duje
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 876
|
|
« on: July 26, 2014, 10:34:11 am » |
|
1959. godine RM USA potpisala je ugovor sa Lockheedom o projektiranju aviona sa kojim bi zamijenili ostarjeli P-2 neptun. U operativnu upotrebu P-2CV orion došao je 1962. i ostao trideset godina, jedini na kopnu bazirani, PP avion USA RM. U tom vrijemenu su promijenili oznaku iz P-3V u P-3, proizvodili su tri glavna modela : P-3A, P-3B i P-3C koji je u upotrebi i danas. Zadnji je izašao iz tvornice 1990. Svakako je od početka proizvodnje 1969. uveden veliki broj poboljšanja te mu ugradili dosta modernih sistema.
Ovaj tip aviona je nastao na osnovi putničkog aviona Lockheed electra L-188. Predviđen je bio, prije svega, za PP zadatke i patruliranje u priobalnom moru. Prednost su mu kratka polenta staza, dobra vodljivost u zraku, veliki dolet. Opremljen je modernim senzorima za otkrivanje podmornica (frekvenčne usmjeravajuće antene, plutače i detektori magnetnih anomalija. Podaci iz senzora dolaze u višenamjenski digitalni računar, podatke dobije posada, sistem sam odabere vrstu oružja. PC-3 djeluje potpuno autonomno, prikupljene podatke može proslijediti drugim zainteresiranim. Avion nosi različito oružje u trupu kao i ispod krila (rakete harpoon, torpedo mk-50 ili mine mk-60).
Svaku mornaričku eskadrilu sastavlja devet aviona, oko 60 oficira te 250 drugih pripadnika. Van teritorije USA, eskadrile “dežuraju” do 6 mjeseci, poslije toga su godinu dana na obuci u USA. Posadu aviona čini obično jedanaest pripadnika. Glavni senzor na avionu je radar APS-115, glavni lokator magnetnih anomalija je ASA-64 MAD u repnom nastavku.
U fazama modernizacija, jako je povećana brzina obrade i memoriranja podataka, poboljšana je i navigacijska oprema. Ovaj tip avion upotebljavaju, pored USA, Španjolska, Australija, Novi Zeland, Kanada (njihova oznaka je CP-140aurora), Japan pa čak i Iran – 6kom (upitna je operativna sposobnost njihovih aviona). Argentina je preuredila, za zadatke ranog otkrivanja, sedam bivših aviona L-188 electra. Interesantan zadatak imali su ti avioni , iznad Jadrana, u sklopu snaga NATO u operaciji Alliend Force. Uključenio je bilo deset aviona sa specijalnom opremom AIP (Antisurface Wafare Program). P-3C bili su u zaštiti brodova koji su bili naoružani raketama tomahawk, patrulirali su za borbenu grupu nosača aviona Theodor Roosvelt. Sa aviona PC-3 AIP, lansirali su 14 projektila SLAM na Srbiju.
Tip: avion za PP borbu i borbu protiv površinskih brodova Motor: 4x turbopropelerski Allison T-56A sa po 5.500KS Raspon krila: 30,37m Površina krila: 120,77m² Tru: dužina – 21,06m; visina – 10,27m Težina prazan: 27.890kg Max. polenta težina: 64.410kg Max. brzina: 761km/h Krstareća brzina: 381km/h Dolet: 3.835km Naoružanje: do 9.072kg; osam torpedo u trupu, dvedubinske nuklearne bombe mk 101 + 4 torpeda; rakete harpoon Cijena: 36 milijona $ 1987.godine (podaci revija Obramba 2002.g)
|