On predlaže starešini vojne policije i ustanove upotrebu jedinica vojne policije i odgovoran je za borbenu gotovost jedinice vojne policije i izvršavanje zadataka (tč. 13)
Umesto ove podvučene reči treba da piše "jedinice". Dakle načelnik organa bezbednosti predlaže starešini vojne jedinice ili ustanove upotrebu vojne policije. On je obavljao funkciju načelnika roda za vojnu poilciju (kao načelnik artiljerije u štabu brigade za artiljeriju).
O načinu rukovođenja vojnom policijom sam već pisao u ovoj temi. Generalo, postoje tri "vrste" rukovođenja (upravljanja): linijsko (direktno), funkcionalno (štabno) i mešovito. Za vojnu policiju je primenjivano mešovito gde se "preplitalo" linijsko rukovođenje (to je ono koje "ide" tzv. komandnom linijom , direktno od komandanta više nivoa ka komandantima - komandirima nižeg nivoa) i funkcionalno ( to je rukovođnje po tzv. stručnoj liniji, od najvišeg stručnog organa, ka nižim stručnim organima, u ovom slučaju od Uprave bezbednosti ka organima bezbednosti i starešinama vojne policije na kraju lanca upravljanja). Takva vrste rukovođenja je postojala i kod drugih rodova, ali se ograničavala na neke sistemske stvari, kao što su na primer izrada planova i programa, pravila upotrebe, programa gađanja i sl.
Kod vojne policije to funkcionalno rukovođenje je posebno bilo naglašeno kada je u pitanju angažovanje vojne policije po tzv. službama vojne policije, posebno suzbijanja kriminala, potražne službe i sl. Deo zadataka je vojna polcija dobijala na osnovu naredbi vojnih sudova (ali i civilnih) i tu nije postojala nikakva nadležnost komadanta u čijem je sastavau vojna policija. To je regulisao, odnosno izdavao izvršne naredbe načelnik bezbednosti, pri čemu je bio dužan da o učinjenom izvesti komandanta.
To i sada slično funkcioniše.
U nekim armijama, upravo zbog "zaobilaženja" komadanta vojna policija je (negde samo kriminalistička služba) "izvučena" iz standardnog lanca komandovanja i potčinjena ili direktno ministru odbrane ili načelniku generalštaba.