D10 TENKOVSKI TOP 100 mm [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
D-10 protitenkovski top razvili su u SSSR krajem Drugog svetskog rata, te su ga upotrebili na samohodnih protitenkovskim topovima (SU-100), eksperimentalno na T44, a svoju največu slavu dostigao je montiran na tenkove T54/T55, koji su se proizvodili do kraja 1979. Na tim tenkovima ušao je u upotrebu u mnogim armijama i video je mnogo akcije.
U mnogim zemljama je i dalje u upotrebi, a važi za jedan od najrasprostanijih tenkovskih topova na svetu.
IstorijaIako je bila ideja montiranja 100 mm topa na tenk iznimno privlačna, par stvari onemogučilo je efektivnu montažu 100mm topa na tenk. Pre svega problem je bila municija odgovarajučih karakteristika, i potreba, da se uvođenjem novog tipa topa ne poremeti proizvodnja starijih tipova topa.
Prvi pokušaji upotrebe 100 mm topa na teški tenk napravio je Centralni artilerijski biro (ЦАКБ) na jesen 1943, i to u dva prototipa.
Prvi je bio sa topom ZIZ-6 kalibra 107 mm, kome je za tu potrebu kalibar smanjen na 100 mm, a ležište granate prilagođeno za granatu mornaričkog PA topa 100 mm B34. Dodatno je ugrađen za kraj topa lovac izbačenih čahura, a i visinska nišanska sprava promenjena je.
Za drugi prototip upotrebljen je 100 mm tenkovski top S-34.
Rezultati testa, koje su sproveli u Narodnom komitetu za Naoružanje (HKB) nisu znani.
27. decembra 1943 doneta je odluka Narodnog komiteta odbrane (ГКО) sa brojem 4851 da se napravi prototip teškog tenka JS-100 i samohodne protivtenkovske topove sa 100 mm topom, modificiranih tako, da se može lakše puniti sa granatama 100 mm.
Tako su po odluci GKO u testnoj tvornici 100 priredili dva tenka JS, i dali jim naziv JS-5 (Object 248) i naoružali jih topovima S-34, ali pošto je ugradnja tih topova zahtevala veče modifikacije kupole, izabran je top D-10 (u saglasnosti sa ОКБ № 9), koji je bolje pasao u kupolu sa manjim modifikacijama. Takav tenk dobio je oznaku JS-4 (objekt 245).
Prva vatrena trestiranja oba prototipa nisu završila uspešno. Oba prototipa patila su od istih problema, preveliko trzanje topa, pucanje kolijevke topa, pa su oba prototipa poslana u tvornicu na popravku. Posade, koje su sudelovale u testiranjima, preferirale su JS-5 sa topom S-34, zbog lakšeg punjenja topa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sledeča testiranja su izvedena između 1-6 jula 1944 na poligonu Gorokhovetskiy, paralenim testiranjima JS-4 (D10) i JS-5 (S-34). Na tim testiranjima, top D10 svojim pouzdanim radom i preciznošču, nadmašio je S-34. Odličan rezultat topa D-10 kvario je mali bojni komplet granata (30 komada) i loše izvedena ventilacija u kupoli.
Paralelno tim testiranjima, OKB № 9 (ОКБ № 9) i odjel 520 tvornice №183 (отдел 520 завода № 183) dobili su zadatak, da montiraju 100 mm top na kupolu tenka T34. Ova odluka je doneta, posle analize borbi T34-85 sa njemačkim tenkovima, kde se je pokazala nedovolna moč/probojnost topa 85 mm na večim daljinama. Največi problem kod ugradnje topa u T34 kupolu bio je prečnik prstena kupole (1600 mm), koji je premalen za sile, koje ostvarjuje top 100 mm D-10 kod opaljenja. Da bi rešili taj problem, probali su sa upotrebiom prstena kupole sa tenkova serije JS (prečnik 1850 mm), ali je to zahtevalo veče preinake na voznom delu T34, te previše povečalo pritisak na suspenziju. Ipak, tvornica OKB № 9 (ОКБ № 9) je i dalje pokušavala sa ugradnom topa D-10 u kupolu T-34. Rezultati testiranja tih preinaka nisu znani.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Proizvodnja pancirno-probojne granate tekla je samo u novembru 1944. Razlog tome bili su odlični rezultati protiv Njemačkog oklopa, postignuti sa topom 122 mm, montiranim na tenkove tipa JS. Pored toga, testovi na zarobljenim Njemačkim tenkovima koje je izvodio GABTU (ГАБТУ) prilog 1, doveli su do rezultata, da su eksplozivne granate 122 mm potpuno superiorne na pancirno-probojne granate 100 mm. Tako je GKO (ГКО) donela odluku, da se odustane od ugradnje topa D10 u teške tenkove serije JS, kao što je bilo naznačeno u Korespondencija o montiranju 100mm D-10t topa na "JS" tenkove (pismo 1) - prilog 2
Još je jedan pokušaj bio za nadogradnju tenka T34 sa topom 100 mm, koji se razvijao paralelno uz razvoj tenka T44B (V). Uz inicjativu A. Morozov, koji je dobio dopuštenje od ministra za tenkovsku industriju (Наркомтанкпрома), u odeljenju 520 pod vodstvom Doroshenka (отделом 520 под) , uzeti su sklopovi i podvozje T34, te na njega je ugrađena kupola koja je razvijana za tenk T44. Fabrička oznaka tog prototipa bila je T34-100, i testiran je sa vema varijantama topa 100 mm, ZIS-100 i D10T. Testiranja su bila uglavnom uspešna, ali je ostalo nekolicina problema. Preciznost granata, ispaljenih iz 100mm topa bila je loša, trzaj na podvozje preveliki, ali utisci su uglavnom bili dobri, pa su nastavili razvijanje i odklanjanje grašaka. Ali na pozornici se več pojavljivao novi igrač, T54 u prvim varijantama,koji se na testiranjima pokazao kao bolji potencijal, pa je zato celi projekat T-34-100 opušten.
D10T bio je između 1945-1947 ugrađen u ekperimentalni tenk T44-100, koji je u osnovi imao ugrađen top 85 mm, a koji nije bio adekvatan novim situacijama. Na tenku T44 probali su sa ugradnjom 122 mm topa, ali se taj pokazao kao prejak za taj tip tenka. T44 sa topom D10T ostao je u naoružanju SSSR do kraja 1970 godina (modificiran i unificiran sa delovima sa serije T54/T55 tenkova)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U tim godinama, top D10T bio je ugrađen i na razne prototipe tenka T54, kde je pokazao svoju superiornost nad drugim tipovima 100mm topova (ZIS-100, S34, BS-3). Sa vremenom, D10T bio je moderniziran, tako da je do kraja ostao zaštitni znak porodice tenkova T54/55.
OpisGlavni delovi topa D10T su cev, gasna komora na kraju cevi, klizeči poluautomatski zatvarač, kolevka cevi, povratni mehanizam trzanja, , poluautomatski horizontalni zatvarač i sistem za podešavanje elevacije cevi.
Cev je sastavljena iz 40 delova u jednu celinu, dužine 5600 mm, odnosno dužine 56 kalibra. Opaljenje se vrši konvencionalno preko mehaničkog udarnog mehanizma.
Plamenoskrivač na kraju cevi služi za smanjene plamena koji izlazi iz cijevi kod opaljenja.
Udarni mehanizam sadrži elektro-mehanični udarni mehanizam koji se aktivira električno, te se impuls šalje do mehaničkog dela, koji udara po kapisli te dovodi do opaljenja barutnog punjenja. Sistem za opaljenje topa nalazi se kod nišanđije. U pomoćnom režimu rada može se preskočiti električni deo i izvršiti opaljenje čisto mehaničkim putem. Zakašnjenje signala opaljenja od pritiskanja dugmeta do opaljenja, kod elektro-mehaničkog opaljenja iznosi 0,16 sek kod novih tenkova, a tolerancija je do 0,55 kod starijih tenkova.
Iznad topa se nalazi povratnik topa koji ima funciju da vrati cev u početni položaj nakon opaljenja i mehanizam trzaja topa koji smanjuje trzaj topa za 10-15 puta. Radni pritisak tekučine u mehanizmu trzaja iznosi 500 kg/cm2, i prilikom opaljenja se dosta greje. Koeficijent ekspanzije ulja sa povećanje temperature od 1 stepena Celzijusa iznosi samo 0,00065. U kočnici topa nalazi se hidraulično ulje, uglavnom HUNT-S ( hidrauličko ulje za niske temperature, sovjetsko) ili Aeroshell 40 (američko). U povratniku topa nalazi se azot.
Delovi topa D10T [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
1 | Cev |
2 | Ležaj ramena topa |
3 | Kočnica topa povratni mehanizam trzanja |
4 | Povratnik topa |
6 | Ram topa/zadni dio kolijevke |
9 | Zatvarač |
Osnovni podatci topa D10 T
Kalibar mm | 100 |
Dužina cevi u kalibrima | 56 |
Težina topa u kg | 2257 |
Težina povratnog mehanizma u kg | 1538 |
Normalni trzaj kod opaljenja, mm | 550 |
Max trzaj kod opaljenj, mm | 650 |
Municija | Jednodelna |
Praktična brzina gađanja granata/min | 5-6 |
Probojnost projektila BR-412 u mm
Daljina gađanja | kut pogodka 60° | kut pogodka 90° |
500 | 125 | 155 |
1000 | 110 | 135 |
1500 | 95 | 115 |
2000 | 87 | 100 |
Projektili za top D10
Tip granate | Težina (kg) | Tip projektila | Težina (kg) | Dužina (mm) | Upaljač | Težina (kg) | Ostalo |
Razorne (HE) | | | | | | | |
UOF-412 | 30.2 | OF-412 | 15.6 | 429 | RGM, RGM-6, V-429 | 5.5 | - |
UOF-412U | 30.2 | OF-412G | 15.6 | 429 | RGM, RGM-6, V-429 | 2.4 | - |
UO-412 | 30.2 | O-412 (naval) | 15.94 | 429 | KTM-1 | 2.4 | - |
Pancirno-probojne (AP) | | | | | | | |
UBR-412 | 30.1 | BR-412B (APBC) | 15.88 | 360 | MD-8, DBR-2 | 5.5 | - |
UBR-412 | 30.1 | BR-412 (APHE) | 15.88 | 308 | MD-8 | 5.5 | Probojnost 100 mm na 2 km, pod kutom 90° |
UBR-412D | 30.4 | BR-412D (APCBC) | 15.88 | 390 | MD-8, DBR-2 | 5.5 | - |
Podkalibarne (HVAPDS) | | | | | | | |
3BM6 | - | - | - | - | - | - | Probojnost 290 mm na 2 km, pod kutom 90° |
3BM8 | - | - | - | - | - | - | - |
HEAT | | | | | | | |
3UBK4 | - | 3BK5M | - | - | - | - | - |
3UBK9 | - | 3BK17M | - | - | - | - | - |
APFSDS | | | | | | | |
3UBM11 | - | 3BM25 | - | - | | | - |
Dimne (smoke) | | | | | | | |
UD-412 | 30.1 | D-412 | 16.68 | 308 | RGM, RGM-6, V-429 | 5.5 | - |
UD-412U | 30.1 | D-412 | 16.68 | 308 | V-429 | 5.5 | - |
Rakete | | | | | | | |
3UBK10-1 | - | 9M117 Bastion | - | - | - | - | Probojnost 600 mm do daljine 4 km |
3UBK10M-1 | - | 9M117M Kan | - | - | - | - | Tandemska bojeva glava, probojnost 650 mm do daljine 4 km |
3UBK23-1 | - | 9M117M1 Arkan | - | - | - | - | Tandemska bojeva glava, probojnost 750 mm do daljine 6 km |
3UBK23M-1 | - | (9M117M2 Boltok | - | - | - | - | Probojnost 850 mm do daljine 6 km |
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Max/min evalvacija D10T u tenku T54/T55
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]