TURIZAM ISPOD ZEMLJE
Tajne šetnice, vinski podrumi i hostel učinili bi podzemne tunele u gradu Rijeci hitom EU!Autor: Luka BenčićZa silazak u podzemlje nema službene procedure, ali Šarić izlazi u susret organiziranim grupama koje, prije nego što prođu željezna vrata u Dolcu, moraju potpisati izjavu da ulaze na vlastitu odgovornost.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Posljednjih šest mjeseci bilježi se 300-postotno povećanje aktivnosti u riječkom podzemlju, i to u doslovnom smislu. Sve je veći interes za tunele koji prolaze ispod grada, produkt talijanske vojne gradnje uoči i tijekom Drugog svjetskog rata, i u zadnje se vrijeme intenzivno razmišlja na koji bi se način moglo iskoristiti barem jedan dio tunelske mreže koja je za većinu Riječana oduvijek bila strogo čuvana tajna.
Kralj podzemlja
- U zadnjih 20 godina, do ove godine, sve skupa je stotinu ljudi bilo u tunelu. A onda, samo u prvih šest mjeseci 2013. bilo ih je 300 - kaže nam Goran Šarić, savjetnik za zaštitu i spašavanje i obrambene pripreme Grada Rijeke.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Šarić je službena osoba Grada Rijeke zadužena za tunele i skloništa, čuvar svih ključeva i poznavatelj svakog pedlja podzemne mreže. Kolege s posla u šali ga znaju nazivati kraljem riječkog podzemlja.
Zahvaljujući inicijativi riječkog Centra tehničke kulture, nedavno je organiziran obilazak velikog tunela u samom središtu Rijeke, koji počinje u Dolcu, kod talijanske gimnazije, a završava kod katedrale Svetog Vida, s krakovima prema riječkom istražnom zatvoru i današnjoj zgradi Kanala Ri na Trgu riječke rezolucije. U riječko podzemlje spustila se grupa od 50-ak znatiželjnika, među ostalima i mnogo klinaca u pratnji roditelja, baka ili djedova, koja se napokon iz prve ruke uvjerila kako, u stvari, izgleda skriveni svijet o kojemu se već desetljećima priča. Nisu oni jedini koji su ove godine prošetali mračnim prolazima ispod grada - bili su tu i studenti iz Litve, Belgije i Islanda, zajedno s riječkim kolegama, spustio se i donedavni vršitelj dužnosti primorsko-goranskog župana Vidoje Vujić kojega je privukla profesionalna znatiželja...
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Upravo zbog nedostupnosti, priča o riječkim podzemnim tunelima napuhala se do proporcija urbanog mita. Govorilo se o prolazima koji počinju u centru i vode sasvim do periferije, od Staroga grada do Trsata, Pećina i slično, čak i kako se kroz neke tunele može doći daleko u riječko zaleđe, do Klane ili, pak, Slovenije. Takva povezanost, naravno, ne postoji, ali činjenica je da je ispod Rijeke čak 80 tunela, od kojih su neki dugački i po par stotina metara.
Vlastita odgovornost
Za silazak u podzemlje nema službene procedure, ali Šarić izlazi u susret organiziranim grupama koje, prije nego što prođu željezna vrata u Dolcu, moraju potpisati izjavu da ulaze na vlastitu odgovornost.
Tunel stari grad - Grivica - Sveti Vid počinje u dvorištu talijanske gimnazije i ukupno je dug četristotinjak metara. Gumene čizme ili gojzerice dosta su bitne jer na pojedinim mjestima ima blatnih lokvi, a svjetiljka, naravno, zato što struju zbog prodora vlage u instalacije nije pametno uključivati.
Gradila ga je talijanska vojska, u strogoj tajnosti, negdje od kraja 30-ih sve do kapitulacije. Pojedini dijelovi nisu dovršeni pa šetače okružuje gola stijena.
Gljive Via Roma
U Drugom svjetskom ratu bio je namijenjen za vojsku, ali i civile koji su se ovdje skrivali od bombardiranja, o čemu još ima živih svjedoka, a ulogu skloništa imao je sve do 90-ih, odnosno do završetka Domovinskog rata. Do sredine devedesetih se, otrpilike, i održavao.
Madraci na krevetima zbog vlage su istrunuli, jednako kao i drvene klupe koje su potpuno uništene, željezo je zahrđalo, a jedino netaknuti izgledaju plastični spremnici za vršenje nužde. Smeća baš i nema previše jer su ulazi zaključani, ali miris vlage i truleži nagriza nosnice. Sa stropova vise stalaktiti dugi gotovo metar. Kablovi za električnu energiju razvučeni su duž cijelog tunela i izgledaju relativno u redu, ali prekidači za svjetlo puni su vode, tako da su hodnici, zbog sigurnosti, u potpunom mraku.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Krakovi prema Kanalu Ri, odnosno zatvoru zatrpani su smećem, ostacima opreme za skloništa i nisu baš najprohodniji. Kod izlaza prema riječkom zatvoru, među građanima poznatom po starom talijanskom nazivu Via Roma, velike su plastične kante. Šarić objašnjava da su zatvorenici u vrijeme Jugoslavije ovdje proizvodili gljive. Glavni izlaz iz tunela nalazi se točno nasuprot Katedrale, na vrhu Trga Grivica.
- Posjetitelji su uglavnom oduševljeni. Ja sam sve to već vidio previše puta da bi me oduševljavalo - smije se naš vodič.
Šarić nam potvrđuje da su kilometarski tuneli koji povezuju cijeli grad mit, a većina ih je samo nastavak skloništa ili prolaz od bunkera do bunkera od 20-30 metara. Osim u centru grada, posebno su zanimljivi oni izgrađeni za potrebe talijanskih fortifikacija na području Katarine, Pulca, Velog Vrha i Rujevice. Uglavnom sve tunele napravili su Talijani 30-ih godina 20. stoljeća kako bi povezali skloništa, ali ima ih i starijih na koje se talijanska vojska nadovezala. Najstariji poznati građen je u vrijeme Frankopana, od Gradine na Trsatu do Rječine, ali taj je zatrpan u Drugom svjetskom ratu.
Grad Rijeka upravlja sa 58 od 80 riječkih tunela - ostali su na području tvrtki kao što su 3. maj, Luka, Torpedo... Šarić veli da nacrti postoje, ali su tajni s obzirom na to da se ipak radi o skloništima u slučaju bombardiranja.
Centar tehničke kulture pokrenuo je rasprave među mladima što bi se s tunelima moglo napraviti. Ideje su doista kreativne - od podzemne alternativne šetnice, biciklističke staze ili pruge za turistički vlakić do vinskog podruma i hostela...
Dobrih primjera imamo već u regiji - u Beogradu postoji organizirana tura podzemljem, uz profesionalnog vodiča, što je postalo turistička atrakcija, a ponuda je dopunjena druženjem u vinskom podrumu. Na Rijeci je da iskorisiti relikt starih ratova i mirnodopskih paranoja.
JL