Čija je statistika lažna o epilogu subotnjeg raketnog napada na Siriju?Branko VLAHOVIĆ 16. april 2018.
ČIJA je statistika lažna o epilogu subotnjeg raketnog napada na Siriju, pitanje je koje se nametnulo mnogima posle dva potpuno različita generalska izveštaja o istom događaju koje su napravili u Moskvi i Vašingtonu. Još jednom se potvrdilo da kad počne rat, prvo nastrada istina, kao i da se jedino posle lova više laže nego u ratu.U Ministarstvu odbrane RF u subotu je saopšteno novinarima da su Amerikanci, Britanci i Francuzi ispalili 103 rakete na ciljeve u Siriji, ali da je sirijski PVO uspeo da obori čak 71 raketu, i to sa starim sovjetskim sistemima. Malo kasnije, na specijalnom brifingu u Ministarstvu odbrane SAD, general Kenet Mekenzi, u ime Komiteta načelnika štabova oružanih snaga, kategorički je tvrdio kako su sve ispaljene rakete pogodile ciljeve, kao i da nijedan od aviona koji su bili u akciji nije otešćen i da su se svi vratili u baze. Sirijci nisu ni tvrdili da su pogodili bilo koji avion, ali su s video-snimcima potvrđivali da su oborili "tomahavke". Ako su tačne informacije saopštene u Moskvi, Amerikanci i saveznici su doživeli bruku, pa zato i tvrde da su pogodili sve ciljeve.
Kako su Sirijci sa sovjetskim sistemima S-125, S-200, kao i "Buk", "Kvadrat" i "Osa" uspeli da obore toliki broj raketa, pitanje je koje postavljaju i ruski novinari. General-pukovnik Sergej Rudskoj, koji rukovodi Glavnom operativnom upravom Generalštaba RF, ne skriva da je u poslednjih godinu i po Rusija pomogla Siriji da obnovi svoj PVO i da nastavlja da pomaže Damasku da protivvazdušnu odbranu osavremeni. Jedan od najboljih poznavalaca raketne tehnike i PVO sistema, ruski penzionisani general-major Pavel Zolotarjov, koji je sada na funkciji zamenika direktora Instituta za izučavanje SAD i Kanade, veruje da su Rusi pomogli Siriji da dovede u bojevu gotovost PVO sisteme koje je Damask nabavio sedamdesetih godina od SSSR.
- Očigledno je da su PVO jedinice Sirije dobro obučene, a da se zapadna koalicija nije najbolje pripremila za raketne udare - ocenjuje general Zolotarjov. Mnogi su u Rusiji, ali i u zemljama koje se solidarišu sa Asadom, zažalili što Kremlj pre nekoliko godina nije prodao sisteme S-300 Siriji, već je od toga odustao, posle molbi koje su stigle iz zapadnih zemalja. Sada u Moskvi kažu da su spremni da se vrate pregovorima o prodaji S-300 Damasku. Ruski eksperti smatraju da je za zaštitu Damaska dovoljno da tamo budu tri-četiri diviziona sistema S-300, a za pokrivanje cele Sirije je potrebno od 10 do 12 diviziona. Ako bude političke volje u Kremlju, sistemi S-300 mogu da stignu u Siriju veoma brzo. Doduše, to ne bi bili S-300 sa fabričke linije, jer je obustavljena njihova proizvodnja, ali ih Rusija ima dovoljno u vojnim skladištima. A najnoviji sistemi S-400 su za Siriju preskupi. Naravno, problem je i to što za primenu S-300 sirijski oficiri tek treba da budu obučeni. Njih bi instruktori mogli da pripreme za pet-šest meseci.
- U odnosu na sisteme koje sada ima Sirija, S-300 je sasvim novi tehnički nivo. S-300 može istovremeno da prati i gađa šest ciljeva, dok američki "patrioti" mogu da nišane samo četiri. Stari sistemi koje ima Sirija mogu da gađaju jedan cilj - objašnjavaju ruski eksperti. Moguće je i da iranski oficiri koji su već obučeni za gađanje sistemima S-300 prenesu znanja Sirijcima. Amerikanci ne negiraju da su iskoristili
"mehanizam za izbegavanje konflikta", odnosno da su vojnim i diplomatskim putem saopštili Rusima kada će biti realizovan napad i koji objekti će biti gađani, što je potvrdio i američki general Kenet Mekenzi. Čemu su onda služile pretnje predsednika Trampa u onom čuvenom oglašavanju na "Tviteru", da će Rusima poslati lepe i nove rakete, teško je odgonetnuti. Ostaje da se nagađa da li je neko od trezvenijih generala upozorio šoumena Trampa da bi gađanje ruskih pozicija moglo da se pretvorili u veliki rat. Najnovija Trampova akcija će sigurno otrezniti i one ruske političare poput kontroverznog Vladimira Žirinovskog, koji se radovao pobedi Donalda Trampa na predsedničkim izborima u SAD.
U Moskvi nikoga nije iznenadila vest da Savet bezbednosti OUN nije usvojio predlog ruske rezolucije o najnovijoj agresiji na Siriju. U napadu su učestvovale tri stalne članice Saveta bezbednosti koje imaju pravo veta, pa je bilo nerealno da one priznaju svoje grehe. Ruski predlog su podržali Kinezi i Bolivija, a četiri zemlje su bile uzdržane. Ali sa sigurnošću se može očekivati da Moskva uskoro uzvrati svojim vetom, kad na dnevnom redu bude predlog dokumenta o Siriji koji su pripremili agresori.
SEĆANjE NA VIJETNAMU sovjetsko vreme Kremlj ne samo što je slao u Vijetnam rakete i avione, već su tamo u ratu protiv Amerikanaca učestvovali i sovjetski piloti. Kad su Amerikanci počeli u martu 1965. da stalno bombarduju Severni Vijetnam, Moskva je poslala svoje oficire pilote i specijaliste za PVO. Do kraja rata u Vijetnamu, SSSR je dao svojim saveznicima 95 sistema S-75 "Dvina" i, za njih, više od 7.500 raketa. Osim toga, SSSR je dao Vijetnamu 316 aviona, kao i 687 tenkova.
GORBAČOV: LIČILO JE NA TRENINGSVE što se dogodilo u subotu u Siriji ličilo je na trening. Takav napad sa takvim rezultatima nikome nije potreban. Zato je moguće da je to bio trening, pre nego što stvarno krenu da pucaju, a to do dobrog neće dovesti - izjavio je Mihail Gorbačov, poslednji sovjetski predsednik kojeg je svet zapamtio kao
"oca perestrojke".
TURSKE RAČUNICEInteresantno je da većina ruskih medija prećutkuje da je turski predsednik Redžep Erdogan podržao granatiranje Sirije. Penzionisani pukovnik Semjon Bagdasarov, direktor moskovskog Centra za izučavanje Bliskog istoka, izjavio je da se lukavi Erdogan ponaša u zavisnosti od situacije. Prikrivajući se Rusijom, on zauzima deo sirijske teritorije, a kada SAD bombarduje Asada, uvek to pozdravlja, jer mašta o tome da postavi svog čoveka u Damasku i dodatno
"otrgne" Alepo.
Izvor:
www.novosti.rs