duje
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 876
|
|
« Reply #3 on: May 24, 2012, 06:22:12 am » |
|
Hawker Tempest, bio je rezultat pokušaja da se isprave nedostaci koji su se pokazali u početnim fazama razvoja tipa Typhoon. Ti nedostaci u performansama tog aviona, osobito na većim visinama,velikim su dijelom bili posljedica problema stišljivosti zraka, još povečanih debelim, tupim profilom krila aviona. Hawker je stoga predložio Typhoon II s krilima eliptičnog oblika i laminiranim aeroprofilom. Time bi se promijenila oblast pojave efekta stišljivosti i zajedno s korištenjen najnovijeg motora Niper Sabre i četverokrake elise, garantirale mnogo bolje performanse na visinama na kojima lovac-presretač djeluje.
Ta zamisao bila je predložena Ministarstvu zrakoplovstva u august 1941. Bila je prihvaćena, pa čak i dalje razrađivana, ali je u međuvremenu bio ispitan i treči Tornado, modificiran za ugradnju zvijezdastog motora Bristol Centaurus, i pokazao vrlo ohrabrujuće rezultate. Nakon što se odustalo od programa Tornado, nastavljen je rad na razvijanju tipa s motorom Centaurus i promijenjenim trupom koji je za njega izveden, pod oznakom Typhoon II. Ministarstvo zrakoplovstva željelo je istražiti mogućnost koriščenja raznih vrsta motora za Typhoon II s eliptičnim krilima i, da bi se izbjegle moguće zabune, izabrano je novo ime. Glasilo je Tempest, a narućeni su bili sljedeći prototipovi: Tempest I s motorom Napier Sabre IV, Tempest II s motorom Bristol Centaurus, Tempest III i IV s motorom Rolls-Royce Griffon i Tempest V s motorom Napier Sabre II. Hawker se po vlastitoj odluci koncentrirao na modele Tempest I,II i V, čiji su prototipovi poletjeli u februaru 1943, odnosno junu 1943. i septembru 1942. Prvi je poletio Tempest V, jer je njegov motor bio dostupan prije drugih. U novim, tankim krilima s laminiranim aeroprofilom kod aviona Tempest, nije bilo mjesta za rezervoare goriva kavi su bili ugrađeni u krila Typhoon-a, pa su dodani rezervoari smješteni u produženi trup. Da bi se kompenzirala veća površina produženog trupa, bio je potreban i veći vertikalni stabilizator, što je postignuta proširivanjem stabilizatora blagim prelazom stabilizatora u gornju konturu trupa.
Tempest I, kod kojeg su hladnjaci bili smješteni u krilima a veliki hladnjak ispod nosa aviona karakterističan za Typhoon i Tempest V uklonjen, pokazao je izvrsne performanse, pa je naručeno proizvodnja u velikoj seriji. Kako je, međutim, motor Sabre kasnio, naruđba je od Tempest I prebačena na Tempest V. Prvi Tempest V naručen iz serijske proizvodnje poletio je u junu 1943, ušao u naoružanje eskadrila u junu 1944. i pokazao se izvrsnim presretačem i lovcem- bombarderom za male i srednje visine. Kao i kod Typhoon-a bilo je, međutim, potrebno riješiti problem s motorom Sabre II.
Izgrađeno je bilo oko 805 lovačkih aviona tip Tempest V, od toga prvih 100 kao avioni serije 1, a ostali serije 2. Avioni serije 1 imali su neodvojiv stražnji dio trupa i topove koji su nešto virile ispred napadne ivice krila, dok se kod aviona serije 2 stražnji dio trupa odvajao, topovi nisu stršali ispred krila, kotači su bili manji a na kormilo i jedan od elerona postavljeni su trimeri, radi povećanja pokretljivosti. Snaga motora koji su ugrađivani dosegla je na kraju sa Sabre IIC 2.260KS. Proizvodnja je prestala u augustu 1945. Tempest VI bio je dalje razvijeni avion Mark V, s motorom Sabre V od 2.340KS i otvorima za usisavanje zraka premještenim sa hladnjaka na krila. Namijenjen je bio za upotrebu u tropskim krajevima i od jula 1945 do juna 1947. bila su isporučena 142 komada. Nijedan nije ušao u službu za vrijeme drugog svj. rata.
Druga brojnija verzija Tempest-a koja je vršila operativnu službu bio je avion Mark II sa zvijezdastim motorom. Razvio se od prototipa Tornada s motorom Bristol Cenaurus i na kraju postao najsnažnijim jednomotornim lovačkim avinom s klipnim motorom u službi RAF-a.Koristio je motor od 2.520KS Centaurus V ili VI. Sprega problema s vibracijama što ih je izazivao motor Centaurus i prioriteta što ga je u proizvodnji uživao Tempest V odložila je isporuke proizvedenih aviona te serije do oktobra 1944. Tempest II bio je prvenstveno namijenjen operacijama na Dalekom istoku, ali je prva eskadrila u čijem je sastavu trebao biti ovaj tip aviona njime bila opremljena tek novembra 1945, nakon što je rat već završio. S obziromod 708km/h i doletom 2.736km bio bi se pokazao vrlo korisnim da su se neprijteljstva s Japanom protegla I u 1946. godinu. Posljednji izraz ideje projekta Typhoon/Tempest bili su poslijeratni lovački avioni Hawker Fury i Sea Fury, zapravo olakšane verzije aviona Tempest II.
|