duje
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 876
|
|
« Reply #2 on: May 22, 2012, 10:30:26 am » |
|
Na prvi pogled Bristol Beaufighter djelovao je kao nezgrapan i ružan avion. Ali pobliže razgledanje otkriva i bolje strane tog izvanrednog aviona: velika krila za nošenje velikih tereta, moćne motore za velike brzine i visoke performance, debeo trup sposoban da smjesti opremu i podnese oštećenja zadobivena u borbi te pilotsku kabinu na samom čelu trupa, što je pilotu pružalo odlični vidljivost prema naprijed. U stvari je, uprkos prividnoj ružnoći, izgled Beaufightera bio u redu i, ako prihvatom uzrečicu letača da je u redu sve što izgleda da je u redu, bio je to prvorazredan avion.
Baeufighter je bio projektiran po privatnoj inicijativi 1938. godine kao lovački avion i u njegovoj je konstrukciji korišteno sve što se moglo iskoristiti iz neuspjeha torpednog bombardera Bristol Beaufort, uključiv krila, stražnji dio trupa, repne površine i mnogi drugi dijelovi. Ugrađen je nov srednji dio trupa i snažniji motori. Neposredno prije nego što će poljeteti prvi prototip u junu 1939, Ministarstvo zrakoplovstva pokazalo je unteres za novi tip aviona naručivši 300komada “izravno sa crtače daske” . Prvi probni letovi, veoma uspjeli, pokazali su da nisu potrebne neke posebne modifikacije i u julu 1940. avion je počeo silaziti s proizvodne trake i stizati u RAF-ove ekadrile u septembru .
Ti prvi avioni bili su po standard Mark IF, s četri topa od 20mm i šest mitraljeza od 7,7mm, što je postalo redovnim naoružanjem lovaca Beaufighter. Performanse novog tipa bile su dobre, s max. brzinom od 520km/h, a bio je ugrađen i novi radar Mark IV za presretanje u zraku, pa je spoj tih elemenata dao prvi zaista uspješan noćni lovački avion – Blenheim je bio samo prijelazni model bez potrebnih performansi da bi stvarno mogao uspjeti u toj ulozi. Radar AI Mark IV moglo se prepoznati po njegovim antenama: dvostruki šiljak na nosu aviona i vertikalne antene na vanjskim dijelovima krila.
Proljeće 1941. Beaufighter je ušao u naoružanje jedinica u sjevernoj Africi kao dnevni lovački avion za velike udaljenosti. Da bi mu se osigurao potreban dolet, u trup su smješteni dodatni rezervoari za gorivo. Kasnije su premješteni u prostore vanjskih dijelova krila, zbog čega je trebalo ukloniti šest mitraljeza Browning koji su prethodno bili smješteni. Po prilici u isto vrijeme, marta 1941, u službu Obalne komande RAF-a ušao je nov model kao lovac velikog akcionog radijusa, Bio je to Beaufighter IC s posebnim radio i navigacionim uređajima za dugo letenje iznad vodene površine.
Strah da proizvodnja zvjezdastih motora Bristol Hercules neće moći držati korak s izgradnjom Beaufighter-a doveo je do sljedećeg modela Beaufighter IIF. Imao je dva redna motora Rolls-Royce Merlin XX od po 1.280KS umjesto zvijezdastih Hercules III od 1.425KS kod aviona Mark I. Motori Merlin izazvali su manji otpor zraka, pa su se performance donekle poboljšale, ali je nastalim kostrukcijskim promjenana stabilnost Beautfighter-a po pravcu postala nedovoljna. Rješenje je, poslije vrlo opsežnih ispitivanja, nađeno u tome da je horizontalnim repnim površinama izrazit V- oblik pa je ta modifikacija primjenjena kod tog i daljnjih modela. Izgrađeno je bilo samo 450 aviona modela Beaufighter IIF, jer jer se pokazalo da je proizvodnja zvijezdastih motora Hercules dovoljna da zadovolji sve potrebe proizvodnje aviona.
Među eksperimentima izvršenim na Beaufighter-u bila su ispitivanja novog radara valne dužine u centimetarskom području s antenom u posebno oblikovanom nosu, naoružanja s dva topa od 40mm, te specijalnih zračnoh kočnica. Ništa od toga nije dospjelo do stadija proizvodnje u ranim fazama Beaufighter-a i samo je radar obilno korišten. Unastojanju da se poboljša vatrena moć ovog aviona za noćnu borbu, izgrađen je model Mark V, koji je imao leđnu kupolu s četri topa na položaju iznad krila. Ta modifikacija nije, međutim, uspjela, pa su izgrađena samo dva aviona Beaufighter V. Sljedeći obilno koriščen tip u naoružanju bio je avion Mark VI, proizveden kao VIF i VIC za Lovačku i Obalsku komandu. Pogon aviona Mark VI bila su dva Hercules VI ili XVI zvijezdasta motora po 1.650KS. Prvi put je uvedena I stražnja obrana s jednim mitraljezom Vickers K kalibra 7,7mm u kabini osmatrača. Avion Mark VIC dobio je jače ofanzivno naoružanje i ugradnjom nosača raketa ili topeda. Avion Mark VI ušao je u naoružanje u ljeto 1942. Ukupno ih je bilo izgrađeno 1.833.
Beaufighter II (kojikoji je trebao imati zvijezdaste motore Hercules VI) i Beaufighter IV (s rednim motorima Rolls-Royce Griffon) nisu bili izgrađeni, kao ni Beaufighter VII sa zvijezdastim motorima Hercules VIII) i Beaufihter VIIi IX (oređeni za proizvodnju u Australiji). Avioni Mark XIC, kojih je bilo izgrađeno 163, bio je prijelazna verzija modela VIC bez uređaja za bacanje torpeda.
Slijedeča značajna verzija bio je model “torpedni lovac X”, ili TF X (TF kao torpedo fighter, torpedni lovac). Izgrađeno je 2026kom. TF X se pojavio 1943. godine, a imao je dva zvijezdasta motora Hercules XVII s podrezanim krilcima kola kompresora za male visine. TF X bio je najbolji lovac za napad na brodove u ratu, sposoban da ogromnu količinu raketa, bombi, torpeda i topvske vatre prenese na vrlo velike udaljenosti i velikom brzinom. Glavni vanjski znaci raspoznavanja TF X bili su zatupljeni nos aviona u u kom je bio smješten radar valne dužine u centimetarskom području za pronalaženje ciljeva u zraku i na vodi, te vertikalni stabilizator produžen duž leđnog dijela trupa čime se poboljšala stabilnost aviona po pravcu. Ukupno 364 Beaufighter-a sličnih TF X izgrađeno je u Australiji kao Beaufighter 21. Proizvodnja Beaufighter-a u Velikoj britaniji prestala je septembru 1945, nakon što su bila izgrađena 5.562 aviona tog tipa.
Iako prvi u svijetu uspješan noćni lovac, dok ga nije zamijenio de Havilland Mosquito, Beaufighter je svoje pravo mjesto našao kao jurišni lovački avion velikog akcionog radijusa. U toj je ulozi ostao nanadmašan i obavljao neprocjenjivo korisnu službu na svakom bojištu gdje je sudjelovao RAF.
|