Bio je neki cirkus oko njega, zato sam ga zapamtio. Još se sjećam Franca Vadjine, Gedže (Kitanovića), Boška, Kovača, Save...
Pavle Pantić bio je komandant ML/LM-153 u vreme kada je moj otac bio k-dir V BO na tom brodu. Bili su najbolji prijatelji ... do velikog remonta - rekonstrukcije koja je izvedena u RZ "Velimir Škorpik" 80 i neke, a koji je bio uvod i povod cirkusu koji pominješ.
Brod je proveo nekoliko meseci u Šibeniku, posade su boravile u novootvorenom objektu za smeštaj posada brodova u remontu - starešine u 2-krevetnim sobama, moranari u zajedničkoj prostroji. Moj otac je kao glavni mašinac bio zadužen da vodi radove u kojima je učestovavla posada i koordinira aktivnosti sa radnicima remontnog zavoda. Sve je u početku delovalo savršeno, dobar smeštaj, dobra hrana, dobri uslovi za rad, brod se remontuje, oprema i sređuje od kobilice do jarbola. Stari se još uvek seća Pantinih reči iz prvih dana: "Savo, ti i ja ćemo da uživamo ovde sledeća 4 meseca..."
Onda je došlo do manjeg incidenta, iskazivanja nediscipline od strane jednog mornara. Kaznu je odredio k-dant broda - pituranje unutrašnjih prostorija broda. Sve bi bilo u redu, da moj otac nije primetio da mornar ima problema sa disanjem, svako malo vremena morao je da istrčava na palubu u pokušaju da dođe do vazduha. Obavio je razgovor sa njim, uradio provere i tako saznao da boluje od hronične astme. Bez konsultacija sa Pavlovićem, oslobodio ga je radova. Kad je k-dant ovo saznao sutradan, ljutito je reagovao i vratio mornara na radove. E tu je sve krenulo nizbrdo - k-dir V BO je ponovo oslobodio mornara od obaveza u potpalublju i rekao k-dantu - taj mali više neće uzeti četku u ruke dok sam ja na ovom brodu. I onda je nastalo sranje - na taj način podrivati autoritet k-danta Panta nije mogao da svari.
Više se ne mogu setiti svih detalja, uglavnom su pljuštale neke prijave, žalbe, itd. sve do povratka u divizion u Ploče, kada se situacija toliko zakomplikovala da je formirana komisija na čelu sa jednim visokim oficirom koji je samo zarad toga došao iz Splita da ispita i sasluša dvojicu delikvenata.
Dok su se njih dvojica svađala, presedavajući je ustao i rekao nešto kao: "drugovi, sram vas bilo, pa vi ste članovi partije, oficiri, starešine, blabalbla", na šta je mom ocu konačno pao mrak na oči, izvadio je partijsku knjižicu u koju je i tako stupio po službenoj dužnosti par godina ranije zarad nekog sportskog takmičenja, bacio je nas sto ispred presedavajućeg i rekao: "evo vam ovo, jebite se svi..." okrenuo se izašao na vrata i uputio se prema brodu. U međuvremenu, u prostoriji u kojoj se sve dešavalo nastao je muk. Niko nije mogao da veruje šta je uradio - u ono vreme to nije bilo ni malo bezazleno. Elem, do brodskog siza imalo je jedno 100-tinak metara. Stari je ležernim korakom polako išao, već razmišljajući o budućem životu u civilu, kad negde na pola puta, neko ga uhvati za rame. Okrene se, ono Panta. Zastadoše i pogledaše se a Panta reče: "Savo, i ja sam im moju bacio, nek se nose u tri materine" i obojica počeše da se smeju.
Oni su svoj nesporazum dobrim delom izgladili tog momenta, ali sam čin koji su izazvali imao je ozbiljnije posledice. Ipak, vremenom strasti su se malo smirile, prošli su sa opomenama i blažim kaznama s obzirom na "težinu" prekršaja, a moj stari je zahvaljujući Milanu Zecu (koji je tada bio kdant Diviziona) dobio prekomandu u Divulje na PS-12 i nikada posle toga nije video Pantu Džoa. Navodno je u Beogradu. Ako neko zna, voleo bi da mi javi, kako bi mu preneo.