Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 064
|
|
« Reply #3 on: November 20, 2021, 08:22:44 am » |
|
Organizacija jedinice
U prvim ratnim godinama organizacija oklopnih divizija je dosta varirala, često shodno starosti jedinice. Septembra 1939. su postojale tri različite osnovne organizacije za pet postojećih oklopnih divizija, dok je maja 1940. deset divizija imalo pet različitih organizacijsko-formacijskih struktura. Uopšteno gledajući, manjak naoružanja, vozila (posebno tenkova) i opreme onemogućavalo je organizovanje jedinica iste organizacijsko-formacijske strukture i jačine. Oklopnu diviziju iz 1939. je činila oklopna brigada sa dva tenkovska puka (svaki sa po dva tenkovska bataljona); streljačku brigadu (motorizovana pešadija) sa streljačkim pukom jačine dva bataljona i motociklističkim bataljonom; izviđačkim bataljonom, artiljerijskim pukom jačine dva diviziona; bataljon veze i divizijske službe. Septembra 1939. su svega tri oklopne divizije imale ovakvu organizaciju, dok ostale dve nisu imale štab streljačke brigade i svega jedan ili dva streljačka puka, bez motociklističkog bataljona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Načelna organizacijska šema oklopne divizije septembra 1939.
Kada su oklopne divizije reorganizovane krajem 1939. i početkom 1940, razlike ne samo da su se zadržale već su se i povećale. Prve tri divizije su dobile još po jedan bataljon u streljački puk, dok je 4, 5. i novoformirana 10. oklopna divizija imala dva streljačka puka, ali bez motociklističkog bataljona. Novoformirane divizije su u stvari nasledile delom formaciju stare lake divizije, koja je u stvarnosti bila mešovita jedinica sastavljena od pešadije, konjice i tenkovskih jedinica. Šesta i osma oklopna divizija su imale sličnu organizaciju sa trobataljonskim oklopnim pukom, streljačkom brigadom sa trobataljonskim streljačkim pukovima i motociklističkim bataljonom. Sedma i deveta oklopna divizija su imale po dva streljačka puka, svaki sa po dva bataljona i motociklistički bataljon, dok 9. oklopna divizija nije imala treći tenkovski bataljon. Ovo su bile samo neke od mnogih neobičnosti u organizacijsko formacijskoj strukturi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
1. oklopna divizija, prva i najstarija oklopna divizija, formirana je 15. oktobra 1935. u Vajmaru od stare 3. konjičke divizije. Kada je avgusta 1939. aktivirana, 1. i 2. tenkovskom puku je odobreno da počnu sa novom ratnom organizacijom ali, iako je divizija bila bolje opremljena od ostalih jedinica tog nivoa, manjak tenkova je za posledicu imao kašnjenje u dostizanju borbene gotovosti. Do septembra 1939. je samo 2. tenkovski puk započeo svoju reorganizaciju. To nije bila jedina neispravnost: 3. četa 37. protivoklopnog bataljona je bila ostavljena u Nemačkoj, a 2. mitraljeska četa (protivavionska jedinica) je pridodata kao četvrta četa. Dalje, diviziji su bile pridodate sledeće jedinice: 83. laki protivavionski divizion i vazduhoplovna izviđačka jedinica iz sastava 23. eskadrile. Nakon osvajanja Poljske, organizacija 1. oklopne divizije je nastavila da se menja: 1. novembra 1939, 3. bataljon 69. pešadijskog puka iz 20. pešadijske (mot) divizije je pridodata 1. motorizovanom puku (1. aprila 1940. preimenovan u 3. bataljon 1. motorizovanog puka), dok je iz sastava 1. motociklističkog bataljona izvučena 2. četa i pridodata 33. pešadijskom (mot) puku, a koji je kasnije postao 33. motorizovani puk 4. oklopne divizije. Na dan 21. februara 1940, ponovo zbog manjka tenkova, 2. tenkovski puk dobija ovlašćenje da implementira revidiranu ratu formaciju, dok je 56. artiljerijski puk pridodat 73. artiljerijskom puku (u oktobru biva preimenovan u 3. divizion 73. ap). Mart mesec je takođe doneo promene: 3. četa 73. protivoklopnog bataljona je vraćena diviziji, mada je promenila oznaku sa 1. četom (nešto slično se dogodilo 7. i 10. koloni iz 81. puka, koje su zamenile oznake), a sve motorizovane čete 1. motorizovanog puka su počele naoružavanje oklopnim borbenim vozilima. Maja 1940, divizija je dobila i četu teških jurišnih topova i 1. četu 8. teškog protivoklopnog bataljona.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] 1. tenkovski puk prelazi pontonski most preko Meze kod Sedana, 14. maj 1940.
2. oklopna divizija, takođe formirana 15. oktobra 1935. u Virzburgu (predislocirana u Beč 1938. godine), imala je sličnu organizaciju ali s tom razlikom da dostupnost naoružanja za opremanje divizije nije bila ista. U stvari, septembra 1939. 3. i 4. tenkovski puk su još uvek bili naoružani po formaciji iz marta 1939, bez mitraljeskih četa, iako je 2. divizion 74. artiljerijskog puka imao jednu bateriju topova 105 mm K18 i ostale dve sa teškim haubicama 150 mm sFH18. Takođe, 2. četa 38. protivoklopnog bataljona je rasformirana. Divizija je u svom sastavu imala i 92. laki protivavionski divizion i jedinica izviđačkih aviona iz sastava 14. eskadrile. Divizija 1. novembra 1939. dobija 1. bataljon 33. pešadijskog (mot) puka koji kasnije postaje 3. bataljon 2. motorizovanog puka. Ostale organizacijske promene početkom 1940. su se odnosile na rasformiranje 1. čete 2. motociklističkog bataljona i formiranje sedme male automobilske kolone. Oba tenkovska puka su 21. februara 1940. promenili svoje organizacijske strukture shodno revidiranoj ratnoj formaciji tako da je 1. aprila divizija imala pridodat 1. divizion 13. artiljerijskog puka, dok je od 1. čete 52. protivoklopnog bataljona formirana nova 3. četa 38. protivoklopnog bataljona; od 2. voda 47. mitraljeske čete formirana je četvrta protivavionska četa. Raspoloživi izvori ne daju jasnu sliku o sledećem: maja 1940. 38. protivoklopni bataljon kao da je imao 1. četu pridodatu iz teškog protivoklopnog bataljona, dok je 2. četa 59. protivavionskog bataljona prikazivana kao pridodata organu za 82. komandi za snabdevanje. Takođe je nejasno pridodavanje 704. čete teških jurišnih topova 2. motorizovanoj brigadi i zamena obe jedinice ratnog vazduhoplovstva: 92. protivavionskog diviziona i izviđačke avijacije 14. eskadrile 84. protivavionskim divizionom i izviđačkom avijacijom 23. eskadrile.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Tenkovi Panzer III iz sastava 2. oklopne divizije u Grčkoj, 16. aprila 1941.
3. oklopna divizija je formirana u Berlinu 15. oktobra 1935. Njena organizacijsko formacijska struktura se do septembra 1939. poklapala sa strukturom već formiranih oklopnih divizija (5. i 6. tenkovski puk su bili opremljeni shodno formaciji iz marta 1939), mada je po dubini jedinica bilo izvesnih razlika. Tokom napada na Poljsku, bataljon lakih tenkova je bio pridodat 3. tenkovskoj brigadi, dok je nepoznati bataljon iz sastava 101. protivavionskog puka pridodat diviziji. Prvi bataljon 69. pešadijskog (mot) puka je 1. novembra 1939. pridodat 3. motorizovanom puku, gde postaje 3. bataljon (maja 1940. jedna motorizovana četa iz sastava brigade je opremljena oklopnim borbenim vozilima); početkom 1940. je formirana sedma mala automobilska kolona, a iz formacije je izbačena 1. četa 3. motociklističkog bataljona.
U istom periodu, 3. četa 39. protivoklopnog bataljona je verovatno bila zamenjena privremenom četom, ali je 1. aprila 1940. formirana 4. četa, da bi se maja meseca u pojedinim izvorima pojavljivala čak i 10. četa. Divizija je maja imala pridodate sledeće jedinice: 7. mitraljeski bataljon, 2. bataljon lakog protivavionskog puka i 11. divizion 49. artiljerijskog puka, koji je 1. avgusta 1940. preimenovan u 2. divizion 49. artiljerijskog puka.
U Vircburgu je 10. novembra 1938. formirana 4. oklopna divizija. Septembra 1939. je divizija, čije su 35. i 36. tenkovski puk bili opremljeni prema ratnoj formaciji iz 1939. još uvek bili bez štaba motorizovane brigade i motociklističkog bataljona. Ovaj drugi nije nikada ni formiran. Takođe, 49. protivoklopni bataljon je imao svega dve čete (mada je imao pridodatu 5. četu 66. mitraljeskog bataljona), a element inžinjerije je bio smanjen na svega jednu četu 79. pionirskog bataljona. Nekoliko jedinica je pridodato tokom napada na Poljsku. 12. pešadijski puk, po jedan divizion 31. artiljerijskog puka i 54. artiljerijskog puka, 77. laki divizion PAA, štab i 1. četu 62. pionirskog bataljona, 1. četu 31. pionirskog bataljona i avijacijsku jedinicu iz sastava 13. eskadrile. Četvrta oklopna divizija je pretrpela reorganizaciju gotovo odmah nakon zauzimanja Poljske. Tako je 18. oktobra 1939. 33. pešadijski (mot) puk iz sastava 13. pešadijske divizije (bez jednog bataljona, koji je prešao u sastav 2. oklopne divizije) pridodat diviziji, a 1. novembra je od te jedinice formirana 4. motorizovana brigada (1. aprila 1940. je preimenovana u 33. motorizovani puk). Istog dana je formiran štab 79. pionirskog bataljona, mada – kao i 49. protivoklopni bataljon, čija je samo 3. četa bila formirana u martu – dostigao punu snagu februara 1940, kada je i 2. divizion 93. artiljerijskog puka takođe pridodat 103. artiljerijskom puku. Odvojeno od formiranja sedme male kolone, ostale manje izmene su se desile u 4. motorizovanoj brigadi: 1. četa 12. motorizovanog puka je aprila 1940. započela naoružavanje borbenim vozilima, dok je 6. četa transformisana u motociklističku četu (obuka je maja 1940. još uvek bila u toku). Sedma četa 33. motorizovanog puka je rasformirana i zamenjena 2. četom 1. motociklističkog bataljona 1. oklopne divizije. Maja 1940, divizija je imala pridodate sledeće jedinice: 9. mitraljeski bataljon, 654. protivoklopni bataljon, 30. artiljerijska komanda (samo štab) i 1. bataljon PA puka „Gering“.
5. oklopna divizija, poslednja formirana oklopna divizija u mirnodopsko vreme, formirana je 24. novembra 1938. u Opelnu i, kao što je bio slučaj i sa 4. oklopnom divizijom, nije imala štab motorizovane brigade i motociklistički bataljon, ali je imala dva motorizovana puka. Nedostajao je štab 53. protivoklopnog bataljona (formiran 1. novembra 1939.), a 89. pionirski bataljon je imao svega dve čete; treća je bila formirana početkom 1940. Međutim, divizija je pretrpela još par manjih izmena do maja 1940, kada su joj pridodati 1. divizion 93. puka PAA i 2.odeljenje 31. eskadrile. Oba tenkovska puka, 15. i 31 puk, su bili naoružani shodno formaciji iz marta 1939.
Oklopne divizije su bile reorganizovane uskoro nakon okončanja zauzimanja Poljske i to tako što su organizacijske strukture starijih divizija bile izmenjene i ojačane. 10. oklopna divizija, koja se borila u Poljskoj sa privremenom organizacijom, ojačana je, a četiri nove divizije su formirane od starih lakih divizija, čija je mešovita organizacija bila nepodesna za borbu protiv jačih neprijateljskih snaga na Zapadnom frontu. Još jednom je manjak naoružanja, opreme i obučenog ljudstva izazvao brojne probleme. Organizacija novih divizija je bila posve drugačija od organizacije starih divizija, uglavnom zbog toga što stare nisu imale tenkovsku brigadu i drugi tenkovski puk, mada je jedan tenkovski bataljon po nekad bio pridodat njihovim tenkovskim pukovima.
Prva od tri nove divizije, koje će se sve formirati 18. oktobra 1939, nakon zauzimanja Poljske, bila je 6. oklopna divizija. Ona je formirana u Vupertalu, spajanjem jedinica 1. lake divizije sa 11.tenkovskim pukom 6. tenkovske brigade, koja je već bila pridodata diviziji za izvođenje operacija u Poljskoj. Kao i 65. tenkovski bataljon 1. lake divizije, i ova jedinica je bila naoružana čehoslovačkim tenkovima PzKpfw 35 (t). Veći deo prvobitne organizacije 1. lake divizije je zadržan; 4. konjički puk je preimenovan u 4. motorizovani puk, a 1. aprila 1940. je 6. izviđački bataljon preimenovan u 57. izviđački bataljon, i pridodata je sedma kolona motornih vozila. Jedina velika promena se desila u 41. protivoklopnom bataljonu, koji je ostao bez jedne čete. Maja 1940, divizija je imala pridodate sledeće jedinice: 605. divizion teške artiljerije (od 3. avgusta 3. divizion 76. artiljerijskog puka), 76. divizion protivavionske artiljerije i avijacijsko odeljenje iz sastava 12. eskadrile.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Panzerkampfwagen 35(t) iz sastava 65. tenkovskog bataljona na čelu kolone tenkova Panzerkampfwagen IVs tokom borbenih dejstava u Francuskoj
U Geri je od 2. lake divizije, dodavanjem 25. tenkovskog puka formirana 7. oklopna divizija. Drugi bataljon 25. tenkovskog puka je poticao od 1. bataljona 23. tenkovskog puka (do izmene oznaka je došlo 1. aprila 1940). Kao i 66. tenkovski bataljon, bio je naoružan čehoslovačkim tenkovima PzKpfw 38 (t). Takođe, 27. oktobra se formira 7. motorizovana brigada, sa ciljem preuzimanja 6. i 7. motorizovanog puka, oba formirana od starog konjičkog streljačkog puka. Od 7. izviđačkog puka je 1. novembra 1939. formiran 7. motociklistički bataljon (od 1. bataljona izviđačkog puka) i 37. izviđački bataljon (od 2. bataljona). Ponovo je protivoklopni bataljon pao sa tri na dve čete, ovaj put je u pitanju bio 42. protivoklopni bataljon. Maja 1940. divizija je imala pridodate sledeće elemente: 705. baterija jurišnih topova, 59. i 86. divizion PA artiljerije i odeljenje avijacije iz sastava 11. eskadrile. Početkom juna 78. artiljerijskom puku je pridodat 2. divizion 45. artiljerijskog puka, a koji će 4. februara 1941. postati 3. divizion 78. ap.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Izviđači na motorciklima iz sastava 7. oklopne divizije u izviđanju, Francuska, maj 1940.
Organizacija 8. oklopne divizije, koja je bazirala u Kotbusu, poklapala se sa organizacijsko-formacijskom strukturom 6. oklopne divizije. Nastala je dodavanjem 1. bataljona 10. tenkovskog puka (koji će prerasti u tenkovski puk 20. oktobra) 3. lakoj diviziji. Dva streljačka konjička puka, 8. i 9, su 1. aprila 1940. spojeni u 8. motorizovani puk. kako je 2. bataljon 9. konjičkog streljačkog puka već bio organizovan kao motociklistički bataljon, kasnije je iskorišćen za formiranje 9. motociklističkog bataljona. Osma motorizovana brigada bila je formirana još 4. novembra 1939, tri dana nakon formiranja 84. bataljona veze. Takođe, 1. aprila 1940. je 8. izviđački puk podeljen, formiravši 90. izviđački bataljon (pridodat 10. oklopnoj diviziji) i 59. izviđački bataljon (koji je ostao u sastavu divizije). 43. protivoklopni bataljon je takođe ostao bez jedne čete, dok je 59. inžinjerijski (pionirski) bataljon ojačan na tri čete, a dobio je i sedmu kolonu motornih vozila. maja 1940, i 10. tenkovski puk i 67. tenkovski bataljon su bili naoružani čehoslovačkim tenkovima PzKpfw 38 (t). Istovremeno, divizija je dobila i 84. divizion PA artiljerije i odeljenje avijacije iz sastava 41. eskadrile.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] General Hajnc Guderijan (u vozilu SdKfz. 251/3) u razgovoru sa generalom Adolfom Kuncenom, komandantom 8. oklopne divizije, Francuska, maj 1940.
U Frankštadtu je 4. januara 1940. formirana 9. oklopna divizija. Ova divizija je nastala preformiranjem 4. lake divizije. Tako je 2. februara 1940. formiran 33. tenkovski puk, koristeći štab lakog tenkovskog puka, 3. bataljona 5. tenkovskog puka i 33. tenkovskog bataljona. Dva konjička streljačka puka, 10. i 11, 18. marta 1940. spajanjem formiraju motorizovani puk, a formirana je i nova, 9. motorizovana brigada. Mesec dana ranije je formiran 85. bataljon veze, dok je 50. protivoklopni bataljon ostao sa tri čete, a 60. inžinjerijski (pionirski) bataljon je narastao na tri čete (dodata je kao i u ranijim slučajevima sedma mala kolona motornih vozila). Maja 1940. se u sastavu divizije još uvek nalazio 9. izviđački puk, u staroj formaciji, ali je od njega kasnije formiran 59. motociklistički bataljon i 9. izviđački bataljon. 102. artiljerijskom puku je pridodat 2. divizion 50. artiljerijskog puka, koji je kasnije preimenovan u 3. divizion 102. artiljerijskog puka.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Pz Kpfw III Ausf. E ili F iz sastava 33. tenkovskog puka na paradi u Roterdamu na dan kapitulacije Holandije U pozadini se vide Pz Kpfw I, Pz Kpfw II i Pz Bef Wg
Štab 10. oklopne divizije je započeo formiranje 1. aprila 1939. u Pragu. Septembra meseca je još uvek bio u fazi formiranja, kada je stavljen na čelo formacije koju su sačinjavali, između ostalih, 8. tenkovski puk i 86. pešadijski (mot) puk. Kada je osvojena Poljska, divizija je poslata natrag u Prag, gde je 11. oktobra primila u sastav 7. tenkovski puk i štab 4. tenkovske brigade. Iz sastava 20. pešadijske divizije, 10. oklopna divizija 1. novembra 1939. dobija 2. bataljon 69. pešadijskog (mot) puka koji, spajanjem sa 3. bataljonom 86. pešadijskog puka formira 69. pešadijski puk. Oba pešadijska puka, 69. i 86, 1. aprila 1940. bivaju preimenovani u motorizovane pukove. Istog dana je od 1. bataljona 8. izviđačkog puka formiran 90. izviđački bataljon, dok je dve nedelje kasnije deo divizije postao i 49. pionirski bataljon.
Krajem 1939. su formirani i 90. artiljerijski puk, laki protivoklopni bataljon, 90. bataljon veze i divizijske službe. Maja 1940. divizija dobija 71. divizion PA artiljerije i odeljenje avijacije iz sastava 71. eskadrile.
Prema ratnoj formaciji, septembra 1939, 1. oklopna divizija je brojala 11 603 vojnika, 3 621 vozila (od kojih 421 oklopnih). Jačina ostalih divizija se razlikovala. Tako su od 2. do 5. oklopne divizije brojale po 3 637 vozila (od kojih 405 oklopnih). 4. oklopna divizija, sa jednim motorizovanim pukom, brojala je 10 680 vojnika, dok je 5. oklopna divizija sa dva puka, brojala 12 974 vojnika. Nedostaci, posebno izraženi u pogledu nekompletnosti jedinica, uticali su na ove brojke.
Stvarna jačina na bojištu više ili manje se poklapala sa zvanično utvrđenom jačinom. Septembra 1939, 4. oklopna divizija je brojala 10 221 vojnika, što je blizu propisanog brojnog stanja. Organizacijske promene su takođe uticale na jačinu jedinice; 10. maja 1940, 1. oklopna divizija je brojala 13 192 vojnika, dok je 4. oklopna divizija brojala 13 941, što jasno ukazuje na efikasnost preformiranja jedinica. Neborbene jedinice – divizijske službe, komande i bataljon veze – činili su između 17 i 20% brojnog stanja divizije, a gro oklopne divizije su činile oklopne i streljačke brigade. Divizijski štab i slične jedinice su činili oko 1,4% brojnog stanja same divizije (165 lica, naoružanih sa 50 pištolja, 111 pušaka i 2 teška mitraljeza; 41 motorcikl, 11 štabnih kola i 13 srednjih do teških kamiona).
Oklopna brigada je brojala 120 oficira, 22 službenika, 682 podoficira i 2112 vojnika (tenkovski puk je brojao 58 oficira, 11 službenika, 338 podoficira i 1044 vojnika). Razlike između divizija se nalaze i u vozilima i opremi: 1. oklopna divizija je imala 1 235 pušaka, 296 automata i 592 lakih mitraljeza (uključujući i one montirane na vozilima), dok su ostale četiri divizije imale 1 801 pištolja, 1 111 pušaka, 336 automata i 508 lakih mitraljeza. Raspodela tenkova je činila najveću razliku među pukovima; prema organizaciji iz marta 1939, svaki tenkovski puk je bio sastavljen od štaba puka, tehničke čete, oklopnog voda veze i voda lakih tenkova koji je bio naoružan jednim Panzerbefehlswagen I i po dva tenka PzKpfw I i PzKpfw II; svaki tenkovski bataljon je imao štab, vod veze, vod lakih tenkova, laku kolonu (bataljonski transport), oklopnu grupu opremljenu sa rezervnim tenkovima iz bataljona) i tri tenkovske čete ( četvrta je služila za obuku tenkista i nije bila u sastavu divizija koje se šalju u borbena dejstva), plus dve čete lakih tenkova i jedne čete lakih tenkova „a“. Tenkovski puk je marta 1939. bio naoružan sa 11 PzBefh I, 4 PzBefh III, 34 PzKpfw I, 85 PzKpfw II, 8 PzKpfw III i 12 PzKpfw IV. Ako uračunamo i rezervne tenkove, tenkovska brigada je imala 30 komandnih, 258 lakih i 48 srednjih tenkova.
Nova organizacijska šema, uspostavljena 1. septembra 1939, je prvo „isprobana“ na 1. i 2. tenkovskom puku, mada je 2. tenkovski puk započeo reorganizaciju neposredno pred izbijanje rata. Promene su se odnosile na štab tenkovskog bataljona i jedinice podrške, koje su sada bile objedinjene u štabnoj četi (u toj jedinici su se nalazili i vod veze, pionirski vod i laki protivavionski vod). Promenjena je i organizacija čete lakih tenkova i čete lakih tenkova „a“ – sada preimenovane u četu srednjih tenkova. Četa lakih tenkova je sada imala 5 ili 6 tenkova PzKpfw II i 17 (ili 16, kada je PzKpfw II zamenio PzKpfw III) PzKpfw III, dok se u četi srednjih tenkova sada nalazilo 5 PzKpfw II i 16 PzKpfw IV, što ukupno čini 6 PzBefh III, 45 PzKpfw II, 71 PzKpfw III i 32 PzKpfw IV po tenkovskom puku (bez rezervnih tenkova). Organizacija tenkovske brigade iz 1939. je obuhvatala i 246 motorcikala, 88 štabnih kola, 296 (u 1. ooklopnoj diviziji) ili 328 (u ostalim oklopnim divizijama) srednjih i teških kamiona i 26 prikolica.
Organizacijske razlike su se dalje produbila nakon formiranja četiri nove oklopne divizije, koje su takođe povećale već postojeći deficit naoružanja i vojne opreme, naročito srednjih tenkova. Da bi se premostio ovaj problem, 21. februara 1940. je izdata nova, privremena formacija, prema novoj formaciji, čete lakih tenkova su trebale da imaju 1 PzBefh I, 4 PzKpfw I, 8 PzKpfw II i 7 PzKpfw III, dok je četa srednjih tenkova trebala da ima 1 PzBefh I, 6 PzKpfw II i 8 PzKpfw IV – što znači da je tenkovski puk bio naoružan sa 11 PzBefh I, 4 PzBefh III, 22 PzKpfw I, 51 PzKpfw II, 30 PzKpfw III i 16 PzKpfw IV.
Logična konsekvenca je bila ta da je organizacija oklopne divizije postala još haotičnija: maja 1940. 1. tenkovski puk 1. oklopne divizije je zadržao formaciju iz septembra 1939, dok je 2. tenkovski puk iste divizije organizovan po novoj formaciji. Oba tenkovska puka iz sastava 2. i 10. oklopne divizije su bili reorganizovani prema novoj formaciji, dok su sve tenkovske čete oba tenkovska puka iz sastava 3, 4. i 5. oklopne divizije bile još uvek organizovane prema formaciji iz marta 1939.
Dalje varijacije su uvedene formiranjem novih pukova: jedan tenkovski puk i pridodat tenkovski bataljon u 6. i 8. oklopnoj diviziji, svi naoružani čehoslovačkim tenkovima, organizovani su shodno formaciji iz septembra 1939, dok su 25. tenkovski puk i 67. tenkovski bataljon 7. oklopne divizije bili formirani na osnovu formacije iz februara 1940. Za razliku od ranije navedenih jedinica, 33. tenkovski puk je bio svojevrsna mešavina, sa svojim 1. bataljonom formiranim po formaciji iz septembra 1939. i 2. bataljonom formiranim po formaciji od marta 1939. Međutim, treba napomenuti da niti jedna tenkovska jedinica nije dostigla predviđenu jačinu usled nedostataka tenkova PzKpfw III i IV.
Septembra 1939. manjak pešadije postaje ozbiljan nedostatak za oklopne divizije: streljačke brigade 1, 2 i 3. oklopne divizije su se sastojale od motorizovanog puka (sa dva bataljona) i motociklističkog bataljona, ukupne jačine 3 183 ljudi. Svaki motorizovani puk je imao 2 203 vojnika, 62 laka i 28 teških mitraljeza, 6 protivoklopnih topova Pak 35/36 kalibra 37 mm, 18 minobacača kalibra 50 mm, 12 minobacača kalibra 81 mm i četiri laka pešadijska topa kalibra 75 mm. Svo ovo ljudstvo i naoružanje bilo je raspoređeno u dva motorizovana bataljona, od kojih se svaki sastojao od dve motorizovane čete, jedne motociklističke, jedne mitraljeske i čete teških oruđa. Ova organizacija nije bila uparena sa organizacijom motorizovanih jedinica u drugim divizijama: 12. streljački puk 4. oklopne divizije je imao dva bataljona sa po tri motorizovane čete i četu teških oruđa; 13. i 14. motorizovani puk 5. oklopne divizije su imali po dva bataljona sa po jednom motociklističkom, dve motorizovane i četom teških oruđa. Tako su sva tri motorizovana puka (12, 13. i 14) brojala po 2 260 vojnika i bili naoružani sa po 108 lakih i 24 teških mitraljeza, šest protivoklopnih topova Pak 35/36 kalibra 37 mm, 18 lakih minobacača kalibra 50 mm i 12 teških minobacača kalibra 81 mm i 8 lakih pešadijskih topova kalibra 75 mm.
Iskustva stečena tokom napada na Poljsku, kada su se oklopne divizije suočile sa problemima dok su se borile u naseljenim mestima bez dovoljno pešadije, uticali su na to da se zahteva ojačanje motorizovane brigade. To nije bio problem, jer je već bila doneta odluka o smanjivanju broja motorizovanih pukova u pešadijskim (mot) divizijama sa tri na dva motorizovana puka. Novembra 1939, 1, 2. i 3. oklopna divizija su imali treći bataljon pridodat (a kasnije i integrisan) njihovim motorizovanim pukovima, što je brojno stanje jedinica popelo na oko 3 300 ljudi, sa shodno tome i povećanjem vatrene moći, sem po pitanju lakih mitraljeza (puk je sada imao 87 lakih i 42 teška mitraljeza, devet protivoklopnih topova Pak 35/36 kalibra 37 mm, 27 lakih minobacača kalibra 50 mm i 18 teških minobacača kalibra 81 mm i 6 lakih pešadijskih topova kalibra 75 mm). Povećana dostupnost vozila – poluguseničara omogućila je da se 1. motorizovani puk 1. oklopne divizije u potpunosti opremi njima, ali su zato 2. i 3. motorizovani puk mogli da opreme samo po jednu motorizovanu četu.
|