Nalazim dosta oprecne podatke na internetu. Ono sto je sigurno jeste da top nije imao bolje penetracione osobine od Flak 36 88mm nemackog topa. Naravno, ovo je zavisilo od tipa granate, a detaljniji podaci za 88 mm se mogu naci ovde
http://www.achtungpanzer.com/articles/88mm.htm . Prema ruskim izvorima, K52 je mogao da na 1000 m probije 100 mm homogenog oklopa pod 90 stepeni. To je, opet, slabije i od 75 mm KwK 42 L/70 koji se koristio na Panter tenkovima, koji je imao bolje penetracione karakteristike i od Tigrovog 88 mm topa, zahvaljujuci vecoj pocetnoj brzini granate (celih 1120 m/s).
Upravo zbog toga T-34-85 nije mogao da se meri sa Panterom na rastojanjima vecim od 500 metara. Sa druge strane, 85 mm top je imao jacu HE granatu, pa je ista bila mnogo bolja protiv pesadije...
Rusi su i ovako koristili taktiku masovnosti da bi prebrodili tehnicku inferiornost. Kada se T-34ke jednom probiju na 500 m, onda vise nije vazno da li je na nisanu Tigar, Panter ili nesto trece...
Tigar i Kraljevski tigar nisu koristili istu municiju i ako je kalibar bio isti 88mm. Ova početna brzina se vjerovatno odnosi na Kraljevski tigar.
85mm je bio nešto slabiji i od Tigrovog topa 88mm, koji je koristio istu municiju kao i Flak18/36/37. Uz to sovjeti su imali problema i sa kvalitetom pancirnih granata. Tako da je to još više povećavalo razliku u probojnosti.
Pri poređenju Pantera i Tigrova sa T-34-85 mora se uzeti u obzir da su oni imali i deblji oklop.
Иначе, тај топ је веома сличан немачком Флаку 88мм/56кал М36/37, а и једном и другом "ноге расту" од Бофорсовог 75мм Флака. Лиценца или "реверс инжењеринг", тј. крађа техничких решења, ђаво би га знао, јер су Руси крајем 30их били у жешћој стисци око модернизације свих видова војске, па и артиљерије. Прво су лепо пострељали 80% највиших официра Црвене армије у чисткама 1935-1938., нарочито "крваве" 1937. године, па им је после била фрка невиђена ко ће командовати и из чега ће пуцати. Растрчали су се, плаћали патенте "жеженим златом" похараних руских цркава, царским накитом и брилијантима, иконама и мајсторским делима "Фламанске сликарске школе" или просто крали оружје и делове. Тако је нпр. узорак чешког оклопног челика за тенкове добијен тако што су два официра брусилицом и ћускијом одвалила део оклопне плоче, однели комад у Амбасаду, одакле је послат дипломатском поштом.
Krajem dvadesetih i početkom tridesetih SSSR i NJemačka su imali dobru saradnju na vojnom planu. Početkom tridesetih su od Rajnmetala kupili licencu (i 4 oruđa) za PAT 76,2mm i počeli da ih proizvode pod nazivom PAT obrazca 1931. godine (3-K). Orginalni njemački top je bio kalibra 75mm, ali su sovjeti insistirali na kalibru 76,2mm
1938. promijenjen je lafet na tom topu i novi top je pošao u proizvodnju pod nazivom PAT obrazca 1938. godine.
Tridesetih je NJemačka uvela u naoružanje PAT 88mm, SAD 90mm, a VB 94mm. SSSR je riješio da prati trend pa je 1939. uveo u naoružanje ovaj top. Top je nastao tako što je na PAT 76mm obr.1938. godine montirana cijev kalibra 85mm sa gasnom kočnicom. Korištenje konstrukcije topa 76mm je uslovilo da ovaj top koristi slabiju municiju od konkurencije.