Podmornice JRM

[Karlo]

Poštovani Oficiru neaktivne rezerve,
hvala na upućivnju na navedeni forum.Pošto je Paluba za mene veoma širok sajt,ja zaista nisam pregledao sve,nego smo ono što me je direktno zanimalo.Sad sam pregledao i navedeni forum a koliko je ostalo od toga u mojoj glavi,verujem da ću morati još koji put da ponovim gradivo.Inače našao sam mnogo korisnih stvari, čak i napis o jednom mom drugaru.Tačno je da sam izgleda jednu fotku ponovio.
Zbog jasnoće i zbog drugih,ja sam postupao prema onome što sam naveo u prvom postu o spašavanju.Dakle,u objavljenom intervju u tom pasusu je rečeno posle izjave o IDA aparatima,da se 80-tih prešlo na spašavanje malim podmornicama za spašavanje.I to bi bilo OK da je bilo  i slovo i ispred malim podmornicama,jer su aparati za individualno spašavanje i dalje ostali kao jedna od mogućnosti za spašavanje.Sa malim podmornicama se moglo spašavati samo sa onih podmornica koje su imale pregrađen silaz na koji se mogla prikačiti mala podmornica.
Druga bitna stvar koju sam trebao jasnije navesti je da je tu potrebno znati tačnu lokaciju P,da je obaešten spasioc, i vreme za mogućnost da se on dočeka da dođe.
Treća stvar, podmornice su podeljene na odseke pregradama u jačini čvrstog trupa,havarija može biti i u odsecima gde nije taj prilagođeni silaz za malu podmornicu,znači opet trebaju IDA aparati,pa kroz toranj ili kroz torpedne cevi.
Mislim da sam sad malo ispravio stvar,a zašto sam izabrao baš taj pasus a ne recimo drugi o ventilaciji,verujte neznam ni ja.
Hvala Vam na upozorenju zaista ste mi pomogli.
Pozdrav!!!

[FF]

Uh, kakva slika Spasoja! Hvala Karlo!

[Karlo]

Uh, kakva slika Spasoja! Hvala Karlo!

 

Pozdrav  FF,
nema na čemu FF, takvu sam je presnimio od kolege.Inače zapazio sam neke Vaše postove,mislim u vezi podataka, na ovom forumu , pa bih se i ja Vama mogao zahvaliti.Nadam se da će biti prilike da se još dopisujemo.
Veliki pozdrav!!!

[FF]

Svakako!

[Plavnik]

Spašavnju iz potonule P u JRM posvećivala se znatna pažnja a shodno tome utrošena su i znatna financijska sredstva. Razvojem podmorničarstva, izgradnjom novih podmornica razvijao se i sustav spašavanja. Sve to je lijepo opisano u monografiji Podmorničarstvo Jugoslavije. Na žalost knjigu sam posudio prijatelju koji je trenutno na moru i neće ga biti barem do polovice devetog mjeseca pa ne mogu ništa skenirati.
Spašavanje je započelo još u Kraljevini kupovinom prvih podmornica a nastavilo se nakon 2. sv. rata u kontinuitetu do rasformiranja podmorničke jedinice. Koliko mi je poznato najprije su se za individualno spašavanje koristili ronilački aparati tipa Davis pa onda Dreger. Odlukom da se ide u izgradnju P tipa Heroj počelo se i sa modernizacijom spasilačke službe. Tada je nabavljena iz SSSR-a oprema za individualno spašavanje iz potonule P (ISP 60) te se na P ugrađuju modernija sredstva spašavanja kao što su Tanfarin trn, nova radio telefonska plutača, toranj koji služi i kao komorica za izronjavanje. Istovremeno se razmišlja i o izgradnji novog Spasioca, dizalice, spasilačkih cilindara i sl.
Podmornice tipa Heroj bile su opremljene Tanfarinim trnom (pramac i krma), opremom (ventilima) za ventiliranje odsjeka podmornice izvana, opremom (ventilima) za pirenje glavnih tankova ronjenja izvana, torpednim cijevima kroz koje je bilo omogućeno spašavanje posade, tornjem kao komoricom za izronjavanje te Belonijevim vrećama koje su omogućavale da cijeli odsjek služi kao komorica.
Sva ova oprema zahtijevala je i adekvatne površinske snage koje sudjeluju u spašavanju kao što su dubinski ronioci, dizalice, brodovi, kompresori, barokomore, škopci, brage i sl. Sve to objedinjeno je u POS-u koji se sukladno tome i oprema.
Negdje polovicom sedamdesetih gradi se novi Spasioc koji se i adekvatno oprema, POS dobiva DTM u kojem su uskladištene brage, Tanfarini škopci, škopci, čelik čela i sva druga oprema neophodna za spašavanje. Na taj način sva potrebita oprema je na okupu i spremna za odlazak na mjesto udesa.
Izgradnjom podmornica tipa Sava uvode se novine u spašavanju i to prije svega uvođenjem spasilačke podmornice čime se daje težnja na kolektivno spašavanje. U Njemačkoj je naručen projekt i gradnja spasilačke podmornice Mermaid 6. Ne znam tko ju je projektirao ali izgrađena je u Dregeru prema našim zahtjevima (Povjerenstvo za spašavanje ili sličnog naziva). U to vrijeme nešto slično imali su jedino Amerikanci i Šveđani.
Nisam siguran kada je spasilačka podmornica došla ali čini mi se 80-te. Ugrađena je na Spasioc. Podmornica je imala dva člana posade i mogla je iz podmornice preuzeti osam članova posade. Na P tipa Sava spasilačka podmornica mogla se prihvatiti na pramčanom ili krmenom silazu. Na spasiocu je P imala mogućnost prihvata na otvor barokomora tako da se po potrebi mogla nastaviti dekompresija.
Polovicom osamdesetih na P tipa Heroj počela je zamjena krmenog silaza tako da je napravljen silaz na koji je bilo moguće prihvatiti spasilačku P. Prvo je to učinjeno na P-823 i to možda 86. Nakon toga 822 i 821 u malom remontu u Tivtu 88. godine.

[Plavnik]

Tanfarin trn
Ime je dobio po tvorcu, Tanfari, ime na žalost ne znam. To zapravo predstavlja cijeli sustav spašavanja odnosno podizanje cijele podmornice sa dna. Sustav je bio ugrađen na tri podmornice tipa Heroj. Specifičnost je predstavlja taj tzv trn koji je bio pričvršćen za podmornicu. Bio je to masivni željezni kovani komad koji je na gornjoj strani bio zadebljan (glavić). Bila su dva takva trna, jedan na pramcu i jedan na krmi i bili su položeni u ravnini palube tako da nisu smetali za komunikaciju. Krmeni je bio djelomice iznad palube i to onaj dio gdje je oko kojim je bio  pričvršćen za P.
Ovaj sustav bio je sastavljen od:
-   Plutače,
-   Bubnja sa konopom
-   Bubnja sa čelik čelom i
-   Trna
U slučaju potonuća P posada je otpuštala plutače iz unutrašnjosti P. Na plutaču je bio pričvršćen bubanj sa konopom koji se razmotavao kako je plutača išla prema površini. Drugi kraj konopa bio je pričvršćen za bubanj sa čelik čelom. Kada je plutača izronila, konopom se prema površini vukao bubanj sa čelik čelom čiji drugi kraj je bio pričvršćen za trn. Kada je čelik čelo bilo na površini odnosno na dizalici uz to čelik čelo prema podmornici se spuštao tzv. Tanfarin škopac sa debelim čelik čelom. Dolaskom škopca do trna škopac je prešao preko glavića i više nije mogao nazad. Sada je trebala samo dobra dizalica koja bi podizala P.
Plutače su bile u razini palube, odnosno bile su dio palube i po njima se normalno hodalo. Bilo je slučajeva da je more otkinulo plutaču, osobito krmenu.
U mojih dvanaest godina podmorničarstva niti jednom nismo imali vježbu podizanja P ovim načinom.
Kasnije je ovaj sustav demontiran a kolektivno spašavanje provodilo bi se spasilačkom podmornicom.

[Plavnik]

Podmornice se moglo spašavati podizanjem sa dna pirenjem glavnih tankova ronjenja izvana. U slučaju da P iz bilo kojeg razloga potone a nije došlo do destrukcije glavnih tankova ronjenja ti tankovi mogli su se piriti izvana na način da ronioci izvana priključe crijeva kroz koja se kompresorom u tankove upuhuje zrak i na taj način se tankovi pire a podmornica izranja.
Na palubi su bili sklopovi ventila sa odgovarajućim ključevima uz pomoć kojih su se priključivale cijevi. Isto tako bilo je moguće svaki odsjek P ventilirati izvana i to tako da se kroz jedno crijevo dodaje sveži zrak a kroz drugi izvlači zagađeni.
Ronioci POS-a bili su uvježbani za ove zadatke i znali su gdje se nalaze priključci za crijeva i za koje potrebe a to se redovito uvježbavalo. Vježbe smo najčešće provodili u uvali Tiha u Staro Gradskom zaljevu na Hvaru na dubino 30 do 35 metara.
Vježba bi započinjala ispuštanjem radio telefonske plutače, nakon toga dolaze snage POS-a i započinje se sa spašavanjem. Veza se uspostavljala podvodnim telefonom, ronioci se spuštaju do P, priključuju crijeva za ventilaciju P, dostavljaju kontejner (kroz TC) sa potrepštinama (lijekovi, hrana, vod i sl) što je najčešće bilo nekoliko sokova, kakva konzerva, mlijeko ili što se već našlo na barkasi, remorkeru ili Spasiocu. Nakon toga pristupalo se pirenju tankova zrakom izvana, najčešće kompresorom sa barkase. Po izronjenju P skupljaj svoje konope i kabel od radio telefonske plutače, pati se sa podizanjem i smještanjem iste na njeno ležište a prije toga treba ispod nje pedantno složiti konop i kabel (inače se neda zatvoriti poklopac).
Uvijek nakon malog ili velikog remonta a prije probnih vožnji ekipa iz POS-a dolazila je i pregledavala prema ček listi sve sastavnice spašavanja. Na probne vožnje nije se išlo dok sve nije bilo ispravno i pomoćnik komandanta nije imao potpis na zapisniku od strane POS-a.
Radio telefonska plutača bila je smještena neposredno ispred mosta, ispuštala se iz centrale P, za nju je bio zadužen 2. RTG. Plutača je bila opremljena bljeskajućim svjetlom ispod kojeg se nalazi telefon. Do telefona se moglo doći odvrtanjem nekoliko leptir matica. Telefon je bio veza sa podmornicom. Plutača je imala i preklopnu antenu koja se automatski podizala kada je plutača napustila ležište. Plutača je automatski odašiljala poziv za spašavanje na međunarodnoj frekvenciji za spašavanje. Radi toga uvijek prije vježbe antenu smo zavezali da se ne bi preklopila i aktivirala predajnik.

[Plavnik]

Pokušaj slikovnog prikaza postova iznad.

[Karlo]

Bravo@Plavnik!!!!!
Veoma stručno i opširno.Saznao sam zaista mnogo stvari i otkrio još jedan Vaš kvalitet,ako ste ovo napisali iz glave ,i mislim da je to Vaše znanje.Inače bi se na ispitima u obrazovanju dozvoljavala literatura,a svako bi kupovinom određene dokumentacije mogao postati šta hoćete.Drago mi je da ste se pojavili  na ovom forumu pošto sam mislio da ste se što lale kažu tako zdravo jako naljutili da nećete samnom ni da divanite.Sad nebih više.Neznam kolko puta ću se još javljati ali imam još nekoliko stvari da Vas pitam pa ako budem živ pitaću Vas.
Veliki pozdrav i hvala!!!!!

[kumbor]

Postojalo je više načina ekstremnog izronjavanja P. Npr. francuske P. klase Agosta imaju masivnu gvozdenu kobilicu oblika grede. U slučaju potrebe tu je kobilicu moguće odbaciti, pri čemu P drastično dobija na plovnosti, pa ako sam trup P. ima još dovoljno vazduha u sebi, P dobija poriv da "iskoči" napolje.

Ne znam da li su SFRJ P imale tzv. srednju balastnu cisternu. Na ruskim P se takva  cisterna, negde u sredini dužine P, koristi za ekstremno izronjavanje. Zato kad se na ruskoj P čuje komanda "piri srednju" to je znak za hitno izronjavanje, ono kad vrlo efektno izroni kao delfin.

[Plavnik]

Bravo@Plavnik!!!!!
Veoma stručno i opširno.Saznao sam zaista mnogo stvari i otkrio još jedan Vaš kvalitet,ako ste ovo napisali iz glave ,i mislim da je to Vaše znanje.Inače bi se na ispitima u obrazovanju dozvoljavala literatura,a svako bi kupovinom određene dokumentacije mogao postati šta hoćete.Drago mi je da ste se pojavili  na ovom forumu pošto sam mislio da ste se što lale kažu tako zdravo jako naljutili da nećete samnom ni da divanite.Sad nebih više.Neznam kolko puta ću se još javljati ali imam još nekoliko stvari da Vas pitam pa ako budem živ pitaću Vas.
Veliki pozdrav i hvala!!!!!

Nisam ti se ja prijatelju naljutio, ni u kom slučaju. Pa zašto? Istina da se nisam neko vrijeme javljao, pa godišnji su odmori, treba pokrivati druge i ima dosta posla, obilazim i bolnice da vidim kako je tamo, silom prilike. Uglavnom sve što pišem, pišem iz glave, koristim najviše Palubu za podsječanje. Prihvačam svaku kritiku i ispravke, o svemu možemo diskutirati i na temelju diskusije mijenjati mišljenje. Nadam se da češ i ti još ponešto napisati, osobito iz doba dok su P bile u Puli.

[Plavnik]

Belonijeva vreća
Služila je da bi se produžio toranj ili silaz prema podmornici. U slučaju naplavljivanja prostora podmornice voda bi plavila prostor sve dok se ne bi izjednačio tlak okolnog mora sa tlakom zračnog mjehura koji bi se stvorio na gornjem dijelu prostora. Taj prostor zraka bio bi premalen jer je bio napućen raznim uređajima i opremom. U tu svrhu koristila se Belonijeva vreća. Najjednostavnije rečeno to je bila vreća (bez dna) gornjim dijelom čvrsto pričvršćena uz donji dio tornja ili krmenog silaza a donji dio se razvukao prema dolje i čelik čelom pričvrstio u četiri točke na podu podmornice. Vreća je bila iz neke vrste plastičnog materijala i omogućavala je da se stvori dovoljan zračni prostor. Znači, bila je nastavak tornja jer iz praktičnih razloga toranj ili silaz nisu se mogli produžiti u podmornicu za barem još jedan metar.
Vreća je bila složena i posebno spremljena tako da se vrlo brzo i jednostavno mogla razvući i učvrstiti. Na podmornici ju baš i nismo razvlačili iz razloga što ju je bilo poslije toga teško složiti. Jednom smo na brodskoj vježbi u Lori razvukli i pričvrstili vreću za podnicu što je bilo dobro i brzo izvedeno ali nakon toga je bila živa muka složiti vreću nazad tako da više nismo prakticirali tu vježbu. Vreća se inače redovito provjeravala kod remonta i pregleda od strane POS-a.

[Plavnik]

Još nešto malo o problematici spašavanja iz potonule P.
Autor priloženih grafičkih skica je Milan Komar, podmorničar i glavni urednik monografije Podmorničarstvo Jugoslavije.

[Karlo]

Mali komentar na ovu Komarovu gornju skicu.
Pa mogao nas je nacrtati i malo zgodnijim.Ja znam za sebe da sam bio puno lip,ali kao mala beba,a sad što su me u porodilištu zamjenili nisam ja kriv.
Sa Komarom sam služio narodu kraće vrijeme, vjerovatno na P821 ili P823, sećam se da je to bilo dok se P vezivala u brodogradilištu a on je tek "izlepršao" iz "inkubatora".
Pozdrav!!!!!

[Plavnik]

Postojalo je više načina ekstremnog izronjavanja P. Npr. francuske P. klase Agosta imaju masivnu gvozdenu kobilicu oblika grede. U slučaju potrebe tu je kobilicu moguće odbaciti, pri čemu P drastično dobija na plovnosti, pa ako sam trup P. ima još dovoljno vazduha u sebi, P dobija poriv da "iskoči" napolje.

Ne znam da li su SFRJ P imale tzv. srednju balastnu cisternu. Na ruskim P se takva  cisterna, negde u sredini dužine P, koristi za ekstremno izronjavanje. Zato kad se na ruskoj P čuje komanda "piri srednju" to je znak za hitno izronjavanje, ono kad vrlo efektno izroni kao delfin.

Iskreno rečeno nisam čuo za ovakve načine spašavanja. Mogu si samo zamisliti probleme sa masivnom željeznom kobilicom. Ponekad je sigurno trbalo uvježbavati otpuštanje kobilice, e a sada ti budi majstor pa ju vrati nazad. Svjetske mornarice su pokušavale pronalaziti najbolja rješenja za spašavanje podmornica i njihovih posada. Sigurno da je bilo i takvih rješenja, međutim jesu li se ona pokazala kao dobra, neznam.
Naše podmornice nisu imale posebne tankove za izronjene već samo glavne tankove ronjenja, tankove za uravnoteženje podmornice, nadomjesne tankove i regler. Kod tipa 831 izgrađen je i tzv. tank brzog zaronjenja koji se u praksi vrlo brzo pokazao bespotreban pa je kasnije pretvoren u spremište. Svaka podmornica imala je glavne tankove u razini čvstog trupa i u razini lakog trupa. Zapremina tankova u razini čvrstog trupa uvijek je podmornici omogučavala pozitivnu plovnost i podmornica je mogla izroniti pirenjem tih tankova bez da se pire tankovi u razini lakog trupa. Na P tipa 821 to je bio GTR 2, kada su GTR1 i GTR3 bili naplavljeni podmornica je bila u ratnom trimu. U pravilu izronjavalo se na način da se na kormilima izroni do dubine 8 - 10 metara, zatim se zrakom ispiri GTR2, zatvori plavnik 2, potom komandant otvara gorni poklopac tornja, izlazi na most i dlaje se pripremaju dizel motori za upućivanje i pirenje GTR 1 i 3 ispušnim plinovima.
Znak za hitno izronjenje, kada je bilo gusto bio je "Piri sve", to je bila zapovijed za poslužioca trim pulta da odmah piri zrakom sve GTR.