ORIĆAREB
In memoriam
kapetan fregate
Offline
Posts: 7 364
|
|
« on: June 23, 2013, 12:04:40 pm » |
|
Izvor : Piše: Miodrag Maksimović
Zapis Jovana Đ. Avakumovića o jednom pariskom susretu
Srpsko srce Omer paše LATASA
Da li je Crnu Goru 1862, spasao Omer paša LATAS, Serasker i docnije Mušir, zapovednik vojske od 55 hiljada ljudi koji nije mije mogao da zaboravi da je Srbin iz Plaška?
Tri srpska studenta posetila su 1865.godine, u Parizu, izložbu francuskih ratnih trofeja, dobivenih u razno doba i od raznih naroda. U odeljenju gde su bili francuski trofeji dobiveni samo od Turaka, u raznim ratovima između Francuske i Turske, sreli su dva Turčina, u civilnim odelima, sa festovima na glavi. Stariji, sedi gospodin, zapodenuo je razgovor sa mladim studentima na srpskom.
Otpoče govoriti da nama Srbima nije potrebno izučavanje prava i filozofije. Bolje bi bilo, reče dalje, da učimo vojne nauke, jer će Srbija trebati dobrih oficira i vojnika (...) Ne gledajte me, deco, kao tuđina, što znate da sam turski paša. Ja sam vazda bio i ostao samo Srbin. Uvek sam disao, pa i sada, kao mušir (maršal) Turske Carevine, dišem samo srpskim duhom, gajim i negujem samo srpska osećanja.
Zato sam vam, maločas rekao da Srbi treba da uče prvenstveno vojničke nauke. Srbiji predstoji, možda u skoroj budućnosti, potreba u ljudima vojnički spremnim, pa vi, sadašnji podmladak njen, treba da budete u tom momentu, u stanju poslužiti otadžbini na polju časti i životnih interesa Srpstva. Ja sam, za prve vlade kneza Miloša, prešao u Srbiju, kao austrijski vojni begunac. Primljen tada vrlo dobro u Srbiji, dobio sam za učitelja u Gruži. Ja bih tada i ostao da služim Srbiji i Srpstvu, koliko bih umeo i mogao mojom spremom i znanjem.
Nu, posle tog kratkog bavljenja u Srbiji, Austrija je zatražila da me Srbija izda Austriji. Da bi mogla uspeti u tom traženju, Austrija je izmislila i podmetnula mi je, kao da sam učinio deficit u austrijskoj vojsci, mada je vrlo dobro znala da je to laž. Kad me tako zatražila Austrija, knez Miloš pozvao me je u svoj dvor, u Kragujevcu, i kazao mi: "Sinko, ja ne mogu, zbog tebe, vojevati sa Austrijom; ali neću ni da te predam njoj, jer sam obavešten da nisi krivac, kao što Austrija predstavlja, a i da si odgajen u duhu Srpstva. Narediću mojim vlastima da ti olakšaju i izvrše prelazak u Tursku. Idi tamo i primi se službe. Turska je oskudna u ljudima; po tvojoj spremi i sposobnosti, siguran sam da ćeš daleko doterati u turskoj službi. Možda će se tamo od tebe tražiti da pređeš u muhamedanstvo. Sada ćeš i tada ostati duhom Srbin, možeš primiti i muhamedansku veru, ali nigde ne smeš zaboraviti da si Srbin; nikada nemoj ništa raditi protiv Srpstva, ne smeš izneveriti srpsko mleko kojim te je zadojila i odgajila majka Srpkinja."
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] Kad nam je izgovorio ovaj savet kneza Miloša, primetilo se na Omer-paši da je bio jako uzbuđen, pa, u takvom duševnom osećanju, produžio je dalje ovako: "Po savetu kneza Miloša, potpomognut srpskim vlastima onoga doba, prešao sam u Tursku, gde sam se ne samo primio državne službe, već sam prešao u muhamedansku veru. U turskoj vojsci napredovao sam i doživeo slave i gospodstva kao retko koji. Nu, opet, nikad nisam zaboravio, niti ću, ubuduće, zaboraviti one mudre reči i roditeljske savete kneza Miloša. Vazda i u svakoj prilici moga rada ostao sam Srbin i prijatelj Srpstva. Samo moje srpsko srce i osećanje rukovodili su me te nisam skrhao Crnu Goru, kao što sam, u poznatoj prilici, to mogao uraditi onda kada sam bio glavni vojskovođa silne turske vojske i sa njom pobedno ušao u Crnu Goru. Sa mojim osećanjem da sam Srbin, odugovlačio sam dalji napad na Crnu Goru i slao sam u Carigrad izveštaje da nije vredno da turska vojska gine za gole crnogorske stene i vrleti. A time sam dao vremena te su se Rusija i Evropa zauzela za Crnu Goru i spasili je od sigurne tadašnje propasti, prema broju turske vojske pod mojom komandom.
Isto tako samo moje srpsko srce odredilo me je te sam, kao glavni turski vojskovođa, drugom prilikom, salomio, upropastio, i okovane teškim gvožđem i sindžirima u Carigrad poslao bosanske i hercegovačke begove i spahije, poturčenjake i izdajice Srpstva. Moje je srce tada kucalo radosno jer sam znao da time služim Srpstvu, kome i sam pripadam.
Srbija će, zacelo, jednom osloboditi i sebi prisajediniti Bosnu i Hercegovinu, što želim od sveg srca. Ako tada budem živ, radovaću se tome. Nu jedan savet za taj slučaj čujte još sada, od mene. Begovi, spahije, poturčenjaci, njihova nazovi inteligencija i, manji deo, iskvareni muslimani varošani u Bosni i Hercegovini, nikad neće biti prijatelji Srpstva. Prema njima budite oprezni. Ne verujte ni njihovim pretvaranjima. To su izdajice Srpstva, koje Srbija moga držati strogo, ništa im ne popuštati, da ne bi pokvarili ostali muslimanski narod tamošnji. Taj narod, naprotiv, sasvim je drugačiji. On ne zna drugi jezik do srpski. On je i sad duhom Srbin. On će odmah biti dobar Srbin i sa vama, svojom braćom, ili vrlo rado, mada ga od vas razdvaja muhamedanska vera.
Dajući vam ovaj savet, to činim stoga što ću i u grobu, u mojim grudima poneti srpsko srce, iako sam primio muhamedansku veru. Meni je, pravo da vam kažem, vrlo prijatno što sam, ovako slučajno istina, dobio priliku da pred vama, srpskim mladim naraštajem, ovako bratski otvorim moje stare grudi i srce. Vi ćete, možda, vremenom, zauzeti važna mesta u vašoj otadžbini, pa sam, govoreći vam ovako iskreno, rad da se vazda sećate ovih mojih reči i da imate pravilno mišljenje o Omer-paši, koji vam, evo, otvoreno kaže: da je i kao gazi (heroj, ratni junak, pobednik) Omer-paša ostao Srbin
U daljem razgovoru Latas je govorio o tome da žali što nije došlo do susreta sa knezom Mihailom Obrenovićem i što nije "mogao sa njim razgovarati o srpskim, našim, potrebama, te da time i ja bar nešto prinesem na oltar Srpstva, koje nisam napustio nikad, niti ću ga napustiti do groba".
Kazao je takođe našim mladim studentima u Parizu da poruče svojim zemljacima: "Moja je želja da Srbi uopšte znaju da sam ja kao gazi Omer-paša, ostao dušom i srcem Srbin, da srpski osećam i Srpstvu najvatrenije želim potpun uspeh u ostvarenju njegogovog narodnog ideala, da ujedini u srpsku kraljevinu sve Srbe koji su pod tuđinskom vlašću, ne samo pod turskom, već i pod austrijskom".
Zapis Jovana Đ. Avakumovića o susretu sa Omer-pašom Latasom pronaćen je u njegovoj zaostavštini a čuva se u Biblioteci Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici
|