Indijsko vazduhoplovstvo (IAF) konvertuje zastarele ruske rakete vazduh-vazduh u sisteme zemlja-vazduhProjektili vazduh-vazduh tipa R-27ET i R-73E sovjetskog/ruskog porekla su konvertovani u kopnenu lansirnu platformu za protivvazduhoplovne rakete SAMAR. Međutim, mišljenje o održivosti sistema i dalje je podeljeno među penzionisanim pilotima IAF borbenih aviona.R-27T je projektil vazduh-vazduh srednjeg dometa koji je Sovjetski Savez razvio tokom Hladnog rata, čiji je određeni broj Indija kupila od Ukrajine 2013. godine, prema izveštaju o tehnologiji vazduhoplovnih snaga.
Projektil je konstruisao dizajnerski biro
Vimpel.
Ponovo, krajem jula 2019. godine, pojavili su se izveštaji o tome da je Indija kupila još
R-27ET u vrednosti Rs. 1.500 kruna u okviru ovlašćenja za hitne nabavke dodeljene trima službama. Međutim, u nekim izveštajima o kupovini u julu 2019. tvrdilo se da je to bio
R-73, pa nabavka nije mogla biti verifikovana.
Ovo je usledilo nakon vazdušnog rata nad Kašmirom u februaru 2019. sa pakistanskim vazduhoplovnim snagama (PAF), kada su ovi poslednji uzvratili na indijski vazduhoplovni napad na Balakote. To je bila reakcija na teroristički napad u Pulvami u kojem su poginula 44 pripadnika Centralne rezervne policije (CRPF).
Dok je novinska agencija
ANI tvrdila da je to bio
R-27T,
Zee News i
Sputnjik su rekli da je to bio
R-73E, dok je prva tvrdila da je to
R-73ER (prošireni domet) varijanta. Kupovina je bila za borbene avione
Suhoj Su-30 IAF-a. Rakete već koriste lovci IAF
MiG-21 i
MiG-29.
R-73 Ima domet od 30 kilometara (
lansirana iz vazduhoplova, prim. Kubovac) sa bojevom glavom od osam kilograma i infracrvenom sve-rakursnom glavom za samonavođenje.
Takođe ima radarski senzor blizinskog osigurača. ER i ET varijante
R-27 su najvažniji modeli.
ER ima poluaktivni radarski tragač, a
ET ima infracrveni tragač.
Od vazduh-vazduh u zemlja-vazduhFotografija objavljena na Tviteru prikazuje dva
R-27T montirana na kamion, pričvršćena za potkrilne lansere borbenih aviona. Još nekoliko slika u sledećem tvitu prikazuje par
R-73E. Ploča na kupoli kamiona koji je prevozio
R-27T imala je logo IAF-a, na kojem se kaže da su ga dizajnirali i razvili
Simran Flowtech Industries i
Yamazuki Denki Pvt Ltd.
Komandant eskadrile Vijainder Thakur, penzionisani pilot IAF
Jaguara, sumnja u efikasnost aranžmana, prvenstveno ukazujući na odsustvo proizvodnje
R-27 u Indiji.
„Samo oslanjanje na trenutne zalihe bilo bi slično bičevanju mrtvog konja. U svakom slučaju, to ne izgleda kao operativni sistem. Pretvaranje u operativni sistem bilo bi gubljenje budžeta IAF-a“, rekao je Thakur.
Čak bi i borbena sposobnost bila ugrožena jer je ona koja je prikazana kao deo
SAMAR-a „varijanta sa IC tragačem“ (
R-27ET) koja bi „radila kao ručno prenosiva protivvazduhoplovna odbrana (MANPAD) bez lake prenosivosti i lakog navođenja“, objašnjava Thakur. Rakete sa IC tragačima obično su najefikasnije kada su „zaključane na metu pre lansiranja“.
Kapetan grupe TP Srivastava (penzionisan), bivši pilot
MiG-21, rekao je da informacije o radaru za navođenje i praćenje nisu dostupne. „raketni sistem PVO je dobar onoliko koliko je dobar njegov zemaljski radar“, dodao je Srivastava. Kapetan grupe Džonson Čako, koji je upravljao bombarderima
Kanbera i avionima
MiG-25, rekao je da nije neobično pretvarati rakete V-V u Z-V.
On je ukazao da je
američka napredna raketa vazduh-vazduh srednjeg dometa (AMRAAM) upravo raketa koja se koristi u
Nacionalnom naprednom raketnom sistemu zemlja-vazduh (NASAMS). „Možda bi bilo ekonomično pretvarati takve rakete u projektile zemlja-vazduh. Ako je akvizicija omogućena i sistem navođenja radi, može se koristiti kao takva“, dodao je Čako.
Međutim, indijsko vazduhoplovstvo (IAF) nije neiskusno u povezivanju inače nekompatibilnih sistema sa tehničkim adaptacijama, kada se uzme u obzir čuveni projekat spajanja ruskog projektila
R-73E sa francuskim
Miražom-2000 sa izraelskom ekspertizom.
Da bi zamenili zastarele rakete
R-530D Magic na
Mirage-2000 2008. godine, IAF je morao da se suprotstavi francuskim i ruskim primedbama da se
R-73E integriše u lovac sa delta krilima.
U knjizi
„Indian Air Force: The Case for Indigenization“, bivši zamenik načelnika vazduhoplovstva, maršal vazduhoplovstva AK Nagalija prisetio se kako je izraelskim inženjerima dozvoljen pristup
Digibusu Mirage-2000. Ovaj čipset razmenjuje informacije između različitih podsistema aviona i njegovog računara za misiju.
Izraelske kompanije
Elbit i
Rafael, proizvođači DASH displeja na kacigi i rakete vazduh-zemlja (ASM), preuzele su projekat.
HMD projektuje prikaz leta, očitavanja i druge informacije direktno na pilotov vizir. Ovo smanjuje stres tokom letenja i više se fokusira na borbeni deo.
U nedostatku softverskih „izvornih kodova“
Mirage-ovog radara,
Digibus je dozvolio izraelskim inženjerima da dekodiraju protokol magistrale podataka kroz „opsežna ispitivanja“. Novi algoritmi su omogućili radaru
Miragea i izraelskom HMD-u da „razgovaraju“ sa ruskom raketom.
SAMAR sa projektilima R-73E: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
SAMAR sa projektilima R-27ET:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor