Kubovac
Global Moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Posts: 9 856
|
|
« on: December 13, 2020, 04:52:44 pm » |
|
UVOD
Ova tema zamišljena je da približi svima razvoj prve operativne mreže VOJiN u JNA, odnosno tadašnjoj JA, koja je svoje začetke imala tokom trajanja 2. svetskog rata, a konačno stavljanje u funkciju nakon nekoliko godina. Prva radarska sredstva uglavnom su činila zarobljena sredstva nemačke vojske, donirana sredstva od strane SSSR-a i nabavljena sredstva za mornaricu od SAD-a. Sa tim sredstvima, 27.04.1951. zaživela je prva "prava" mreža Vazdušnog osmatranja i javljanja u JNA!
*Razvoj elektronske komponente osmatranja vazdušnog prostora, osposobljavanje trofejnih nemačkih radara, nabavka prvih radara iz SSSR-a, školovanje i obuka kadrova
-Kratak istorijat
Neposredno nakon kraja 2. Svetskog rata, organizacija osmatranja vazdušnog prostora Jugoslavije razvijala se putem organizacije vizuelnih osmatračkih stanica (VOSt), a kao sve jači imperativ za modernu protivavionsku odbranu (PAO) postaje uvođenje radarskih sredstava za tu namenu. Za vreme II svetskog rata, na prostoru Jugoslavije postojale su 24 radarske stanice sa radarima u sklopu nemačkih snaga. Radari su bili tipa “Riza” i “Freja”, koji su u povlačenju nemačkih snaga potpuno uništeni.
Jedinice NOVJ su po završetku rata zarobile od nemačke vojske znatnu količinu naoružanja I vojne opreme, pa između ostalog i opreme za PAO. Tako je započet razvoj tehničkog dela budućeg sistema VOJ, organizovanjem prikupljanja trofejnih radara, zaplenjenih nakon kapitulacije Nemačke. Rezultati su bili skromni: 6 protivavionskih nišanskih radara “Virtsburg”, 1 osmatrački radar “Freja” i jedna količina komandnih računara M-40.
S obzirom da je tehnika bila u lošem stanju ispravnosti i bez dovoljno rezervnih delova za opravke, kao i bez stručnog osoblja za rukovanje, “pomoć” je stigla od zarobljenih nemačkih oficira i podoficira koji su radili na tim radarima kao tehničari ili operatori, dok se krajem 1946. godine i dalje nije počelo sa školovanjem sopstvenog kadra za opsluživanje radara “Virtsburg” čiji se jedan broj mogao osposobiti za rad i uvezati sa nemačkim komandnim računarima M-40. Na taj način su kompletirane i prve naše samohodne protivavionske artiljerijske baterije (SPA baterije) kalibra 88 mm.
Pristupilo se i nabavci novih radarskih oruđa. Tako je tokom 1946. Godine ugovorena kupovina 10 nemačkih trofejnih nišanskih radara tipa “Manhajm” od Čehoslovačke i čak je i grupa od 6 oficira i tehničara krajem 1947. Godine uspešno završila obuku u Čehoslovačkoj. Ipak, zbog zaoštravanja situacije sa istočno-evropskim državama, Jugoslaviji je isporučen samo 1 radar tipa “Manhajm”.
U decembru 1947. godine iz SSSR-a je primljeno 9 osmatračkih radara P-2M i jedan mornarički radar Gjuis-M1, a početkom 1948. godine i 1 mornarički radar SO-9 iz SAD-a, čime su konačno, uz nekoliko osposobljenih nemačkih trofejnih nišanskih radara “Virtsburg”, stvoreni uslovi za redovno školovanje kadra i stvaranje operativnih jedinica za elektronsko osmatranje vazdušnog prostora.
U januaru 1948. Godine Radarski tehnički centar je u potpunu ispravnost doveo i jedan uvezeni radar “Manhajm” i 1 nemački trofejni “Freja” i kursevi za radarske operatore su mogli početi.
Nemački "trofejni" radar "Freja":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nemački trofejni radar Fu-Mg 41 "Majnhajm":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
|