jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
Offline
Posts: 13 150
|
|
« Reply #124 on: June 02, 2011, 09:25:56 am » |
|
13.04.2008. | 12:11 (SLOBODNA DALMACIJA) Piše Ivo Ferenca Iz voznoga reda s početka 20. stoljeća, nađenog na jednom pelješkom šufitu, saznaje se kako se Jadranom putovalo prije sto godina
Brodsku vezu izgubilo 112 jadranskih luka
Brodovi su 1909. uplovljavali u 202 porta; promet je obavljalo 13 kompanija; Vodice i Kaštel Stari imali su sedam veza, Trogir 15 , Makarska 14, Šibenik 24, ... Danas imaju po jednu ili ni jednu
Nema više živih svjedoka koji bi mogli potvrditi ove podatke ni ispričati kako se u to vrijeme putovalo Jadranom, kakvi su bili brodovi ili cijene vozne karte na pojedinim relacijama.
Ipak, postoje plovidbeni redovi iz toga doba, fotografije, opisi i drugi dokumenti iz kojih se jasno vidi da je to, u odnosu na današnje stanje, bilo na zavidnoj razini.
U ruci imam vozni red koji je 1. srpnja 1909. godine priredio J. Matijaš, a izlazio je u džepnom formatu četiri puta godišnje. Tiskan je u Hrvatskoj štampariji Trumbić i drug u Splitu. Ovaj primjerak, dobro nagrižen zubima pantagane, nađen je na šufitu stare kapetanske kuće na Pelješcu.
Na njegovoj prvoj stranici (od ukupno 112) piše da je to vozni red svih parobrodskih društava Dalmacije, Hrvatskog primorja i Istre, svih poštanskih koloslanica (poštanskih kočija) i željeznica, zatim najvažnijih željezničkih spojeva Hrvatske, Herceg Bosne, Istre, Kranjske, Štajerske, Goriške, Koruške, Donje Austrije te Italije. Sve je to popraćeno cijenama prijevoza. Posebno su navedeni dolasci u Split i odlasci svih parobroda, vlakova i koloslanica.
Koncesija za velike i male
Trinaest brodskih društava obavljalo je sav putnički, teretni i poštanski promet na 98 linija, uz državnu subvenciju, povezujući 202 luke na istočnoj obali i otocima, spajajući ih još s lukama Venecije, Ancone, Barija i Barlette u Italiji, s Meduom, Dračem i Valonom u Albaniji, te Krfom, Prevezom i Pargom u Grčkoj.
Sve su se kompanije pridržavale sporazuma o utanačenim interesnim sferama i među njima sukobi nisu postojali. Dužobalnu svakodnevnu brzu prugu održavale su dvije kompanije s najbržim brodovima - Lloyd polaskom iz Trsta i Ugarsko-hrvatska plovidba s polaskom iz Rijeke.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Naslovna stranica brodskoga voznog reda iz 1909. godine
Dalmatia je imala najveći broj pruga, povezujući 144 luke, ali nije mogla konkurirati ovim dvjema kompanijama, jer nije imala tako brze brodove. Ostala brodska društva održavala su lokalni promet. Iako je Split bio zapostavljen u odnosu na favorizirane Trst i Rijeku, zbog svog povoljnoga geografskog položaja imao je, kao i Zadar, najviše brodskih linija - svaki po 33 pruge.
Split nije imao dovoljno kapitala, zbog čega je bio sjedište samo jednoga parobrodarskog društva - Jadrana - koje je održavalo trgovačku liniju Trst-Rijeka-Split-Metković i Trst-Split-Metković, dotičući u obje linije sedam luka. Ako se usporedi današnji vozni red (ljeto 2007.) s onim iz 1909. godine, vidjet ćemo da je točno 112 luka na našoj obali izgubilo brodsku vezu s ostalim svijetom. Na primjer, Pula je tada imala 16 veza, a danas ni jednu.
U tu rubriku spada i Metković, koji je imao 10 veza, Vodice i Kaštel Stari sa sedam, a Makarska je sa 14 pala na jednu. Šibenik je imao 24 pruge, a danas samo dvije lokalne. Trogir je imao nevjerojatnih 15 linija, a sada samo jednu lokalnu. Povezanost je bila zaista primjerna. Brodsku vezu imala su i neka mjesta koja danas jedva možete naći na karti - Blaca, Bristova, Brseć, Brna, Broce, Crkvice, Dragove, Glavotok, Košljun, Kučište, Kukljica, Lopar, Luka Jaz, Stiniva, Verunić, Vrbnik, Ždrelac i Žuronja.
Zavidna brzina
Istočna obala Jadrana imala je najbolje veze i najbrže brodove na Sredozemlju. Luksuzni brodovi, kao što su bili Baron Gautsch, Baron Bruck, Prinz Hohenlohe, nosivosti od po 2100 BRT, zajedno sa brzim parobrodima ugarsko-hrvatske plovidbe Panonia, Salonae i Gödöllö održavali su svakodnevnu povratničku vezu od Trsta i Rijeke do najjužnijih luka Austro-Ugarske.
Parobrodi Lloyda vozili su 15,5 čvorova, a Hrvatsko-ugarskog društva od 14 do 16 čvorova. Te brzine bile su prestignute pedesetih godina prošlog stoljeća kad je Jadrolinija u svoju flotu uvrstila tri broda tipa jadran (izgrađeni su u Brodogradilištu Split) od po 2600 brutoregistarskih tona.
Vozili su na pruzi Rijeka-Dubrovnik; imali su brzinu od 18-20 čvorova, ali su, nažalost, brzo prodani. Prije sto godina iz Splita u Rijeku ili u Dubrovnik stizalo se brže nego danas. Sada Marko Polo do Rijeke vozi 11 sati, pritom ne svraćajući ni u jednu drugu luku, a maloprije spomenutim brodovima trebalo je manje od 10 sati.
Do Dubrovnika put je trajao 6,45 sati, s pristajanjem u Hvaru i Korčuli, a danas treba, dotičući Stari Grad, više od osam sati. Do Zadra se stizalo za 4,40 sati. Na lokalnim linijama brzine su bile puno skromnije: do Supetra 55 minuta, do Staroga Grada 2,5 sata, do Visa 3,20 sati.
Na stranicama Matijaševa voznog reda naznačeno je koliko košta karta iz Splita do bilo koje od sto luka s kojima je bio povezan ovaj grad. Primjerice, karta na brzoj pruzi do Rijeke zapadala je u prvom razredu 24, u drugom 16,5 i u trećem 12 kruna. Do Zadra se za prvi razred plaćalo 8,30 kruna za prvi, šest za drugi i tri krune za treći razred.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Putnički parobrod Baron Bruck Austrijskog Lloyda iz Trsta
Putna karta do Hvara stajala je osam, pet i tri krune, ovisno o razredu; do Supetra 2,40, 1,60 i 0,80 kruna, a do Visa 7,5, pet i 2,5 krune. Najmanje se plaćalo do Kaštel Starog, samo 50 para. Povratna karta bila je upola jeftinija. Zanimljivo je da je krevet u prvoj i drugoj klasi, bez obzira na relaciju, za jednu noć koštao samo jednu krunu.
Da bismo bar donekle imali predstavu je li to ili nije bilo skupo, recimo da je na stranicama o cijenama najam kočije (jedan konj) iz splitske luke do Poljuda ili Meja koštao 2,40 kruna, a do Solina (dva konja) čak četiri krune.
Novo doba
Parni brodovi otišli su u nepovrat, kao i pogon na ugljen. Primat su preuzeli motorni trajekti i manja putnička plovila, među kojima se ističu katamarani. Uvođenjem brzih brodskih linija put do Hvara, Vele Luke, Lastova, Milne, Jelse, Bola i Visa traje znatno kraće. Do Visa se skratio za jedan sat, do Hvara se može za 30 minuta.
Do Lastova ne treba više od 3,15 sati itd. Brze linije također su povezale kvarnerske otoke s Rijekom, a na zadarskom području dobru i brzu vezu dobili su Ist, Molat i Dugi otok. Svakako valja imati na umu da su nove ceste duž obale i na otocima, zatim autobusi, osobna vozila, kamioni, brojni trajekti i za njih izgrađena pristaništa povezali mnoge luke i učinili prijevoz bržim i jeftinijim, posebno za otočane, a za starije od 65 godina i besplatnima do prve luke na kopnu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Parobrod Salona Ugarsko-hrvatskog društva iz Rijeke
Komiža - od veze s 23 luke do nestanka iz voznog reda
Komiža, koja je nestala iz voznoga reda, imala je sedam linija; bila je povezana ne samo sa Splitom, Trstom i Rijekom, nego s još 23 luke na našoj obali i sedam luka u Albaniji i Grčkoj.
Iz Komiže se moglo doći ne samo do usputnog Hvara i Brača, nego i do Lastova, Korčule i Pelješca. S Lastova se moglo doći do pet luka na Korčuli, četiri na Hvaru, do Visa i Pelješca... Prijevozničke kompanije
Na stranicama Matijaševa voznog reda navedene su sve kompanije, njihova sjedišta i pruge koje su obavljale: Dalmatia (Trst), 34 pruge; Austrijski Lloyd (Trst), 5; Ugarsko-hrvatsko društvo (Rijeka) 25; Parobrodarsko društvo (Senj), 4; Jadran (Split), 2; Poljička plovidba (Krilo Jesenice) 1; Korčulanska plovidba (Korčula) 4, Obalna plovidba (Dubrovnik) 5; Ragusea (Dubrovnik) 5, Ivan Račić (Gruž) 2; Bokeško društvo (Zelenika) 3, Plovidba Kotor, 3; Puglia (Bari), 1 pruga.
|