из наше класе дванаест наших колега определило се за службу на подморницама.овде видимо једну мању групу пред почетак курса,првог који је организован у оквиру МТШЦ. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
горњи ред:Станковић,Бранисављевић,Баста
чуче:Огар,Бањац
PodmorničariGodina je 1966, proleće. Mi 14-esta klsa pitomaca još nekoliko mjeseci pa pred završetkom. Naravno jedva čekamo da dođe taj dan. Nije nama bilo ni do para ni do posebne potrebe za radom, najlogičnije u tim godinama, želeli smo da se kurtališemo knjige. Kao i sva djeca i učenici – đaci na ovom svijetu.
Nismo nešto posebno ni znali o radnim mjestima i poslovima koji nas čekaju. Uostalom nismo mogli ni da biramo, sve da smo i htjeli. Pretpostavljeni su tu bili odlučujući. Oni su znali kakvi smo pojediničano, čemu smo skloni, šta možemo.
Jedno pre podne, prekinu se nastavno zanimanje, skupiše nas sve, kompletnu klasu u salu za sastanke. Posjedasmo, klasni starešina uze riječ.
- Drugovi pitomci, imam za vas prijatno iznaneđenje. U centar su pristigli drugovi iz jedinice Podmornica. Tu je nekoliko drugova komadanata iz te jedinice. Malo će sa nama popričati o podmorničarskom životu. Objasniće vam o čemu se radi, kakv je život na podmornicama, koja je razlika te službe u odnosu na ostale službe i brodove i tome slično......i tako nam još toga kao uvod nadrobi poprilično.
- A sad će oni doći u salu da malo popričaju sa vama i budite na visini kao inače, te slobodno pitajte šta vas interesuje.
I nakon toga izađe iz sale, a netom poslije koji minut uđe sa pridošlim gostima. Mi naravno ustadosmo, oni se smjestiše ispred nas, nih 5-6 ofićira iz podmorničarske jedinice. Sve sami kbb, kap freg i tome slično. Inače u to vreme jedinica podmornica je bila smještena na Katarini u Puli. Najstariji uze riječ. Poče da obrazlaže i prikazuje sve moguće o podmornicama i životu i radu na istima. I tako nas je pilo jedno pola sata, da bi jednog momenta izrazio želju kako bi voleli s našim završetkom školovanja da se većina nas priključi njihovoj jedinici i započne službu na podmornicama. Naravno tu pade i tumačenje nečega što pali kod većine mladi ljudi.
- Svi koji rade na podmornicama imaju veća primanja, imaju veći radni staž, imaju podmorničarski dodatak, idu na skijanje zimi, itd, itd....
Zamisli i skijanje. Primamljive mogućnosti. Svi slušamo, a ja razmišljam mojom seljačkom glavom: ''Majkumu, kad sve to nude, tim ljudima za vrijeme te službe, tu mora da ima neki vrag, koji nije tek takav svakodnevan. Mora to biti u najmanju ruku pa opasno'' , itd.... I tako ja tad iako dječarac, a radilo se o dobrovoljnoj stvari u sebi skontam da to nije za mene i da se okanem toga. Naravno taj razgovor je ostavio svoga traga te se dosta mojih kolega – klasića kasnije opredjelilo i prijavilo za službu u dotičnu jedinicu tj. podmornice. Uspješno ih je primljeno na podmornice 11-12 (tako nešto) završivši podmorničarski kurs te su u toj jedinici boravili godinama. Rijetki i čitav radni vijek.
Šta oću da kažem. Ne da sam ja bio pametniji i obratno, nego samo oću da objasnim jedno dječje promišljanje o vrlo ozbiljnim životnim opredeljenjima i putešvesijama.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Naši klasići koji su se opredjelili za službu na podmornicama.