Iako sam rekao da se neću oglašavati ovde više , ne mogu da odolim
Kako municija može biti 24 sata na dohvat ruke svakom??? Zar nije bilo organizovano Požarstvo u karauli, neko dežurstvo? Zar oružje i municija (naručito) nisu bili pod klučem? Nije ni čudo što su se dešavale svakave stvari kad se tamo u " Graničnom odseku: . .. . ."!!! nije poštovalo ni minimum od pozitivnih propisa koji su postojali u JNA. Kada je otišao kući " K-dir Spasković"
Tamo je bio opšti raspršoj, radio je ko je, i šta je hteo! Službenog psa, nemože i nesme da vodi svako. Zato postoje obučene " Kerovođe"
Nemojte više ko boga vas molim? Kako ste radili, dobro je braćo da ste se uopšte nanosili tih " ludih" glava. Propisi postoje da bi se poštovali. Ako se po njima radi onda bi trebalo da bude sve OK. Svako odstupanje donosi raznorazne posledice. Pa možda i pogibiju vojnika. I meni je poginuo rezervista na straži. Ne baš meni lično, u tom ternutku sam bio na vikendu kod kuće. Ali, on je seo na motor ( normalno civilni) i išao u grad. Naleteo na zaklon za tenk preleteo preko prednjeg točka i pošto je nosio AP preko leđa , puška ga je udarila po potiljku i na mestu ga usmrtila. Toliko ispitivanja i ostalog od strane bezbednosnih službi nikada u svom životu niti sam doživeo niti ću doživeti.
E, sad!? Zašto sam ovo ispričao? Ko to zna?! Sigurno neškodi! A kad neškodi, može nekom i da koristi!
Kilerz, slobodno se ti javljaj i komentiraj. Ako nečemo imati komentara ni pitanja, ni mi graničari nebi znali šta još da napišemo.
JNA više nema dvadeset i nešto godina, nema ni zemlje koju smo tada branili. Tako da mislim da ne izdajemo nikakve vojne tajne, nego da pričamo o vremenima kojih više nema. Naravno da nebi pisao iste stvari odma po dolasku iz JNA.
Na jednom drugom forumu je bilo pitanje, da bi opet išli u JNA, dali bi radili isto, ili bi hvatali krivine. Ja mogu za sebe da kažem da bi radio isto. Iako nisam voleo da sam u JNA, nisam vatao krivine, a i sada bi izvršavao zadatke.
Što se tiče kerovođa: ja sam psa ''zadužio'' jer onaj koji ga je zvanično dužio nije ustajao ujutru, zaboravio da hrani psa, itd… Pa sam ja počeo da mu nosim hranu. Psu, ne kerovođi
Pa sam ga kasnije malo izvodio oko karaule, ''igrao'' se sa njim, pa mi je i onaj zvanični pokazao kako se mu sprema hrana, nekoliko komandi itd. Na žalost pas se razboleo, pa smo dugo bili bez psa. Sigurno to nije bila greška običnih vojnika, nego oficira. Po PS bi morali uvek da imamo 2 psa. Kasnije smo malo pred moje skidanje dobili drugog, ali se nisam baš puno bavio sa njim.
Oficiri, desetari, požarni, dežurni…. Mislim da sam nešto več napisao, ali ajde da ponovim. Oficir karaule je bio samo u radnom vremenu, pa poneki put i nedeljom, zbog generalke. Ako je bio poslepodne bio je zbog privatnih razloga. Noču nije nikad dolazio. Odma po liniji komande dolaze desetari, obično je bio po jedan iz generacije. Oni su nas slali u patrole, budili za stražu, pisali rasporede… Požarnih nije bilo.
Oružana: oružana je bio jedan od prostora karaule. Nije bio zaključan a i zašto bi bio? Kad me recimo noču desetar probudio, obukao sam se, uzeo pušku i okvir, izašao i rekao ''bivšem'' stražaru da je završio. Kada bi završio izbacio sam okvir iz puške i stavio u oružanu, pa na spavanje za nekoliko sati. Ako smo išli u patrolu, pokupili bi puške i okvir (na žalost smo išli samo sa jednim okvirom na patrolu) Ako bi imao na raspolaganju uzeo bi i nosio svih 150 metaka!!! Znači uvek je na terenu i oko karaule bilo recimo 100-200 metaka. Da je hteo neko da zapuca mogao bi bez prblema. Đabe požarstvo i zaključana oružana. A u ''bunkeru'' smo imali skoro još neograničeno municije, RB, tehničkih sredstva…Iako te ključeve niko od nas običnih vojnika nije nikad upotrebljavao, svi smo znali kde su.
U vreme moga života na karauli bila su samo dva problema. Jedan je zaboravio metak u cevi, pa je opalio u ono što smo zvali grudobran za praznenje oružja. Neznam kako je mogao da zaboravi da je stavio metak u cev. Ali eto pogreške se dešavaju. Drugi put je jedan pao, pa mu je uspelo prilikom pada da odkopča pušku i stavi metak u cev. Čuje se nemoguče, ali uspelo mu je. Srečom nije niko stradao. A i da, bilo je i nekoliko pretnji ubijanjem, naročito na spavanju, ali ipak preživelo se!.
Nemoj da se zaustavljaš Kilerz, slobodno pitaj bilo šta o granici, naučit češ se novih/starih stvari.