Da li Rusija lansira rakete sistema PVO S-300 na kopnene ciljeve u Ukrajini?
Rusija sada ispaljuje rakete zemlja-vazduh S-300 na kopnene ciljeve u UkrajiniRuski raketni sistemi zemlja-vazduh S-300 imaju malo poznatu latentnu sposobnost da pogađaju kopnene ciljeve.Ukrajina tvrdi da Rusija sada koristi svoje rakete zemlja-vazduh
S-300 dugog dometa za napad na kopnene ciljeve u Ukrajini. Tvrdnja guvernera
Nikolajevske oblasti, na jugu Ukrajine, sugeriše da bi nedostatak naoružanja Rusije za napad na kopnene ciljeve mogao biti gori nego što se mislilo.
S-300 očigledno poseduje malo poznatu sposobnost dejstva zemlja-zemlja.
Koristeći Telegram servis za trenutne poruke,
Vitalij Kim, guverner
Nikolajevske oblasti, izneo je tvrdnju o
S-300, ne precizirajući koje verzije se koriste. Rusija koristi i seriju
S-300P na šasiji sa točkovima 8x8 i
S-300V koji koristi šasiju sa gusenicama i koji nudi poboljšanu sposobnost protiv balističkih projektila. I
S-300P i
S-300V serije su koristile Rusija (a takođe i Ukrajina) u ukrajinskom ratu. Ovi sistemi mogu da ispaljuju razne rakete.
Kim kaže da je
S-300 ispalio 12 projektila u funkciji napada za ciljeve na zemlji, gađajući
Nikolajevsku oblast, ali takođe napominje da, uprkos tome što su rakete naknadno opremljene GPS navođenjem, one ostaju neprecizne.
Sposobnost
S-300 da gađa mete na zemlji jedva da je prijavljena u zapadnim izvorima, iako članak koji je 2011. godine objavio novinski sajt
Belarusian Naviny News daje detalje.
Prema ovom izveštaju, beloruska vojska je tokom vežbe iste godine testirala svoje sisteme protivvazduhoplovne odbrane
S-300 protiv „važnih kopnenih ciljeva na teritoriji potencijalnog neprijatelja“. Beloruski zvaničnici su tvrdili da je ovo prvi put da je zemlja eksperimentisala sa ovom sposobnošću, koja omogućava „prilagođenom...
S-300 da uništi kopnene ciljeve desetinama kilometara od vatrenih položaja“.
Međutim, kako se ističe u članku, „Mogućnost gađanja stacionarnih zemaljskih ciljeva konstruktori su prvobitno uključili u dizajn sistema PVO
S-300 koji je usvojen za upotrebu 1979. godine, kao i u sve njegove naknadne modifikacije".
U to vreme, Belorusija je bila poznata po tome da koristi verziju sistema
S-300PS (
NATO kodno ime SA-10 Grumble), uvedenu sredinom 1980-ih i koja uključuje rakete
5V55R čiji je maksimalni domet delovanja do 56 milja (
75-90 km, prim. Kubovac) protiv vazduhoplovnih ciljeva . Članak
Naviny navodi da je maksimalni domet (beloruskog)
S-300PS protiv zemaljskih ciljeva 75 milja (
oko 120 km, prim. Kubovac), što je ograničeno sistemom za navođenje, a ne pogonom.
S-300PS Beloruske vojske tokom zajedničkih rusko-beloruskih vežbi "Zapad-2009":
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Rakete koje se koriste u seriji
S-300P imaju inercijalne sisteme za navođenje sa korekcijama putem radio veze i, za krajnju fazu, poluaktivnim radarskim navođenjem (
TVM-SAGG, prim. Kubovac). Malo je verovatno da bi, u većini okolnosti, bilo moguće osvetliti metu na zemlji ili na površini da bi se projektil ubacio, ali inercijalno navođenje i radio korekcije verovatno pružaju dovoljnu preciznost da pogode veće mete u oblasti. Ovo nije nepoznato. Džinovska mornarička raketa zemlja-vazduh Talos takođe je imala mogućnost sekundarnog kopnenog i površinskog napada na mete u oblasti, ali je za tu primenu koristila nuklearnu bojevu glavu.
Štaviše, od rakete bi se takođe bilo teško braniti, sa njenim brzim i verovatnim kvazibalističkim projektilom.
Zanimljivo, članak
Naviny navodi da je u prošlosti, uključujući i sovjetsko vreme, cena svake rakete
S-300 činila izuzetno skupim vežbanje njihove upotrebe protiv kopnenih ciljeva. Istovremeno, na raspolaganju je bilo mnogo više taktičkih projektila zemlja-zemlja. Sada, međutim, kada je
S-300PS zamenjen u ruskoj službi, uključujući i naprednijim
S-400, postalo je moguće testirati ih za ulogu kopnenog napada - misiju u kojoj se, kako se izveštava, sada takođe koriste u borbi.
S-300PS iz sastava 414. Zaštitnog Protivvazduhoplovnog Puka, 3. Protivvazduhoplovne divizije oružanih snaga Ruske Federacije, stacionirane u mestu Tiksi [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ranije 2011. godine, pukovi iz sastava ruskog vazduhoplovstva i PVO iz Istočnog vojnog okruga su navodno preduzeli manevre tokom kojih je pet projektila S-300 ispaljeno na simuliranu „nepoznatu oružanu formaciju“, koja je potpuno uništena.
Dejstvo ruskog raketnog sistema PVO S-300PS na vazduhoplovne ciljeve: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Što se tiče toga zašto Rusija očigledno koristi
S-300 za napad na kopnene ciljeve u Ukrajini, to je donekle nejasno. S jedne strane, čini se da to ukazuje na nedostatak prikladnijeg naoružanja, uključujući precizno navođene rakete. Zaista, deo razloga zbog kojih ruska vojska uvežbava korišćenje
S-300 za kopnene napade poslednjih godina je relativna oskudica taktičkih raketa zemlja-zemlja, barem u poređenju sa nivoom Hladnog rata.
U međuvremenu, od početka rata u Ukrajini, postojali su izveštaji, uključujući i one iz
Pentagona, da je Rusiji možda ponestalo svojih zaliha raketa dalekog dometa, posebno modernijih krstarećih raketa za kopneni napad lansiranih iz bombardera, kao i sa površinskih ratnih brodova, podmornica i kopnenih lansera.
Istovremeno, zamena ovih tipova projektila je postala teža. Ne samo da su skupi za nabavku, već je efekat sankcija Moskvi gotovo sigurno otežava dobijanje određenih kritičnih komponenti.
Ova razmatranja su takođe mogla da dovedu do odluke Rusije da upotrebi vazdušne rakete
Kh-22 iz doba hladnog rata (ili njihov savremeni ekvivalent
Kh-32) protiv ciljeva na kopnu, za šta ove rakete ne odgovaraju najbolje.
Sa druge strane, moguće je da je
S-300 pozvan u akciju protiv kopnenih ciljeva barem delimično iz praktičnih razloga. Ako se pokaže cilj koji je van dometa standardne artiljerije, a baterija protivvazduhoplovne odbrane
S-300 je u dometu, moglo bi imati smisla gađati je ovim sredstvima, umesto da pozivate na napad skupljim krstarećim projektilima. Krstareća raketa za napad ne samo da bi morala da putuje dalje da bi pogodila cilj, već bi to uradila i sporijim letenjem i trebalo bi mnogo duže da se aktivira.
Ruske balističke rakete kratkog dometa
Iskander-M takođe su oružje koje se verovatno smanjuje i koje je od velikog značaja, pri čemu je održavanje minimalnih zaliha strateško pitanje. Što je najvažnije,
S-300 takođe postoji toliko dugo da verovatno postoji višak zastarelih projektila koji bi se bolje koristili na statičnim zemaljskim ciljevima nego u visokorizičnim situacijama protivvazduhoplovne odbrane.
Ako je Rusija zaista modifikovala ovo oružje GPS navođenjem, to bi ukazivalo na još razrađeniju, dugoročnu inicijativu da se ono koristi kao kvazibalistički raketni sistem. To bi verovatno poboljšalo preciznost za značajnu marginu, ali i dalje možda nigde nije tako pouzdano precizan kao namenski izgrađen sistem. Njihove bojeve glave za fragmentaciju su takođe optimizovane da obaraju avione, a ne da gađaju kopnene ciljeve.
U ovoj fazi, ne možemo sa sigurnošću reći da Rusija koristi
S-300 u svojstvu kopnenog napada, kao što se navodi, ali se to svakako čini mogućim i ima smisla imajući u vidu iscrpljene zalihe drugog prikladnijeg oružja. Nastavićemo da pratimo ovu priču i donosimo vam bilo kakav razvoj događaja kako se pojave.
Izvor