"Slobodna Dalmacija" - Split 15.04.2012
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx POVRATAK NA TITANIC
Istina o Hrvatima u pomorskoj katastrofi stoljećaMeđu 27 putnika s područja Hrvatske koji su prije točno stotinu godina stradali na ‘nepotopivom’ brodu spasilo ih se samo troje – Nikola Lulić iz Konjskog Brda u Lici, Ivan Jalševec iz Topolovca kod Siska i Mara Osman Banski iz ČazmeNemojte na mene zaboraviti – upravo te riječi uputio je Ivan Stanković (33) iz Galdova kod Siska u pismu svojem bratu Miji nešto prije nego što se u večernjim satima 10. travnja 1912. godine na sidrištu ispred francuskog Cherbourga ukrcao na “Titanic” i ne sluteći koliko je pretkazao vlastitu sudbinu.
Mladi udovac Stanković, koji nije poslušao bratove nagovore da se uoči povratka u Ameriku još malo zadrži u rodnom kraju poslije ostavinske rasprave nakon smrti supruge Lize, tako se našao među 27 putnika s područja Hrvatske koji su prije točno stotinu godina stradali na “nepotopivom” brodu. Iz ledenog zagrljaja sjevernog Atlantika spasilo ih se samo troje – Nikola Lulić iz Konjskog Brda kod Perušića u Lici, Ivan Jalševec iz Topolovca kod Siska i Mara Osman Banski iz Čazme – kako je to u svojim knjigama “Titanic između povijesti i mitologije” i “Titanic – Hrvati u katastrofi stoljeća” zapisao Zagrepčanin Slobodan Novković, predsjednik Hrvatskog društva “Titanic” i vjerojatno naš najbolji poznavatelj najveće tragedije u pomorskoj povijesti.
U razgovoru za “Slobodnu” Novković nam je kazao kako postoje brojne poveznice između “Titanica” i hrvatskih krajeva, tadašnjih provincija na rubu velike Austro-Ugarske Carevine, a vjerojatno najhumanija je uloga 76 naših pomoraca s broda “Carpathia” koji su spašavali brodolomce u noćnoj akciji na oceanskoj pučini. Dan nakon isplovljavanja “Titanica” iz engleskog Southamptona, “Carpathia” je krenula u suprotnom smjeru, iz New Yorka prema Rijeci, a prvi SOS signal u pomorskoj povijesti njihovo je mirno putovanje pretvorio u legendu. Junaci s ‘Carpathije’ - Hrvatski članovi posade “Carpathije”, broda koji je do samog početka Prvoga svjetskog rata povezivao Rijeku s New Yorkom, da bi 1918. godine stradao od torpeda, izuma riječke industrije, pokazali su iznimnu požrtvovnost u pomaganju preživjelim putnicima s “Titanica”.
Za spašavanje 716 promrzlih brodolomaca dobili su i posebne medalje, a od 76 vrijednih priznanja koja su tada stigla u Istru, Primorje i Dalmaciju, poznate su nam samo četiri medalje, a za dvije znamo gdje su: jedna je u vlasništvu Fabija Juričića iz Labina, a druga u Gradskome muzeju u Karlovcu – naglašava Novković.
Upravo je naš sugovornik jedan od zaslužnih što je prije desetak godina iz mraka podrumskog depoa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci spašen izvorni spasilački prsluk s “Titanica”, jedan od triju sačuvanih u Europi. S Günterom Bäblerom, istaknutim članom švicarskog društva “Titanic”, u muzeju je tragao za informacijama o “Carpathiji”, a pronašao je predmet koji je Opatijac Josip (Giuseppe) Car, član posade broda-spasa, još 1938. poklonio Muzeju.
Brojni originalni predmeti i replike od ponedjeljka će biti dostupni posjetiteljima izložbe “Titanic - Carpathia, 100 godina poslije”, autora Nikše Mendeša i Slobodana Novkovića, koja je u petak navečer svečano otvorena u riječkome muzeju.
- Mnoštvo je predmeta s 'Titanica” kolalo tržištem antikviteta, ali brojni entuzijasti i muzealci širom svijeta uspjeli su spasiti građu od propadanja po privatnim domovima. Imao sam čast u svojim rukama držati komad originalne brodske oplate i mogu vam reći da sam plakao kao malo dijete. Većinu dostupnih predmeta što su vezani uz hrvatske putnike uspio sam prikupiti, tu su fotografije, pisma, različite izjave članova obitelji nakon tragedije. U razgovoru s potomcima stradalnika doznao sam za neke do tada nepoznate detalje, primjerice, znam da su oni, većinom Ličani, Slavonci i ljudi iz okolice Siska, tražili odštetu i davali prateće pisane izjave, ali im se to izjalovilo – ističe Novković i dodaje:
Sretni brojevi 13 i 15- Vrlo je vjerojatno da se troje naših ljudi koji su preživjeli tragediju “Titanica”, unatoč ranijim suprotnim mišljenjima, uspjelo ukrcati u čamce za spašavanje na lijevoj strani broda gdje je akciju vodio prvi časnik William Murdoch, koji je u zadnjih sat vremena prije potonuća, suprotno zapovijedima, dopustio ukrcaj svima koji su se našli u blizini, a ne samo ženama i djeci. Premda su preživjeli Hrvati nakon spašavanja tvrdili da su skakali u hladni ocean, što je engleskim novinarima tada izjavio i Jalševec, istražujući dokumente došli smo do zaključka da su napustili havarirani brod oko pola sata prije potonuća, i to u čamcima za spašavanje broj 13 i 15. Jalševec je, primjerice, kroz prozor uskočio u čamac koji se spuštao uz brodski bok. Slobodan Novković “zarazio” se temama vezanima uz “Titanic” još prije 30-ak godina nakon gledanja filma “Night to remember” koji zaljubljenici u taj brod smatraju kultnim, za razliku od svima nam poznatog Cameronova “Titanica” što ga ocjenjuju previše patetičnim i činjenično nepreciznim.
Budući da je tada živio u Švicarskoj, povezao se s tamošnjim entuzijastima i postao član udruge, te je rezao novinske članke i nabavljao knjige o toj pomorskoj tragediji.
- Do 1989. godine “Titanic” mi je bio samo hobi, ali nakon što je u rujnu te godine pronađena olupina, počeo sam se znatno ozbiljnije zanimati za tu temu. Od tada sam izdao dvije knjige i povezao se s istomišljenicima kakvih je u Hrvatskoj oko dvjesto. Hobi je negdje krajem 90-ih “izmaknuo kontroli”, pa mogu reći da sam prije ja ganjao “Titanica”, sada on ganja mene – zaključuje Novković.
GORDAN ZUBČIĆ
Spomen-kuća u PisaroviniPremda entuzijasti okupljeni oko Slobodana Novkovića i udruga koje njeguju industrijsku baštinu u Rijeci već godinama pokušavaju dobiti potporu gradskih vlasti za postavljanje spomen- -ploče hrvatskim mornarima s “Carpathije” i stradalnicima s “Titanica”, prvi konkretniji potez dolazi iz – okolice Zagreba. U Bratini kod Pisarovine, negdje na pola puta između Zagreba i Karlovca, danas će se postaviti kamen temeljac za Spomen-kuću “Titanic 100” u sjećanje na mještanina Stjepana Turčina, koji je izgubio život u ledenom Atlantiku. Turistička zajednica općine Pisarovina pokrenula je projekt tematskog muzeja koji bi bio posvećen hrvatskim putnicima s “Titanica” i mornarima s “Carpathije”.
Povratak iz domovineSvih 30 hrvatskih putnika na “Titanicu” bilo je smješteno u kabinama treće klase, a većinom su to bili ljudi mlađi od 50 godina. Uglavnom su se na brod ukrcali u Southamptonu, a manji dio, poput Ivana Stankovića, priključio im se ispred francuskog Cherbourga. Dio naših ljudi već su živio i radio u SAD-u, te su se vraćali iz jednog od rijetkih posjeta domovini i obitelji. Zanimljivo je da su prema obećanoj zemlji Americi zaplovili iz daleke Engleske i Francuske iako su tada upravo iz Rijeke, Ličanima udaljene 80-ak kilometara, prema New Yorku redovito plovili brodovi kompanije “Cunard Line”, a među kojima je bila i “Carpathia”. Takva “nelogičnost” vjerojatno je plod okolnosti na tadašnjem tržištu, jer je privlačenje putnika i imigranata podosta ovisilo o sposobnosti agenata, a čini se da su djelatnici zagrebačkih predstavništava tadašnjih velikih svjetskih brodara bili s(p)retnije ruke od riječkih agenata.