A raspored boja na zastavi bi mogao biti crveno-belo-plavo-crveno. Četvorobojno. Ovo uslovno, znajući da crveno na c/b fotkama izgleda veoma slično crnom.
Prije 28.02.1922., brodovi u Boki su vijali zastavu sa četiri vodoravna polja u rasporedu boja: crveno-bijelo-plavo-crveno. Takva zastava je usvojena kao privremeni kompromis jer je u sebi objedinjavala hrvatsku, srpsku i slovenačku trobojnicu. Prve tri boje gledano odozgo prema dolje su bile hrvatske, a prve tri odozdo na gore su bile srpske, dok je slovenačka počinjala od druge boje odozgo prema dolje. Izvan Boke, brodovi su morali vijati međusavezničku zastavu koja je, prema navodima Mirka Pleiweissa, imala četiri vodoravna polja iste širine, u rasporedu boja: bijelo-plavo-bijelo-plavo. Do sada nijesmo vidjeli fotografiju sa takvom zastavom.
Što se tiče zastava podignutih u Puli nakon primopredaje, raspoložive informacije nijesu do kraja usaglašene.
Kako se navodi kod Hansa Sokola, nakon podpisivanja Zapisnika, Horthy je obavjestio Beč odnosno admirala von Kiela, Odjeljenje za mornaricu i AOK, da je "u smislu primljenog previšnjeg naloga tog dana, prije podne predao opunomoćenicima Narodnog vijeća cjelokupnu c. i kr. Mornaricu zajedno sa materijalom i zalihama uz izričiti, zapisnički utvrđen pridržaj prava vlasništva nejugoslovenskih država, odnosno nacija, dotad postojeće Austro-Ugarske monarhije, da upravo predaje komandnu vlast u ruke od narodnog vijeća imenovanom privremenom jugoslovenskom komandantu mornarice, komandantu bojnog broda Janku Vukoviću de Podkapelskom i da se iskrcava, u kojem će času – pošto skinu njegovu komandantsku zastavu – izvjesiti
jugoslovensku zastavu. Dijelove brodovlja u Šibeniku i Kotorskom zalivu preuzeće lično idućih dana opunomoćenik koji tamo polazi brodom, i to na temelju u dva primjerka sastavljenog zapisnika."
Aktivni učesnik puležanskih gibanja Mate Balota u “Puna je Pola” piše: "To poslijepodne Pula, obala, brodovi, more, sve je bilo iskićeno
crveno-bijelo-plavim, crveno-plavo-bijelim i bijelo-plavo-crvenim zastavama”. Pominje da su neke od njih bile duge sedam ili osam metara u dužini, a zaključuje da su “zastave svuda bile narodne, svih jugoslavenskih naroda,
bez ikakvog grba ili drugog simboličkog znaka”. Po svjedočenju Balote, na dva velika jarbola na Viribus Unitisu podignute su
crvene zastave.
Kontra admiral Silvio Salza, u tekstu Il crollo della Marina Austro-Ugarica, februara 1933. navodi da su radio operateri talijanske mornarice u 9:53 prije podne tog 31.10.1918. primili vijest da je spremljena
hrvatska zastava da se digne na Viribus Unitis.
Uveče kasno, 31.10. nakon sastanka Mjesnog odbora sa izaslanicima Narodnog vijeća, Janko Vuković je predao Zagrebu Tresićev telegram (ovaj je bio otišao da prespava na carsku jahtu „Miramar“) u kojem on obavještava Narodno vijeće "da je protokolarno primio čitavu austrougarsku mornaricu, da je, nakon toga skinuta austrijska i podignuta
hrvatska zastava i da su prisegnuli momčad, izuzimajući Talijane, Njemce (Austrijance) i Mađare."
Dr Ivan Marija Čok, u svom referatu “Pitanje jugoslovenske mornarice” (Pariz, 16.09.1919.) ovako opisuje primopredaju brodovlja u Puli: Dne, 30.oktobra 1918. Odputovali su po nalogu Narodnog vijeća iz Zagreba u Polu gg. Bukšeg Vilim (socijalista), dr Čok Ivan Marija (Slovenac iz Trsta), dr Tresić-Pavičić Ante (iz Dalmacije). Kad su ova trojica stigli u Polu, odmah su pozvani na admiralski brod Viribus Unitis, na kojem se nalazio a.u. admiral Horthy sa svojim štabom. Nego, kad su ova trojica stupila na brod, pozdravilo jih je najprije tamo sakupljeno Vijeće Mornara po svom predsjedniku koji je izjavio: "Dobro nam došli gospodo! U ime jugoslovanskoga Vijeća Mornara ja Vas pozdravljam te Vam predajem flotu i ovaj admiralski brod Živjeli!". I cijeli odbor Vijeća Mornara odazvao se krepkim "Živjeli!". Zatim, išla je ova trojica izaslanika Nar. Vijeća u salon, u kojem jih je pričekao a. u. admiral Horthy sa svojim štabom. Došli su onda još 4 izaslanika puljskog odbora Nar. Vijeća i tada je admiral Horthy svima saopćio da mu je u noči stigla brzojavka njegovog cara i kralja Karla, neka se cijela ratna mornarica sa ratnim lukama i tvrđavama Pula i Kotor preda Narodnom vijeću Srba, Hrvata i Slovenaca. Admiral je predložio nacrt protokola o predaji, koji je bio zatim sa nebivstvenim promjenama od sviju prisutnih potpisan in duplo. Prepis toga protokola nalazi se u istodobno predloženom memorandumu dr Tresića. Još istoga dana – 31. Okt. 1918 u 4,30 s p.p. bila je sa svih brodova skinuta a.(ustro)u.(garska) i razvešena
jugoslovenska: srpska, slov(enska), a najviše hrvatska zastava…”
Mirko Pleiweiss je, kao što je poznato, na krstarici Budapest podigao crnogorsku zastavu, držeći je jedinom južnoslovenskom međunarodno priznatom pomorskom državom.
Major Marinković, šef sekcije za vezu Srpske Vrhovne komande kod Istočne savezničke vojske generala d’Esperey je iz Soluna 01.11.1918. javio Vrhovnoj komandi: "Prema raznim nepotpuno uhvaćenim telegramima bezžične telegrafije, od danas 1. komandant jugoslovenske flote iz Pole postavio je kapetana Dvorskog za komandanta brodova u Fijumi. Svi brodovi u Fijumi imaju istaći u 8 časova
narodne zastave: crveno, plavo, belo”.