Diverzantska podmornica P-01 "Velebit" HRM
pp5d6 posejdon:
Od mene, poklon za zaljubljenike u podmorničarstvo.
Zadnja položena na istočnoj obali Jadana, 26. siječnja 1996.
Raritetna snimka svečanog porinuća/polaganja.
(function(d, s, id) {var js, fjs = d.getElementsByTagName(s)[0];if (d.getElementById(id)) return;js = d.createElement(s); js.id = id;js.src = "//connect.facebook.net/en_US/sdk.js#xfbml=1&version=v2.3";fjs.parentNode.insertBefore(js, fjs);}(document, "script", "facebook-jssdk"));
kilezr:
:klap :klap :klap
Stari snimak . Ipak , lepo je ponovo pogledati . Nosioc nove klase podmornica . Šteta što HRM nema para da živi , a ne da gradi najavljene podmornice. I Brodarski institut se gasi .
Kubovac:
ISPRAZNILE JOJ SE BATERIJE! Propast jedine hrvatske podmornice: Mora li truniti na suhom?
Na današnji dan, 16. siječnja 1996. godine porinuta je u Jadransko more prva i jedina podmornica u sastavu flote Hrvatske ratne mornarice. Mala diverzantska podmornica nazvana Velebit sagrađena je u Brodogradilištu specijalnih objekata u Splitu, a predstavljala je vrhunac našeg pomorskog inženjerstva.
No, dočekala ju je tužna sudbina. Ostala je trunuti na suhom vezu u luci Lora, a Hrvatska je izgubila podmorničarstvo čija tradicija seže stotinu godina unazad…
Od ponosa do propasti
Diverzantska podmornica P-01 Velebit hrvatski je proizvod, a predstavlja poboljšanu inačicu podmornice klase Una, kakvih je u razdoblju od 1981. do 1989. izgrađeno šest komada. Razvoj Velebita počeo je za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice još 1985. godine, tada pod nazivom P-914 Soča. Građena je u splitskom brodogradilištu za specijalne objekte, a nakon povlačenja JNA uz Splita, u zimu 1991., ostala je nedovršena i devastirana. Naime, pripadnici JNA s nje su uklonili opremu koja se mogla skinuti, tako da je ostala ogoljen, a sačuvali su je radnici brodogradilišta.
Odlukom tadašnjeg zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, admirala Svete Letice, Brodarski Institut iz Zagreba je 1993. godine preuzeo redizajniranje i usred rata započeo s ugradnjom novih sustava. Reprojekt se sastojao u ugradnji dizel generatora i novog sustava upravljanja podmornicom. Trup podmornice produljen je za 140 centimetara, čime je dobiven prostor za ugradnju Končarovog dizel generatora i spremnika za gorivo. Na taj način povećana je autonomija plovidbe jer je nakon ugradnje dizel generatora podmornica sama mogla nadopunjavati vlastite akumulatorske baterije kojima se podmornica napajala.
Problem sa skupim baterijama
Baterije je koristila zbog toga što elektromotori stvaraju nisku razinu buke što je ključno u zadacima koji su joj bili namijenjeni – diverzantske zadaće, polaganje mina, obavljanje ophodnje i izviđanja, te druge specijalne zadaće. Podmornica nije sudjelovala u borbenim zadaćama iako su tijekom rata postojale neke zamisli za uporabu diverzantskih podmornica u Karinskom moru koje je bilo okupirano do operacije “Oluja”.
Izgradnja i osposobljavanje ove podmornice koštalo je stotine milijuna kuna, ali problem je nastao kada su istekle baterije vrijedne oko 10 milijuna kuna. Nakon što su 2001. godine baterije prestale raditi, kratko vrijeme je služila za površinsku plovidbu, a 2005. godine trajno je umirovljena. Postojale su namjere da se podmornicu proda, međutim poslovi su propali, a podmornica je ostala zauvijek na suhom gdje i danas stoji bez ikakve svrhe.
Izvor
Navigation
[0] Message Index
[*] Previous page