vladimir bošković
vodnik I klase
Offline
Posts: 560
|
|
« Reply #9 on: November 15, 2010, 08:58:38 pm » |
|
Prvi komandant mornarice jugoslovenskih naroda je Dragutin Prica. Njega je, kao kontraadmirala u penziji Narodno vijeće u Zagrebu, 30/31 oktobar imenovalo svojim povjerenikom za mornaricu. Istovremeno, Narodno vijeće je za komandanta flote postavilo kapetana bojnog broda Janka Vukovića Podkapelskog, a poručnika bojnog broda Dimitrija Konjovića (Demeter Konyovits) za načelnika štaba flotnih jedinica u Boki. Nakon potonuća „Viribus Unitis“ i pogibije Janka Vukovića, Narodno vijeće je dekretom od 02.10. postavilo Methoda Cirila Kocha za komandanta flote odnosno „zapovjednika mornarice i svih mornaričkih ustanova u Puli“, proizvevši ga ujedno u čin kontraadmirala. Koch je dakle prvi admiral imenovan od legitimnog organa južnoslovenske državne zajednice, tada u nastajanju. Koch je po nacionalnosti bio Slovenac, rođen u Kranju 04.09.1874. Kao student Više tehničke škole u Gracu stupio je u školu pomorskih aspiranata u Puli i 01.10.1892. proizveden u pomorskog kadeta. Poručnik fregate postao je 01.05.1898, a u čin kapetana korvete je proizveden 01.05.1914., a u čin kapetana fregate 01.05.1918. Od 28 oktobra 1918 bio je jedan od deset članova Mjesnog odbora Narodnog vijeća u Puli. Nakon ujedinjenja, postao je prvi komandant mornarice Kraljevstva SHS Pricu i Kocha možemo smatrati prvim i drugim admiralom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, čiji je prijem u „Našu Mornaricu“ (upravo se tako zvala u zvaničnim dokumentima) potvrđen ukazom od 23 maja 1919. Za istraživače ostaje sporno tadašnje admiralstvo Vjekoslava Šušteršiča, koji je u K.u.K. mornarici imao čin kapetana bojnog broda sa rangom od 17. jula 1914. (vanredno?), a koji je od Narodnog vijeća unaprijeđen u čin kontraadmirala. Šušteršić je (u K.u.K. Kriegsmarine: Alois Schusterschitz) kao kontraadmiral bio u sastavu Vojne misije u Delegaciji Kraljevstva SHS na Mirovnoj konferenciji u Sen Žermenu. Interesantno je da njegov prijem u mornaricu Kraljevstva SHS tada nije bio potvrđen ukazom. U vezi sa time, sačuvane su dvije depeše: prva, koju je general Pešić uputio 08. marta 1919. Ministarstvu vojnom, glasila je: „Molim za izveštaj da li je Šušteršič, koji je ranije naimenovan za kontraadmirala, priznat i da li je ukaz potpisan“. Odgovor, koji je 17 marta prispio u Pariz, glasio je: „Ukaz za kontradmiala Šušteršiča nije još potpisan, jer prijave marinskih oficira još nisu dobivene“. Ni u kasnijim ukazima: 17.06., 24.06., 06.07., 22.07., 01.09., 10.09., 17.11., nema Šušteršiča. Dužnosti u Vojnoj misiji je razriješen 01.05.1920, od tada se pomorskim pitanjima bavio Trumbić. Prema informacijama dr Bogdana Krizmana, Šušteršič nije primljen u mornaricu Kraljevstva zbog svog brata, dr Ivana Šušteršiča, koji je neposredno po završetku rata poveo separatističku akciju sa Ivicom Frankom i ostalima. Osnovano je zato predpostaviti da je treći admiral u mornarici Kraljevstva bio Viktor Wickerhauser čiji je prijem potvrđen ukazom 22.07. Neophodno je naglasiti da na osnovu sačuvanih, veoma oskudnih izvora o nastanku i razvoju mornarice u periodu 1918-23, nije moguće dati potpunu rekonstrukciju njenog personalnog ustrojstva. Tipičan primjer je kontraadmiral Koch: jedina enciklopedija koja daje podatke o njemu jeste Stanojevićeva Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka. Međutim, iako je izdata u vrijeme kada je Koch još bio u mornarici, ona ne daje tačne podatke o njegovom službovanju. U njoj npr stoji da je Koh bio načelnik Odeljenja za mornaricu od 23.09.1919 do 01.09.1920, ali je sasvim sigurno da je on bio na čelu Odeljenja mnogo ranije, bar od februara 1919, jer njegovi potpisi na sačuvanim dokumentima o tome svjedoče. Međutim, na jednom dokumentu od 06.10.1919. Koh se potpisao kao komandant III pomorske obalske komande. U to vrijeme, Wickerhauser je potpisivao dokumenta kao zastupnik načelnika Odeljenja za mornaricu. Kochov potpis kao načelnika Odeljenja ponovo se pojavljuje 21.11.1919., ali pošto je arhiva Odeljenja sačuvana samo fragmentarno, Koh se vjerovatno vratio na prvobitni položaj, možda 23.09. kako Stanojević navodi pa otuda vjerovatno i ova zabluda u pogledu početka Kochovog službovanja na položaju načelnika Odeljenja za mornaricu. Kako je već u postu od ranije pomenuto, oko kontraadmirala Kocha se, ako ne i ranije a ono svakako krajem 1919 počela plesti mreža koja će ga prvo skinuti sa mjesta načelnika Odeljenja, a potom ga i sasvim udaljiti iz mornarice. Pošto su kadrovski problemi potresali kraljevsku mornaricu za svo vrijeme njenog postojanja i u krajnjoj liniji bili osnovni uzroci njenog sloma, slučaj kontraadmirala Koha i pomente Stankovićeve „Vojno-psihološke studije“ o njemu - kao početak tih procesa, zaslužuje svakako posebnu pažnju u nastavku priče. Uglavnom, od 01.10.1920. načelnik Odeljenja za mornaricu je kontraadmiral Wickerhauser, a Koch se nakon podnijete ostavke našao na raspolaganju. Uslijedile su promjene u organizaciji mornarice, najprije Zakonom o mornaričkom odeljenju donijetom 26.01.1922., te Uredbom o Glavnom đeneralštabu i đeneralštabnoj struci od 19.03.1923 i konačno Zakonom o ustrojstvu vojske i mornarice kojeg je Narodna skupština usvojila 19.jula 1923 na osnovu kojeg je 17.09.1923. počela rad Komanda mornarice. Novi komandant mornarice u izmjenjenoj organizaciji i formaciji, postao je Dragutin Prica. Poslije trogodišnjeg službovanja u Direkciji rečne plovidbe, Prica je od kraja jula 1922 do aprila 1923 vršio dužnost referenta za izvršenje Santamargaritske konvencije. Kada je kraljica Marija, u očekivanju porođaja, u pratnji svoje majke otišla na more, Prica je određen za komandanta sastava brodova koji je kraljici bio stavljen na raspolaganje. Za vrijeme tih mjesec dana vožnje na Jadranu (16.04. – 15.05.) Prica je udario temelje svojoj budućoj karijeri. Njegov smisao za organizaciju, uglađeno ophođenje i široka kultura, ostavili su snažan utisak na članove kraljevske porodice. Po završetku krstarenja, Prica je postavljen za komandanta Boke Kotorske (16.05. - 21.10.1923), zatim za kraljevog ađutanta, a oktobra 1923. je unaprijeđen u čin viceadmirala i postavljen za komandanta mornarice. Kontraadmiral Wickerhauser je ostao na položaju načelnika odeljenja za mornaricu, a kontraadmiral Koh na položaju komandanta Prve pomorske oblasti. Uzdizanju Price iznad Wickerhausera doprinijelo je, po nekima, i to što mu se nijesu mogla osporiti nacionalna osjećanja: Wickerhauser se tokom službovanja u K.u.K. mornarici nikada nije deklarisao kao Slovenac. U samoj mornarici je je bilo rašireno vjerovanje, da je Prica bio ađutant cara Franz Jozefa, što nije bilo tačno. Dakle, od oktobra 1918 i preuzimanja plovila K.u.K. Kriegsmarine do kapitualcije Kraljevine Jugoslavije aprila 1941: Prica – Koch – Wickerhauser – Prica – Wickerhauser-Stanković-Pilić-Luterotti. Metod Koch je prvi komandant mornarice Kraljevtva SHS. Pomenuti Armin Pavić je bio komandant eskadre, projektovan za mjesto prvog čovjeka u mornarici ali su ga potonuće razarača „Lubljana“ 1940 i oštećenje propelera na „Zmaju“ odveli u penziju sa mjesta komandanta eskadre
|