Šta reći?
DJČ (Desantno-Jurišni Čamac) - kako mu i samo ime kaže, sredstvo za transport i desantiranje mornaričke pešadije na sve tipove uređene i neuređene obale, prema nekoj izvornoj doktrini, namenjeno za jednokratnu upotrebu - da priđe velikom brzinom i iskrca ljudstvo na obalu, pružajući im neposrednu vatrenu podršku do posedanja zaklona na obali, a onda šta bude - ako se izvuče, izvuče se, ako ne, ostavlja se na obali.
Građeni su u periodi između 1975 i 1984. u brodogradilištu "Greben" Vela Luka i ukupno je izgrađeno 32 jedinice. Razliku se dva osnovna tipa. Prva serija (601-620) imala je jedan motor, i lako se prepoznaje po zakošenom nadgrađu na krmi i jednim topom M.71 20mm. Drugi tip (621-632) imao je nešto veću nosivost, dva motora i dva topa, kao i prošireno nadgrađe pozadi.
U poređenu sa starijim desantnim jedinicama (DTM, DSM), DJČ su bili radikalan pomak nabolje po pitanju brzine, koristili su hidropropulzore umesto propelera, što im je uz standardno mali gaz omogućivalo i manevrisanje u jako plitkoj vodi. Izgrađeni su od staklo-plastike, imaju dobru manevrabilnost, veliku brzinu, solidnu nosivost za svoju veličinu (80 vojnika, ili 6t tereta), jedino zbog specifične konstrukcije, karakteristične za desantne jedinice, ne trpi baš teško more, ali pri dobrim vremenskim uslovima, verujem da je pravi užitak držati džojstik u rukama pri brzini od 30čv.
Za podršku pri iskrcavanju pored jednog, odnosno dva topa 20mm, naoružani su i sa automatskim bacačem granata 30mm, izvorno namenjenom razminiranju plaže neporedno pre prilaska i obaranja desantnog mosta. Brod ima osnovnu radio-komunikacionu i navigacionu opremu (radio stanica, interni telefon, navigacioni radar) i posadu od 8 ljudi.
1995. 4 DJČ-a iz zadnje serije (ovaj veći tip) prebačena su na železničkim vagonima iz Bara do brodogradilišta Brodotehnika u Beogradu, gde su dva do sada remontovana i uvrštena u sastav RRF s novim oznakama 411 i 412 - baziraju na Ušću, u Beogradu. Hrvatska se domogla tokom 1991. nekoliko primeraka - sada ih je mislim 3 ili 4 u upotrebi (prvi brod koji je vijo zastavu Hrvatske bio je upravo jedan DJČ).
Za ovaj tip broda vezaj je jean tragikomičan incident s početka 1992. ispred Dubrovnika koji se završio potapanjem jednog DJČ. Naime, tadašnja Ratna Mornarica Vojske Jugoslavije, organizovala je obilazak kriznog područja u okolini Dubrovnika za strane novinare, i sve ih ukrcali na jedan DJČ i uputili prema Konavlima. Nakon nekog vremena, raketna topovnjača na redovnom zadatku obezbeđenja i sprovođenja blokade, primetila je nenajavljeni DJČ, približila se i uputila signal za identifikaciju. Najviši oficir na DJČ-u (inače, k-dir OPomBr), prokomentarisao je nešto u fazonu: "ko ih je*e, ja da se njima predstavljam". Nakon nekoliko puta ponovljenog signala za identifikaciju, k-dant topovnjače je izgubio strpljenje i naredio paljbu. Za 2 minuta svi novinari i posada su plivali, a DJČ potonuo. Mislim da strani izveštači nisu baš preneli lepu sliku o nama, nakon ovog iskustva.