Kum mi je rekao da će kad izađem iz bolnice donijeti planinsko janje negdje od Zvornika, pa ćemo ga ja i on uništiti. Bolujemo od iste bolesti, ne smijemo ništa jesti, sem supice na kašikicu, ali kad je merak neka je.
Ma da dodješ do mene na par dana spize, dok sam u motu za dijetalno kuhanje (zbog radi Zmaja i njezinih žučnih kamenčića). Ti meni pričaš što je z apričati o oklopu, a ja tebi kuham po želji. Snimanje definitivno isključeno, ljudi smo, ne strvinari ...
Kad smo kod strvinara, nadam se da mi neće silom-prilika "djetalni" članovi foruma zamjeriti na pokojoj slasnijoj sličici hrane i pića? Da ne bude da provociramo ...
PS: Šalu na stranu, u isto vrijeme kad je umirao ondašnji najveći sin naroda i narodnosti, odlazio je i moj brat, od jedne ružne troslovne bolesti. Dok je bio u prilici jesti za stolom - sjećam se - više nas je bilo, a ja (onda jedva 18 godina, dripac) dohvatim pečenu piletinu i kao uvijek dotad izjavim kako je ovo dobro. I zaslužim pogled koji je govorio više od riječi ... Danas me tog asram, iako naravno bnije bilo u zloj namjeri, zapravo u nikakvoj ... S druge strane, imam oca - kako rekoh, 89 godina, teže pokretan zbog kuka, ali vitalan u svakom pogledu, posebice mentalnom - koji može pojesti vola, koji redovito repetira, sve uz obaveznu rakijicu i nešto lakše poput vina. I sve mislim koliko mu njegovih vršnjaka (koji baš i nema nešto) a i mlađih zavide što može jesti u slast ... Mi - upola mlađi od njega - te godine nit ćemo dočekati, posebice ne bez zdravstvenih tegoba. U svakom slučaju nadam se da nam "djetaši" neće zamjeriti na daljnjem drobljenju teme (u kojem - nema dvojbe, kao rijetkom na forumskim prepisivanjima - vjerojatno imamo 100 % jednoobrazno mišljenje i zaključke, nijanse se - kao začini - ne računaju)