Licna dokumenta gradjana

[zpetrov9]

Zanimljivo, ova obiteljska iskaznica za Narodnog heroja izdana je na poznatog zagrebačkog člana SKOJ-a i KP-a sa Trešnjevke, Jožu Vlahovića, točnije na njegova sina Franju. Joža Vlahović je inaće uhićen i strijeljan od ustaša u Zagrebu u rujnu 1941., znači, odmah na početku rata, a narodnim herojem proglašen je posmrtno 1949. što je relativno rano u odnosu na druge koji su uglavnom proglašavani od 1950.-1953. Zbilja zanimljiv nalaz.

Knjižica je zanimljiva, a tko zna koji su je putevi doveli do Beograda gdje je bila na prodaji ponuđena kolekcionarima.

[zpetrov9]

Evo jedne lične karte izdane građaninu Beograda 1947. godine. Ako bolje pogledamo formular, primjetiti ćemo da je to onaj isti koji se je
izdavao još 1945. godine, samo tada ga je izdavala Komanda Grada Beograda NOVJ, a sada je taj dio prepečatiran pečatom na kojem piše
Odelenje unutrašnjih poslova, Prijavni otsek. Legitimacija je iz osrednje tvrdog kartona dimenzija ccA120 x 85 mm i nije baš jako kvalitetan
karton.

Na poleđini je naljepljena fotografija vlasnika koja je ovjerena na gornjem dijelu običnim pečatom i ispod još suhim pečatom. Ispod te
fotografije je otisak desnog kažiprsta vlasnika. Čini mi se da su se takve lične karte zadržale negdje do kraja četrdesetih godina kada su ih
počeli zamjenjivati onim malim sivoplavkastim knjižicama kojih ću jednu isto sada postaviti.

[zpetrov9]

Evo jedne lične karte izdane građaninu Beograda 1947. godine. Ako bolje pogledamo formular, primjetiti ćemo da je to onaj isti koji se je
izdavao još 1945. godine, samo tada ga je izdavala Komanda Grada Beograda NOVJ, a sada je taj dio prepečatiran pečatom na kojem piše
Odelenje unutrašnjih poslova, Prijavni otsek. Legitimacija je iz osrednje tvrdog kartona dimenzija ccA120 x 85 mm i nije baš jako kvalitetan
karton.

Na poleđini je naljepljena fotografija vlasnika koja je ovjerena na gornjem dijelu običnim pečatom i ispod još suhim pečatom. Ispod te
fotografije je otisak desnog kažiprsta vlasnika. Čini mi se da su se takve lične karte zadržale negdje do kraja četrdesetih godina kada su ih
počeli zamjenjivati onim malim sivoplavkastim knjižicama kojih ću jednu isto sada postaviti.

Nakon prije postavljene lične karte u NR srbiji su mislim od 1950. godine počeli izdavati novije Lične karte u obliku malih knjižica. Korice su
bile iz mekog kartona, presvučene zaštitinim platnom i dimenzija  cca 58 x 98 mm. Imale su 24 unutarnje stranice iz dosta kvalitetnog i
tvrđeg papira, ali stranice nisu bile numerirane. Bile su naknadno produljivani rokovi važnosti svake tri godine, ova je zadnji puta bila
produljena do 1962. godine. Zato su na zadnjoj strani upisali i promjenu mjesta boravka i to 1963. godine i još i 1965. godine.

Na zadnjim koricama s unutarnje strane su odštampane napomene i zadnja je da se u slučaju smrti vlasnika mora lična karta vratiti
izdavatelju. Danas toga više nema, bar koliko je meni poznato.

[zpetrov9]

Jedna službena legitimacija inspektora izdana u SR Srbiji od sredine šezdesetih godina. Obrazac-knjižica je bio univerzalan i moglo ga se
koristiti za više vrsta inspektora upisivanjem odgovarajućih podataka i ovlašćenja. Ima tvrde kartonske korice koje su izvana plastificirane,
dimenzija cca 71 x 92 mm. Malo je neobično da je na prednjim koricama utisnut grb SFRJ i ako se radilo o ispravi koju izdaje Socijalistička
Republika Srbija.

[zpetrov9]

I još jedna službena legitimacija inspektora za zaštitu bilja izdavana u NR Srbiji od 1952. godine. Ima tvrde kartonske korice presvučene
nekakvim impregniranim platnom, dimenzija cca 70 x 100 mm.

[zpetrov9]

Službena legitimacija Saveznog-Federalnog veterinarskog inspektora FNRJ. Ima tvrde kartonske korice presvučene impregniranim zaštitnm
platnom, dimenzija je cca 68 x 102 mm.

[zpetrov9]

Pa nakon tolikih inspektora svih vrsta da prekinem niz za danas sa inspektorima i inspekcijama. Evo jedne zanimljive dozvole za držanje
i nošenje oružja izdane 1947. godine u Beogradu s rokom važnosti od jedne godine. Izrađena je i odštampana na kartonu ne baš neke visoke kvalitete i dimenzija 2 x (90 x 130 mm), presavijena na dva dijela. Izdavatelj je Odelenje Unutrašnjih Poslova pri Gradskom Narodnom
Odboru u Beogradu. Vrijedi za revolver Valter  kalibra 9 mm. Nije mi baš jasno to revolver, čini mi se da je Valter bio samo kao pištolj, ali ne
i kao revolver, možda i griješim, ali to su sitnice. U to vrijeme mora da je bilo jako teško dobiti takvu privatnu dozvolu za držanje i nošenje
vatrenog oružja.

[zpetrov9]

Jedna zanimljiva "dječija"  putna isprava Kraljevine Jugoslavije izdana u Poslanstvu KJ u Budimpešti 1934. godine i kasnije je jedanput bio
produljen rok valjanosti. Putna isprava je izdan maloj desetomjesečnoj bebi kao njena isprava što je malo neobično jer su se djeca obično
upisivala u putnu ispravu jednog od roditelja, ali ovaj put je izdana posebna putna isprava i to sa prvim rokom valjanosti od samo jednog
mjeseca. Pretpostavljam da su roditelji radili u poslanstvu KJ ili nekom predstavništvu u Budimpešti jer se na Mađarskim vizama spominje
i nešto u vezi s diplomacijom (Diplomaciai), vjerovatno će to bolje prevesti netko tko bolje od mene poznaje Mađarski jezik. Kasnije je
rok valjanosti isprave produljen za godinu dana. Zanimljiv je i potpis vlasnice isprave gdje je potpisana vjerovatno majka za kćer i baš
tako je i potpisano. Vrijedi pogledati, ima i zanimljivih i jasno otisnutih viza.

Tada očigledno nije postojala posebna putna isprava ili pasoš za djecu.

Zanimljivo je i uočiti da se jednim dijelom otiskivao okrugli pečat na Srpskom i ćirilićnom pismu, a drugi put okrugli pečat na Francuskom.

[zpetrov9]

Jedna 2obična2 putna isprava FNR Jugoslavije, druge generacije putnih isprava FNRJ  (i treća u Novoj Jugoslaviji). Ima tvrde korice koje su presvučene nekom plastikom, grb je reljefno uzdignut u sredini, u gornjem dijelu stranice je naziv države na našem i francuskom jeziku, a
pri dnu većim štampanim slovima piše PUTNA ISPRAVA i ispod na francuskom PASSEPORT. Slova su bila ispisana nekom slabijom (rekao bih
blijeđom) žutom bojom koja se je tijekom vremena zatamnila i/ili bi postala gotovo bijela, čudna kombinacija. isprava je imala 32 stranice
dimenzija standardnih cca 100 x 145 mm. Prvih pet stranica s generalijama su kvalitetnije od ostalih i maju lagani pod prstom osjetljiv reljef
koji se kod drugih stranica opipom ne osijeća. fotografija se pričvrščivala samo ljepljenjem i ovjeravala samo suhim pečatom. U ispravi nije
bilo otisnuto mjesto-stranice za produljenje, već samo stranice 6, 7 i 8 s naslovim PRODUŽENJE na kojima se po potrebi otiskivao poseban
pečat s podacima o produženju roka valjanosti isprave.

Ove putne isprave se nešto rijeđe nalaze na "tržištu" ali treba pripaziti jer im nekada prodavatelji pokušavaju postići višestruko višu cijenu
od realne, jer ipak nisu baš tako jedinstvene ni rijetke.

Mislim da su bile izdavane negdje do kraja 1955. godine kada su ih zamijenile slične ali s platnenom zaštitom korica i kvalitetnijim ispisom
naziva države i isprave, jarko zlatno žutom bojom koja se je bolje zadržavala i tijekom vremena.

[zpetrov9]

I evo nas u eri SFRJ i Pasoša, a ne više Putnih isprava. Ovo je pasoš SFRJ izdan 1969. godine u beogradu, ćirilićna varijanta, inače mislim
treća ili četvrta vrsta pasoša izdanih od promjene naziva države u SFRJ. Pasoš ima jednu zanimljivost u sebi pa ga zato posebno izdvajam,
a koja je znala zbunjivati i graničnu miliciju i vlasnike kod prelaska granice. U to vrijeme pasoši su se normalno (ako nije bilo nekih posebnih
zapreka) izdavali s rokom važenja od  dvije godine i bilo je predviđeno još pet stranica za dodatno produljenje roka važenja (str. 7, 8, 9, 10
i 11). Međutim ovdje su bile iskorištene samo stranice 7. i 9. i onda su naredne bile prazne da bi se netko sjetio da izvrši opet produljenje
roka važenja pasoša otiskivanjem pečata na 23. stranici i ako su za produženje bila slobodna mjesta na za to predviđenim stranicama. Tako
bi na granici milicioner prvo mislio da je pasošu istekao rok, pa bi ga onda morao dodatno listati, osobito kod ovako "popunjenog" sa svim
pečatima dok ne bi pronašao taj pečat sa produženjem roka. Nije mi jasno da li se u takvim slučajevima radilo samo o propustu službenika
u pasoškoj službi, nemaru ili ne znam čemu ali je na granci zadržavalo ljude.

Inače pasoš je bio tvrdih korica sa plastificiranim slojem i velikim zlatnim grbom na sredini prednjih korica ispod kojeg je samo pisao naziv
države SFR JUGOSLAVIJA i ispod isto na ćirilici, ne znam zašto nije ispod još pisalo i na Francuskom, a što je pisalo na prvoj stranici unutra?

[zpetrov9]

Malo povratka prosvjeti i školstvu da ih ne zanemarim. Evo par svjedočanstava od kojih su neka i starija od 100 godina ali je vrlo zanimljivo
pogledati ih, kakva su bila, što se i kako učilo i polagalo u ondašnjem školskom sustavu. Postavljati ću ih po nekom kalendarskom redu i to
pojedinačno da se postavljeno lakše prati i po potrebi i dodatno prokementira.

[zpetrov9]

Malo povratka prosvjeti i školstvu da ih ne zanemarim. Evo par svjedočanstava od kojih su neka i starija od 100 godina ali je vrlo zanimljivo
pogledati ih, kakva su bila, što se i kako učilo i polagalo u ondašnjem školskom sustavu. Postavljati ću ih po nekom kalendarskom redu i to
pojedinačno da se postavljeno lakše prati i po potrebi i dodatno prokementira.

Početi ću s dalekom 1912. godinom još u vrijeme Kraljevine Srbije. Ovo je Svedočanstvo Druge Beogradske gimnazije od 08.06.1912. izdano
učenici kao privatnoj učenici.  Svedočanstvo je odštampano na vrlo tvrdom-debelom papiru rekao bih gotovo kartonu veličine
cca 230 x 355 mm pa se nije dalo radi prevelike širine provući kroz fax-skener već sam ga morao fotografirati, a time se uvijek izgubi na
kvaliteti.

Predmeti koji su se slušali i polagali su zanimljivi, mnogi su i danas u gimnazijama, a od nekih više nema ni traga. Vidimo da su se tada učili
i Karasopis i Filozofska propedevtika (možda današnja Filozofija?).

Ipak najviše mi je u oči upao predmet naziva  Jestastvenica za koji mi nije bilo jasno  čemu se radi. Tražeći po internetu čini mi se da se radilo o nečemu što se danas u školama naziva Nauka o prirodi ili Prirodne nauke (proučavala se biologija, zoologija, mineralologija...).
Vidim da u Srbiji postoji i knjižica o tome kako se nekada učila Jestastvenica. Postaviti ću i skem te knjižice. Bilo bi mi drago ako bi netko od članova foruma koji bolje poznaje tu problematiku potvrdio ili ispravio moje tvrdnje u vezi jestastvenice. Evo skena Svedočanstva prvo
za V razred.

[zpetrov9]

I još jedno Svedočanstvo izdano samo dan kasnije za položeni VI razred iste gimnazije u Beogradu. U oči upada razlika u ispisivanju samih
svedočanstva, dok je ono za V razred (prethodno postavljeno) usudio bih se reči "prilično "našvrljano" ovo je ispisano vrlo lijepim rukopisom
na ćirilici pa je užitak čitati tako uredan rukopis. Vidimo da je učenica isto kao "privatna" položila i ispite VI razreda samo jedan dan kasnije 09.06.1912. Polaganja nekih od ispita bila je oslobođena temeljem navedenog akta broj 7669. Između ostalog bila je oslobođena polaganja
i jestastvenice.

Svedočanstvo je istih dimenzija i na papiru iste tvrdoće i kvalitete. Taksena marka je poništena i klasičnim okruglim pečatom gimnazije i sa
perforacijom "PONIŠTENO" (na ćirilici).

Tada su se unosile posebno ocijene za učenje, za vladanje i za vrednoću (pretpostavljam da bi to danas bilo zalaganje). Ocijene su upisane
samo kao opisne bez brojčane vrijednosti.

Zanimljivo za pogledati i drag mi dio kolekcije.

[zpetrov9]

I kako je vrijeme prolazilo nakon par mjeseci i vjerovatno položenog još nekog ispita ista učenica sada dobiva Uverenje o postavljanju na
radno mjesto "dvadeset četvrtog avgusta" 1912. godine za stalnu učiteljicu I razreda osnovne škole u Maloj Plani. Tada je to išlo dosta brzo
i škole su se manje učile za postati učitelj nego u današnje vrijeme. U potpisu je tadašnji Ministar prosvete i crkvenih poslova.

Zanimljiv dokument za pogledati.

[zpetrov9]

I evo nas u Kraljevini SHS u 1924. godini. Ovo je Svjedočanstvo o nižem tečajnom ispitu izdano od strane Kraljevske realne gimnazije u
Zemunu koji se je tada nalazio Sremskoj oblasti (tada još nije bila administrativna podjela države na Banovine). Ispisana je na latiničnom
pismu na tada korištenom hrvatskom jeziku. ocijene se i dalje upisuju samo opisno bez brojčane vrijednosti.

Zanimljiva je rečenica pri dnu koju navodim "Četvrti razred učila je u ovome zavodu škol. god. 1923./1924." I ako se radilo
o gimnaziji navodi se "u ovome zavodu" što mi je malo neobično.

Učenica se je na jesen pokušala upisati na žensku učiteljsku školu u Beogradu , ali je odbijena kao prekobrojna, a što je kontatirano na
poleđini svjedočanstva.

Dimenzije svjedočanstva su cca 220 x 335 mm pa se nije dalo provući kroz fax-skener već sam opet morao fotografirati pa nije najbolji
prikaz, slika je malo valovita. izrađeno je iz tvrdog papira, ima ćetiri stranice ali su unutarnje prazne 8na drugoj iznutra je samo tabela
s opisom ocjena koje se mogu unositi.