Analiza: Mig-29 Fulcrum "menjač igre" ukrajinskog vazdušnog prostoraJedno od prvih iznenađenja ruske invazije na Ukrajinu bila je nesposobnost Moskve da obezbedi vazdušni prostor iznad Ukrajine. Ovaj neuspeh osudio je Rusiju na godine kopnenih operacija. Čak i danas, u trećoj godini sukoba, ukrajinski vazdušni prostor ostaje osporen uprkos ruskim vazdušnim prednostima. Ova delimična ukrajinska pobeda u kontroli vazdušnog prostora je u velikoj meri posledica korišćenja MiG-29 (NATO naziv: Fulcrum).
Jedno od oruđa na koje se Ukrajina oslanja da bi osporila pristup svom vazdušnom prostoru i ublažila rusku prednost je borbeni avion
Mikojan Gurevič MiG-29. Ukrajinska flota
MiG-29 nije savršeno rešenje—mnogi okviri aviona su zastareli i napušteni—ali hladnoratovski avion je bio dovoljno dobar. U NATO-u poznat kao
Fulcrum,
MiG-29 je sovjetski avion četvrte generacije. Razvijen 1970-ih,
MiG-29 je težak lovac dizajniran za misije nadmoći u vazduhu.
Fulcrum je bio sovjetski odgovor na američke lovce četvrte generacije za vazdušnu superiornost kao što su
F-15 Eagle i
F-16 Fighting Falcon.
Sovjeti su morali da rasporede konkurentniji avion, a
MiG-29 je odgovorio na poziv.
Za razliku od mnogih aviona četvrte generacije,
MiG-29 nema sistem upravljanja
„fly-by-wire“. Međutim, to je agilan avion, sposoban za impresivne brzine okretanja i velike napadne uglove. Za pogon,
MiG-29 se oslanja na dva turboventilatora
Klimov RD-33 sa naknadnim sagorevanjem, koji mogu da obezbede 11.200 funti suvog potiska ili 18.300 funti potiska sa naknadnim sagorevanjem. Kao i vertikalni stabilizatori, motori su široko raspoređeni. Prostor između motora povećava zadnju površinu trupa i obezbeđuje dodatno podizanje, što smanjuje opterećenje na površini krila i zapravo poboljšava manevrisanje aviona.
MiG-29 nema veliki kapacitet goriva. Šest unutrašnjih rezervoara mlaznjaka brzo troše gorivo. Bez spoljnih rezervoara za gorivo,
MiG-29 ima operativni domet od 930 milja (1.490 km). Sa dodatkom spoljnih rezervoara za gorivo, domet se poboljšava na 1.300 milja (2.090 km).
Naravno,
MiG-29 je bio opremljen širokim spektrom naoružanja da podrži profil misije nadmoći u vazduhu (a kasnije i višenamenskog). U korenu levog krila,
MiG-29 je opremljen topom
GŠ-30-1, 20 mm sa 100 metaka. Ispod svakog krila,
MiG-29 ima tri pilona koji se mogu koristiti za spoljne rezervoare za gorivo, ili za rakete, bombe i projektile.
Naravno,
MiG-29 je zastareo od svog prvobitnog izdanja 1970-ih. Moderniji zapadni lovci poput
F-22 ili
Rafale znatno su napredniji od
MiG-29, a čak su i američki lovci četvrte generacije poput
F-15 i
F-16 nadograđeni i znatno su napredniji od
MiG-29 . Dakle,
MiG-29 koje je Ukrajina izvukla iz skladišta ili dobila od dobrotvornih suseda poput Poljske i Slovačke nisu baš najsavremeniji avioni, ali su pomogli da se održi određeni vazdušni kapacitet.
U februaru 2022. procenjeno je da je ukrajinsko vazduhoplovstvo imalo samo oko 50
MiG 29 u operativnom stanju, svi nasleđeni od Sovjetskog Saveza. Ukrajina je svoje snage
MiG-29 dopunila uvozom, uključujući dvadesetak iz Poljske i desetak iz Slovačke. Poljski avioni su u boljem stanju od slovačkih i dolaze sa brojnim nadogradnjama koje bi trebalo da poboljšaju efikasnost aviona.
„Poljski avioni, koje Varšava zamenjuje mešavinom
F-16 i
F-35, dolaze sa mnogim nadogradnjama: modernim transponderima, GPS-om i prijemnicima za radarska upozorenja; radio aparati NATO tipa; nova avionika i ekrani u kokpitu i – što je možda najvažnije – digitalna magistrala podataka
MIL STD 1552 koja bi trebalo da omogući mlaznjacima da raspoređuju municiju vođenu GPS-om“,
MiG-29 će biti spušten na dno ukrajinske hijerarhije lovaca kada
F-16 američke proizvodnje stignu u junu ili julu. Ukrajina je gurala Zapad za
F-16 od prvih dana sukoba, a pomoć je konačno na putu. Ukrajinski piloti i ekipe za održavanje već su započele obuku na
F-16, nadajući se da će biti efikasni onog dana kada avion postane dostupan.
IzvorLični komentar Kubovac:Saglasan sam sa ovim stavom iz teksta,
MiG-29 je zaista "tegleći konj" vazduhoplovnih snaga Ukrajine, bez obzira što su mu zadaci uglavnom druge prirode od one za koju je inicijalno konstruisan. To se postiglo naknadnim modifikacijama za ugradnju protivradarskih raketa
AGM-88 HARM sa pratećim komponentama potrebnim za rad ovog sistema, mada sa skromnijim mogućnostima nego kod aviona američke proizvodnjje koji nose ove projektile, a koji se koriste za borbu protiv osmatračko-akvizicijskih i nišanskih radara raketnih sistema PVO Ruske vojske.
Takođe, adaptirani su i da nose
JDAM projektile, a koji predstavljaju
Mk82 bombe opremljene sa inercijalnim navigacionim sistemom [INS] za navođenje u kombinaciji sa GPS prijemnikom, omogućavajući njihovo ispuštanje sa bezbedne udaljenosti. Postoje navodi i da su na Poljske i Slovačke primerke, usled njihove modernizacije zapadnim sistemima avionike, veza, digitalnim magistralama podataka i sl. bili u mogućnosti da instaliraju i
JDAM-ER, produženog dometa sa instaliranim tragačima GPS ometača.
Pretpostavlja se da se ovaj pilon takođe može koristiti da se ukrajinskim
MiG- 29 omogući da nose
AASM „Hammer“ modularno oružje vazduh-zemlja koje je isporučila Francuska.
Takođe, postoje navodi i fotografije da su ukrajinski MiG-29 modifikovani da mogu da nose i mamce
ADM-160 MALD.
AGM-160B MALD je u suštini mala krstareća raketa/klizna bomba koja ometa radare, izbacuje ometače i ponovo emituje signale za navođenje projektila kako bi izgledala kao veći avion, odnosno primarni cilj. Njegovo prisustvo u ukrajinskom arsenalu znači mnogo.
I na kraju, da podvučem ono što je i navedeno u tekstu, a to je da malobrojna flota od 50-80 letelica (uz dodatne isporuke i verovatno i opravke aviona koji nisu bili u letnom stanju, a bilo ih je moguće vratiti u život) i dalje leti!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]