Pojava prvih Sovjetskih nuklearnih podmornica i totalna nepoznanica njihovih performansi, je dovela do straha u krugovima mornarice SAD-a da postojeća podmornička torpeda nisu u stanju da efikasno izađu na kraj sa tom pretnjom. Zbog toga mornarica, početkom 60-ih godina, izdaje specifikacija za novo teško protivpodmorničko torpedo koje će biti u stanju da neutrališe nove neprijateljske podmornice.
Projektovanje i razvoj novog torpeda je potrajalo gotovo celu deceniju zbog velikog broja novih tehnologija koje su razvijane uporedo sa njim. Najzad ovo torpedo postaje operativno tokom 1972 godine, kada u službi zamenjuje torpeda Mk-14 i Mk-37.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Torpeda Mk-48 u fabrici Pojava novih Sovjetskih napadnih podmornica klase Lira ( projekt 705) 1979 godine je bila zvono za uzbunu, zbog čega je počeo razvoj modifikacije za torpedo Mk-48 poznat pod nazivom ADCAP ( Advanced CAPability). Sama modifikacija se ogledala u povećanju brzine, povećanju dubine ronjenja, poboljšanom sistemu akustičnog vođenja i poboljšanju karakteristika za napad na površinske brodove.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
animacija rada Swashplate motora Za pogon torpeda se koristi tzv Swashplate klipni motor koji pokreće dva kontrarotirajuća propelera koji se nalaze u kućištu i koji daju pogon torpedu.
Torpedo Mk-48 može biti vođeno žicom ili se može navoditi samostalno na osnovu akustičnog signala. Kada se vodi žicom koristi se dvosmerna komunikacija između torpeda i operatera. Ukoliko se torpedo vodi akustično, ono po lansiranju izvršava programirano traženje, nišanjenje i napad na zadatu metu, s mogućnošću da nekoliko puta ponovi napad ukoliko meta uspe da ga izmanevriše.
Završetkom hladnog rata počelo se sa novom modernizacijom torpeda ( Mk-48 ADCAP Mod 6) koje je uključivalo novu digitalnu glavu za samonavođenje, poboljšane karakteristike u „plitkim“ vodama dubine do 180 m kako bi moglo da izađe na kraj sa dizel-električnim podmornicama koje operišu u priobalnim vodama i novi softver koji omogućava torpedu da prepozna i ignoriše protivtorpedne mamce. Takođe se priprema i nova modifikacija STEP ( StealthTorpedo Enhancement Program) koja će omogućiti poboljšano samonavođenje, smanjenje akustičnog otiska torpeda, nevidljivost i bojevu glavu veće efikasnosti.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Torpedo Mk-48 u poređenju sa ostalim torpedima u naoružanju USN Do početka 80-ih je proizvedeno nešto više od 1900 primeraka ovog torpeda dok se još oko 800 nalazilo u fazi dovršetka u fabrici. Takođe je firrma Huges procenila da će dobiti narudžbinu za još oko 1050 komada što bi obezbedilo dovoljan broj torpeda za mirnodopske akcije i trenažu mornarice SAD-a. Do 1999 godine mornarica je, pored već navedenih, primila još 1046 torpeda Mk-48 ADCAP koja se proizvode od juna 1989.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Krcanje torpeda Mk-48 na Australijsku podmornicu klase Collins Trenutno ova torpeda koriste mornarice SAD-a, Australije, Kanade, Izraela, Turske i Holandije, ali se ne zna koliki je njihov broj u navedenim mornaricama.
Testiranje torpeda Mk-48 tip: teško univerzalno torpedo
kalibar: 533 mm
dužina: 6.1 m
težina: 1558 kg Mk-48, 1676 kg Mk-48 ADCAP, 1814 kg Mk-48 ADCAP Mod 6
maksimalna brzina: 55 čv
domet: 20 NM sa 55 čv, 27 NM sa 40 čv
bojeva glava: 295 kg eksploziva
dubina ronjenja: do 800 m