Simbol na Paklenoj
Spomen-obilježje za 10.000 ljudi stradalih od kugeTijekom 1649. godine kuga je poharala Šibenik. U strašnim mukama umrlo je oko 10 tisuća stanovnika Krešimirova grada – šest tisuća građana, tri tisuće seljaka i tisuću vojnika. Od najnapučenijega grada u Dalmaciji, Šibenik je praktički postao mrtav grad. Preživjelo je tek između 1500 i 2000 stanovnika.
Od 150 plemićkih obitelji, opstalo ih je samo 10! Zbog toga je došlo do nedostatka kvoruma u gradskom vijeću, pa je čak 20 pučkih obitelji dobilo plemićki status! Kuga se smirila tek u zimu, na prijelazu između 1649. i 1650. godine, a Šibenik se od njezinih posljedica nije oporavio sve do 19. stoljeća.
Nisu rijetki oni koji drže da je to ključni trenutak u povijesti Šibenika. Međutim, do dana današnjega Šibenčani nisu podignuli nikakvo spomen-obilježje kojim bi odali pažnju sugrađanima koji su umrli od kuge. Da bi se to konačno moglo promijeniti, dade se naslutiti iz inicijative šibenskog arheologa Željka Krnčevića i Družbe “Braća hrvatskog zmaja”.
Ključni trenutak u povijesti
– Istina, pokrenuli smo inicijativu da se tim ljudima odužimo na način da im podignemo barem nekakvo spomen-obilježje. Nitko ne može osporiti činjenicu da Šibenik i danas živi zahvaljujući onim ljudima koji su uspjeli preživjeti tu strašnu pošast. Mislim da je križ ili ploča najmanje što možemo učiniti za njih – kaže Krnčević.
On smatra da bi spomen-obilježje Šibenčanima umrlima od kuge trebalo biti na Paklenoj.
– Da, i to iz jednostavnog razloga jer je na Paklenoj mjesto na kojem je većini njih završio ovozemaljski put, i to najčešće spaljivanjem – pojašnjava Krnčević.
U projekt je uključen i Željko Koloper Keke, inače producent u šibenskom teatru. On kazuje kako će uskoro izići s cijelim nizom ideja vezanih uz obilježavanje šibenske prošlosti iz vremena Kandijskih ratova protiv Turaka te kuge koja je zavladala samo godinu-dvije nakon što su Šibenčani uspješno obranili grad od Osmanlija.
– O svemu ćemo više detalja otkriti uskoro. No, činjemica je da moramo na kvalitetan način obilježiti jedan od ključnih momenata u šibenskoj povijesti, a to je epidemija kuge iz 1649. godine. Nije bilo kuće u Šibeniku iz koje netko nije stradao! Moramo iskazati neki znak poštovanja prema muci tih ljudi. Hoće li to biti križ, spomen-ploča ili spomenik, to mora odlučiti struka – govori Koloper.
Nema vjenčanja u svibnju
Inicijatori ideje o obilježavanju spomena na stradale od kuge, djelomično su inspirirani i romanom “Zavjet” autorice Orijane Koloper. Roman još nije izišao iz tiska, ali njegova radnja se odvija u vrijeme Kandijskih ratova i epidemije kuge. Roman prati ljubavnu priču plemkinje Jelene i pučanina, mornara Matije. U Jeleninoj sudbini leži i odgovor na pitanje zašto u Šibeniku i u današnje vrijeme nema vjenčanja u svibnju.
– Unatoč silnoj ljubavi prema svom Matiji, Jelena se zavjetovala da će se zarediti ako kuga prestane. Kako je epidemija kuge jenjala u siječnju, Jelena se zaredila kod benediktinki već u svibnju. U čast njezine žrtve, tadašnji biskup je odlučio da za vrijeme svog službovanja neće vjenčavati parove u svibnju. Eto, običaj se zadržao sve do danas, a simbol je prkosa, vjere i poštovanja – zaključio je Koloper.
Krešimir Gulin
http://www.slobodnadalmacija.hr/
