suponik
desetar
Offline
Posts: 137
|
|
« Reply #273 on: June 27, 2010, 05:08:26 pm » |
|
Što će brđanima brod STAV NOVINARA Piše: Siniša Luković
Prošlonedjeljna posjeta Baru odreda od pet brodova Ratne mornarice Turske sa preko hiljadu mornara i oficira, medijski je od čelnika Ministarstva odbrane Crne Gore prikazana kao još jedan bitan korak naše države na putu evroatlantskih vojnih integracija Crne Gore. Upućenijem posmatraču međutim, ovaj događaj kojem bi mnogo veću pažnju pridala svaka pomorska država na svijetu, više liči na svojevrsno „pokajanje“ kolega iz Turske nad Mornaricom Crne Gore. Paradoksalno, taj vid naših oružanih snaga bez sumnje je do sada postigao najviše na planu međunarodne vojne saradnje i dostizanja standarda interoperabilnosti sa snagama NATO-a. Dokaz tome su brojne posjete stranih ratnih brodova našim lukama, učešće naših ratnih brodova na vježbama u inostranstvu, službovanje naših oficira na stranim ratnim brodovima, kao i skori odlazak oficira MCG u međunarodnu antipiratsku misiju EU NAVFOR ATALANTA. Sve to, međutim, nije bilo dovoljno da čelnike koji planiraju naš sistem odbrane ubijedi u neophodnost da Crna Gora kao pomorska država, mora i treba da ima Mornaricu u punom smislu te riječi, a ne neki blijedi surogat kome se od sticanja državne nezavisnosti, ne mogu ni razaznati zvanične i konačne konture. Naime, već četiri godine stručnjaci Ministarstva odbrane rade na Strategijskom pregledu odbrane (SDR) koji još nije usvojen, iako je to ključni dokument na kome se bazira dugoročno planiranje vojnih snaga jedne države. U međuvremenu, bukvalno se razbacuju ograničeni raspoloživi ljudski, materijalni i finansijski resursi u jedinicama Vojske, jer se svako malo mijenjaju stateška opredjeljenja kada su u pitanju kapitalni objekti vojske po principu “ovo ćemo sada remontovati i vratiti u formaciju jer nam treba za vježbu i dokazivanje pred strancima, iako zapravo još ne znamo što ćemo sa tim”.
Proces uništavanja Mornarice intenziviran je u godinama od kada je Crna Gora još živeći u zajednici sa Srbijom, “preuzela odgovornost za finansiranje i upravljanje” vojnim efektivima na svojoj teritoriji da bi se sada, četiri godine nakon sticanja nezavisnosti, u suštini i dovršio efektivnim svođenjem MCG na Obalnu stražu. To je neminovni zaključak aktuelnog plana da se kapitalni ratni brodovi MCG – dvije fregate klase “Kotor” i četiri raketne topovnjače tipa 401, prodaju Bangladešu preko Turske i u zamjenu za njih kupe dva mala patrolna broda Obalske straže tipa SNR-SAR 42, deplasmana 255 tona i dužine 42 metra. Crna Gora se odriče fregata koje bi se uz ulaganje od samo oko 2 miliona eura (pokazala studija rađena u saradnji sa Italijom i Grčkom) mogli rekonstruisati u izvanredne tzv. OPV, odnosno patrolne brodove visokog mora. Efekat činjenice da jedna mala država svoju zastavu može “pokazivati” po svim svjetskim morima na impoznatnom brodu dugom 90 metara, učestvovati u međunarodnim vojnim misijama u Persijskom ili Adenskom zalivu sa takvim brodom koji odgovara jedinici ranga samostalnog bataljona-brigade, jeftiniji je, višestruko efektniji i manje rizičan poduhvat nego opremati, obučavati, plaćati razne troškove pješadijske jedinice ranga voda-čete koja je sada angažovana u višestruko rizičnijim uslovima ISAF misije u Afganistanu. Zanimljivo je da je tu priču svojevremeno “bolje kapirao” bivši načelnik Generalštaba VCG, “prašinar” (inženjerac) general Jovan Lakčević, nego aktuelni naši vojni prvaci gdje brojnošću i položajima po Generalštabu i Ministarstvu odbrane prednjače upravo mornarički oficiri, počev od aktuelnog načelnika GŠ, viceadmirala Dragana Samardžića.
Lakčević je juna 2007. posadi fregate 34 dao prvu javnu pohvalu u istoriji VCG zbog njenih uspjeha na međunarodnoj vježbi “Adrion Livex 07” u Grčkoj, a naši vojni čelnici tada su se u kuloarima hvalili da je mala Crna Gora imala “najveći” (brod) od svih prisutnih mornarica na toj vježbi zemalja Adrion inicijative. Sve to nije bilo dovoljno i MCG će sada prodajom fregata i kupovinom patrolaca u Turskoj u suštini izgubiti svaku mogućnost da vrši zadatke koje obavljaju mornarice i svešće se na funkciju patrole teritorijalnim morem kakvu u većini zemalja svijeta rade Obalne straže. Logičan kraj za vid vojske koji je pod opravdanjem nemanja finansijskih mogućnosti i navodnog nepostojanja rizika, izgubio već mnogo toga – podmorničarstvo, protivminsku djelatnost, raketno, toredno i minsko naoružanje. Nestali su, otpisani, prodati ili unišetni ogromni tehnički resursi, ali što je još teže i negativnije za oružane snage Crne Gore, sa njima je nestao i visokoobučeni kadar koji sada nerijetko svoje znanje “prodaje” po inostranstvu. U Tivtu i drugim gradovima Boke sada kao penzioneri žive visoki mornarički oficiri, iskusni podoficiri i civili – tehničari i inženjeri koji bi da, ih se okupi u jednu NVO, po nivou znanja i osposobljenosti bili najmanje tri puta jači nego što je aktuelna službena formacija MCG.
Mornarica je pritom dodatno hendikepirana jer iz niza razloga, prvenstveno političkih, na najodgovornija mjesta nisu uvijek dovođeni i najbolji pomorski oficiri. Oni su iz tih razloga, u svojoj karijeri kao nagradu dobili “stakleni plafon”, tako da mogu gledati u nebo, ali od te pozicije ne mogu naprijed ni makac. Umjesto stručnjaka, birani su oni koji neće gunđati zbog faktičkog uništavanja MCG, koji se neće buniti ni za mjesečno sljedovanje goriva za cijelu Mornaricu od samo hiljadu litara. Nedovoljno ni za vršenje običnog prekreta svih brodskih mašina, a kamoli za stalne plovidbe. Državna jahta “Jadranka” više od toga potroši za samo sat vremena plovidbe, ali to nije prepreka da se njome vozikaju naši visoki državni funkcioneri i njihovi strani gosti. Za Mila, Ranka i Filipa nema da fali, a mornari na ostalim brodovima MCG obuku ionako mogu vršiti u luci, što da plove i troše dragocjeno gorivo? Bolje je te pare dati na Planinski bataljon VCG koji se sada forsira i opet u suštini pokazati da je Crna Gora zemlja sa kontinentalnom sviješću koja more doživljava i shvata samo kao resurs za ljetnje kupanje i “veliki trošak” da bi se kontrolisalo i obezbjeđivalo.
|