profili starešina koji će kasnije preuzeti prve TČ/RČ brodove. Od komadanata do zadnji poslužioca. Mislim da su tamo boravili i preko šest mjeseci. Žao mi je što ovog momenta nemogu više ni sa jednim stupiti u kontakt da malo više informacija pribavim. Neki su se tom prilikom i oženili sa Ruskinjama koje su doveli u Yugoslaviju i sa njima osnovali porodice. I sad neki od njihovih potomaka vjerovatno žive prvenstveno u Splitu pa i šire.

Sjećam se popričanju da su na školovanju bili:

• Stipetić Vid, koji je bio komadant jednog od TČ-jaca,
  Čapalija Rozarijo isto k-dant TČ-jaca,
  Duspara Tadija, Baklandžija
  Kojdić Stanko, Torpedista, ali nisam sto posto siguran,
  Šekularac Dragoslav (mislim da  mu je tako bilo ime) za RIS i Nihrom,
  Despot Mirko, Rangout,
  Panto, Zas, za topove
  Čobanov, Zas, za RIS,
  Stariji Jokić, kasnije k-dant RČ,
  Kandić, isto k-dant RČ,
  Zambata (nisan sto posto siguran),  komadant RČ,
  Živković, , isto k-dant RČ,
  

Naravno bilo ih je još. Naveo sam one kojih sam se ovom prilikom sjetio. Ovde su pomješani i neki koji su bili i na RČ brodovima. To je iz razloga jer smo prvih godina i bili skupa u jedinici.

Prvi godina dolazili su povremeno i timovi iz SSSR kod nekih većih intervencija. To je vjerovatno bilo iz razloga jer su još u to vrijeme takvi i ugovori bili, a neke stvari i pod nazovimo garncijom. Međutim naše ljudstvo je dosta brzo preuzelo sve poslove tako da su potrebe za dolaskom Rusa dosta brzo prestale.

Naravno na školovanje su išli i ljudi iz koje kakvih zavoda i baza ali to nije tema ovog topika.

Bravo @orica.., bilo bi interesantno ovu temu razraditi malo detaljnije..