Dana 6. januara 2022, američka komanda za specijalne operacije u Evropi (SOCEUR) objavila je svoju odluku da „locira napredni štab SOF (Snage za specijalne operacije), na rotacionoj osnovi, u Albaniji“. Opisan kao odluka koja ima za cilj da unapredi sposobnosti SOF-a u postizanju regionalne stabilnosti, ovaj potez je napravljen u svetlu strateške lokacije Albanije. Komandant SOCEUR-a, general-major David H. Tabor, citiran je kako je rekao: „Sposobnost brzog kretanja i obuke unutar Balkana, u bliskoj koordinaciji sa drugim savezničkim i partnerskim snagama, učinila je Albaniju najboljom lokacijom za ove napore. Kolega komandant SOCEUR-a Šon Fortš je na sličan način naveo članstvo Albanije u NATO-u, jake odnose sa albanskom vladom, geografsku lokaciju zemlje i povezanost sa balkanskim transportnim čvorištima kao razloge koji su ovu odluku učinili razumnom. Albanski premijer Edi Rama pozdravio je tu najavu, nazvavši je "fantastičnom vesti". U stvari, Albanija je ponudila da SAD uspostave vojnu bazu na svojoj teritoriji još 2018. Prema vojnom reporteru Džonu Vandiveru, takva odluka smešta specijalne snage u „zemlje kao što su Grčka, Kosovo, Crna Gora, Bosna, Severna Makedonija i Srbija, gde ruski politički, ekonomski i vojni uticaj stalno jača“. Ova odluka Komande specijalnih operacija za Evropu sa sedištem u Štutgartu dolazi u vreme porasta tenzija na Balkanu. Još od kasnih 1990-ih nije bilo toliko zabrinutosti za stabilnost regiona. Bosna je trenutno usred secesije dok srpski nacionalisti zagovaraju podelu zemlje. Suočava se sa najgorom političkom i bezbednosnom krizom od završetka rata 1995. godine. Kako će se ova kriza odvijati, tek će se videti u narednim nedeljama. Srbija se naoružavala poslednjih godina, na veliku zaprepašćenje i zabrinutost svojih suseda. Nova crnogorska vlada, na vlasti od kraja 2020. godine, ima klimavu posvećenost zapadnom savezu. Severna Makedonija je ušla u NATO 2020. godine, ali Bugarska sada blokira njen put ka članstvu u EU. Kao rezultat toga, bezbednosna situacija na Balkanu je sada izazovnija nego pre jedne decenije. To je jedan od razloga zašto je ova najava toliko značajna. Graniči se sa Crnom Gorom, Kosovom i Severnom Makedonijom, Albanija omogućava lak pristup državama naslednicama Jugoslavije. Štaviše, zemlja ima stratešku lokaciju sa izlazom i na Jadransko i na Jonsko more. Nekada izolovana zemlja tokom Hladnog rata, Albanija se transformisala u čvrsto proameričku i prozapadnu naciju. Bivša komunistička država pridružila se NATO-u 2009. Albanija je poslala svoje trupe da podrže rat u Avganistanu i Iraku koji predvode SAD, čime je učvrstila svoje proameričke akreditive. Američka odluka odražava strateški značaj Albanije i rastuću nestabilnost na Balkanu. Međutim, ovo nije prvi put da je Albanija dom velike sile. Tokom Hladnog rata, 1950-ih, pomorska baza Paša Liman u Albaniji bila je jedina sovjetska baza na Jadranu koja je Sovjetskom Savezu omogućavala pristup Mediteranu. Međutim, ovaj aranžman nije dugo trajao, pošto je albanski diktator Enver Hodža raskinuo sa Moskvom. Za razliku od albanske spoljne politike tokom Hladnog rata, sada nekoliko decenija kasnije, Albanija je čvrsto ukorenjena u Atlantskom savezu. Nova baza u Albaniji povećava američku moć na Balkanu. U susednom Kosovu, značajna američka baza poznata kao Kamp Bondstil je dom američkih trupa koje čuvaju mir kao Kosovske snage (KFOR). Prisustvo američkih trupa na Kosovu je bezbednosna garancija da će najnovija država u Evropi ostati mirna. Da bi održao mir na Balkanu u burnom periodu koji je pred nama, američki SOCEUR bi takođe trebalo da razmotri otvaranje prednje baze za Snage za specijalne operacije u Bosni.
Izvor:
https://www.trtworld.com/opinion/what-a-new-american-base-in-albania-means-for-regional-security-53573