PALUBA
May 18, 2024, 09:36:31 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Vera Pešić-Jugoslovenski višestruki agent  (Read 13915 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 244


« on: August 12, 2013, 12:26:42 pm »

Vera Pešić-Jugoslovenski višestruki agent

Član centralnog komiteta komunističke partije ,svemoćna gestapovka,uticajna ličnost u srpskoj vladi,rušilac četničkog pokreta,tajni agent

Vera Pešić je bila jugoslovenski kontraobevaštajac,za vreme rata je radila za Gestapo,Četnike Dragoslava Mihajlovića,možda Partizane i ko zna za koga .Mlada i velike lepote uspevala je da se približi muškarcima,pa i ženama,i u svom kratkom životu imala dosta uspeha.Osudjena od strane Četnika  kao špijunka Gestapoa i partizanska saradnica,i streljana u 25-oj godini života.

Pre početka Drugog Svetskog rata Jugoslavija je bila ,interesantna mnogim obaveštajnim službama.Naročito Beograd ,pa je on 1938g bio stecište špijunskih mreža i agentura velikih sila i susednih država. Bila su tu čvorišta razgranatih obaveštajnih mreža Francuske, Velike Britanije, Nemačke, Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, kao i aktivne agenture Italije, Mađarske, Austrije, Bugarske, Albanije, Grčke i Rumunije, pa i špijuni emigrantskih antijugoslovenskih organizacija i udruženja. Beograd je svima bio zanimljiv zbog centralnog položaja na Balkanu, kao glavna magistrala u komunikaciji istoka i zapada, koju su velike sile želele da poseduju ili da je barem kontrolišu. Zbog vojnih, političkih i ekonomskih interesa, velike sile, pre svega Nemačka, Italija, Francuska i Velika Britanija, u Jugoslaviji ugrađuju tajnu agenturu u vojsci, policiji, ministarstvima, Narodnoj skupštini, privrednim preduzećima, Radio Beogradu, novinsko-izdavačkim kućama, raznim agencijama, Srpskom kulturnom klubu...

U svom tom metežu  se nalazio i pešadijski major Slavko Radović  . Iskusni kontraobaveštajac Generalstaba vojske  je upoznao Veru i stekao utisak da bi on mogla da bude dobar  agent. On ju je  zaposlio , kao službenika u Kontraobaveštajnom odeljenju Generalštaba.Bila je mlada,otmenog držanja i veoma lepa žena. Ona se pak, trudila  da dosadne administrativne poslove obavlja što bolje.Primetili su da je poslove obavljala savesno i precizno,pa kada upozna generala LJubomira Novakovića, rodjaka po majci ,  počinju da joj stižu i podaci o strogo poverljivim poslovima.Počela da zalazi i u druga odeljenja Generalštaba, upoznajući lagano čitavu strukturu složene organizacije.Po naredjenu pukovnika Dragoljuba Stojanovića,počinje njena stručna obuka u Kontraobaveštajnom odeljenju. Njemu je bila potrebna žena obaveštajac, sposobna da prepozna strane špijune i da se samostalno snalazi u kontaktu sa njima.Verovali su da je Vera upravo takva.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvo je morala da savlada nekoliko stranih jezika  engleski, nemački i francuski ,kao i  stenografiju.Potom je imala predavanja iz prakse,a njih su joj držali najbolji  srpski obaveštajci i kontraobaveštajci i upoznali  je sa osnovnim pojmovima obaveštajnog i kontraobaveštajnog rada i praktičnim postupcima . Na obuci se pokazalo da  pored inteligencije i dobre memorije, poseduje izuzetnu sklonost za shvatanje suštine problema. Vera je brzo shvatila suštinu obaveštajnog i kontraobaveštajnog rada i naučila šta je vojna tajna, kao i zašto i kako se bira, pridobija i vrbuje tajni saradnik.

Vera je rodjena u porodici Pešić,u Sjerinjskoj Banji ,uoči Badnjeg Dana 1919g ,od oca Milana ,koji je bio načelnik sreza,i majke Andje. Deda po majci Miloš Radović bio je sudija Velikog crnogorskog suda na Cetinju .Preselili su se u Leskovac gde je odrasla i  gde je završila osnovnu školu i pohadjala gimnaziju.  Rano je postala svesna svog tela,a kao sve devojke ,maštala je o lepim luksuznim haljinama, otmenom društvu, putovanjima, bogatom životu. Zvali su je ”leskovačka lepotica”.
Mlada se udaje za policijskog pisara Mila Krčedinca ,ali brak posle dve godine propada, pa   odlazi u Beograd i zapošljava se u trgovinskom preduzeću.

Upoznaje je major Slavko Radović  ,i zapošljava u Generalštabu na administrativnim poslovima.Medjutim,kao što smo rekli,ubrzo je na kursu za kontraobaveštajca.Pored lepote ,koja bi mogla da joj pomogne ,bila je i veoma inteligentna.Opisivali su je kao ženu omanjeg rasta,mršava i vitke linije,lepog lica i sanjalačkih očiju.
Njen glavni zadatak je bio da udje u mrežu britanske,francuske i nemačke obaveštajne službe u Beogradu.Zadatak je obavila vrlo uspešno.

U to vreme britanska obaveštajna služba je bila dobro organizovana u Jugoslaviji a naročito u Beogradu.Rukovodilac je bio britanksi major Julius Han,koji je imao konspirativna imena Cezar i Gordner. Britancima je u obaveštajnom radu protiv zajedničkih neprijatelja, Nemačke i Italije, često naruku išla razgranata agentura francuske obaveštajne službe. Francuzi su samo u rudniku zlata Lece, nedaleko od Sijarinske Banje, imali agente Nikolu Milića, inženjera Balbuša, i inženjera Žorža Kostu.

Medjutim  Verin glavni zadatak je bio da otkriva rad nemačke obaveštajne službe. Nemci su se trudili da  pridobiju  folksdojčere u Vojvodini i formirali su agenturnu mrežu pod šifrom "Jupiter". Takođe, oni su formirali Kulturni savez folksdojčera (Kulturbund), omladinske organizacije, vojne grupe i čete, koje su ilegalno naoružavali. Koristili su  separatističke organizacije i profašistička udruženja, kao i simpatizere - oficire raznih nacionalnosti, koji su bili oduševljeni jačanjem nemačke vojne sile i izvesnošću da će Vermaht pokoriti Evropu i svet. Imalo je čitavu mrežu radio-stanica prenosnog tipa ili samo predajnike (dva u Beogradu, po jedan u Novom Sadu, Zemunu, Vršcu, Rumi, Iloku i Vrbasu).

Nemačka ambasada u Beogradu se nalazila u palati Reunion, preko puta spomenika knezu Mihailu, u samom centru grada. Posle zauzimanja Čehoslovačke, u zgradu njene bivše ambasade premešten je Saobraćajni biro - nemački obaveštajni centar Šestog odeljenja (prema inostranstvu).

Vera posećuje igranke i zabave po Beogradu. Odlično je igrala valcer i tango .To je naučila  u onda najpoznatijoj beogradskoj plesnoj školi Marije - Mage Magazinović, koju je u slobodno vreme pohađala. Vešto je pratila takt i puštala da joj ritam ponese telo, što je izazivalo interesovanje muškaraca. Prema instrukcijama koje je dobijala, bila je nenametljiva, ali je prihvatala i ples sa ženama - da bi iskazala nevezanost za bilo kojeg muškarca. Time je svima otvarala vrata i vešto mamila one za koje je služba bila zainteresovana.

Zajedno sa otmenim ženama ili oficirima , Vera posećuje ekskluzivne barove i restorane u hotelima "Mažestik", "Pariz", "Moskva", "Balkan" i renomirane kafane "Dardanele", "Skadarliju"... Kreće se svuda gde se okuplja otmen svet i sastaju diplomatski službenici ambasada i predstavništava raznih stranih firmi. Na tim mestima Vera upoznaje supruge stranih službenika u Jugoslaviji i nastojala je  da im se približi. Nenametljivo ih je pratila ,a onda se ,kao slučajno, sretnu na nekom sasvim običnom mestu i započinju razgovor. Razgovori sa njima su izuzetno srdačni i prisni, tako da je svaki sledeći susret još otvoreniji i spontaniji. Drugi agenti su vešto plasirali vest da radi u Generalštabu, što je uveliko pobudilo interesovanje upravo stranih obaveštajaca, sa kojima je i trebalo da uspostavi kontakt. Sada su je obletali u nameri da joj se približe, uspostave kontakt s njom i pridobiju je. Pri tom, nemilice troše velike svote novca, a njoj upravo odgovara baš takav  boemski  život, o kakvom je uvek sanjala i kakav je priželjkivala.

Da bi provalila nemačku obaveštajnu službu upoznala je  Elizabet Franj fon Malcan, suprugu Viktora fon Herna, ambasadora Nemačke u Beogradu, poznatoj u otmenim krugovima kao Lepa Lili. Sa njom se upoznala na jednoj od zabava,gde su se i kasnije sretale. Počele su da se druže ali sada same  u nekom od hotela u Beogradu, najčešće Mažestik, uživajući u piću, hrani i prijatnom ćaskanju. Medjutim i Lepa Lili je bila špijunka,ali i sklona lezbejstvu,i htela je da se prisnije upozna sa Verom.Nije štedila novca da je osvoji,na zadovoljstvo majora Radovića,koji joj je dao uputstva kako da se ponaša. Ubrzo ju je Lepa Lili pozvala u svoj budoar, gde će se osećati prijatnije.

U medjuvremenu major Radović je uredio da je ubacii u britansku obaveštajnu službu.Sredio je da se upozna sa jednim britanskim gospodinom,sa kojim je navodno bio prijatelj.Tako je u hotelu Moskva upoznala starijeg gospodina,koji je bio vlasnik uvozno-izvozne firme ,pod imenom Gardner. Ona je ,po instrukcijama majora Radovića,bila veoma zainteresovana za njegove predloge,i prihvatila je njegov poziv da se ponovo sretnu.Major joj je tek kasnije rakao da se upoznala sa  jednim od najefikasnijih britanskih obaveštajaca u Beogradu, šefom Intelixens servisa u Jugoslaviji i na Balkanu,ali joj nije rekao njegovo pravo ime. Na sledećem sastanku je počelo vrbovanje,na zadovoljstvo njenih predpostavljenih. Praveći se nevešta pristaje na saradnju. Više od dve godine radila je za Gordnera, koji je uredno plaćao njene usluge, ma koliko beznačajne bile.

Kontaobaveštajna služba je Veru pripremila i za ubacivanje u francusku obaveštajnu službu. Na sličan način kao sa Britancima , nabacio ju je i na rukovodioca francuske obaveštajne službe u Beogradu Rišara Deperea. Ona je na ovaj način  jedina imala direktne kontakte sa rukovodiocima dve najsnažnije špijunske mreže u Beogradu, a istovremeno imala je pristup u stan nemačkog ambasadora, preko njegove supruge. Njena višestruka povezanost sa čvorištima obaveštajnog haosa u Beogradu pred samo izbijanje svetskog rata činila ju je u nekim momentima neophodnom.

Njen predpostavljeni  je zapazio njenu sposobnost da sa lakoćom ostvaruje kontakte. Tome je, svakako, doprinosila i njena sve izraženija lepota zrele žene, koju je ona naučila da neguje i upotrebljava. Koristila je najfiniju kozmetiku koju joj je proporučivala i nabavljala Lepa Lili, sa kojom nije prestajala da se viđa, a i oblačila se po njenim savetima, tako da je izgledala istovremeno i otmeno i poželjno. Lili ju je polako učila i umetnosti zavođenja, pa nije bilo muškarca koji bi joj odoleo, ukoliko bi ona pokazala interesovanje za njega. Radović je  primećivao  promene kod svoje štićenice, ali  smatrajući je korisnom , mnoge je stvari prećutkivao.Mada  je upozoravao na lekcije iz kontraobaveštajne obuke, koje su govorile o patriotizmu i lojalnosti.

Kontraobaveštajno odeljenje Generalštaba je saznalo da se u Beogradu pojavio novi SS agent Kraus  i odmah organizuje njegovo praćenje. Saznali su da je stigao kao izbeglica, inženjer Karl Lotar Kraus, sudetski Nemac, rođen u Čehoslovačkoj.Imao je tridesetpet godina,i ni po čemu nije privlačio pažnju.Bio je od  trideset četvrte godine  član Nacionalsocijalističke partije i radio je za nemačku obaveštajnu službu. Kao SS major, postavljen je za šefa Šestog odeljenja Glavne uprave bezbednosti Trećeg rajha, čiji se centar nalazio u Beogradu. Njegova sfera interesovanja su bile Jugoslavija, Bugarska, Grčka, Albanija, Turska, Rumunija i Mađarska.

Napravljen je plan da mu se nabaci Vera Pešić i zato je za nju iznajmljen stan u istom krugu zgrada gde je živeo Nemac. Kraus je zapazio lepu ženu u svom susedstvu ,a u arhivi tajno snimljenih fotografija prepoznao je kao parterku Lepe Lili. Pored fotografija na kojima su bile njih dve na raznim mestima,pronašao je jednu na kojoj se Vera nalazila u društvu vojnog ministra Letice i grupe generala i oficira na aerodromu  Beograd. To je već bilo dovoljno da se i  zainteresuje za nju. Odmah je tražio da se organizuje njeno praćenje i prikupe svi podaci o njoj. Dobio je izveštaj aIi je bio uopšten  i on je odlučio da bliže podatke potraži od supruge ambasadora Viktora fon Herna Elizabete fon Malcun - Lepe Lili.Njih dvoje se znaju od ranije, zajedno su bili na obuci za obaveštajca u okolini Beča. Veru mu je predstavila kao dobar obaveštajni potencijal koji treba obraditi i iskoristiti.


Nemački obaveštajac je uredio da se upoznaju ,i ubrzo su zajedno pili kafu u obližnjem bisrtou.Nemac je znao i srpski,ali mu se Vera obratila na nemačkom ,koji je odlično znala. Veri se na tom prvom sastanku nije dopao. Gledala ga je samo kao objekat kojem je, po zadatku, imala da se približi i otkrije njegov špijunski rad, ali ovo poznanstvo će joj potpuno promeniti život.Počeli su  da joj stižu prvo buketi cveća ,a kasnije sve skuplji pokloni.Ponidio joj je da krenu zajedno na izlet.Bili su praćeni , ali ,tako da on to primeti.A.onda je dobila poziv da dodje kod Krausa u stan.Nije  nikako mogla da se javi majoru Radoviću,ali je ipak odlučila da ode.

Bila je  primljena kao otmena dama, dobija vredne poklone i novac,a posle večere su završili u njegovoj spavačoj sobi. Njeni predpostavljeni su bili  iznenađeni kada su saznali za Verinu posetu koju nisu odobrili i za koju nisu dali nikakve instrukcije. Pozvana je kod majora Radovića. Kod njega je bio i pukovnik Dragoljub Stojanović. Bili su strašno ljuti. Već su imali  izveštaje o pojačanoj aktivnosti nemačke agenture. Takve stvari u službi nisu smele da se događaju. Kontraobaveštajac koji tako nasedne stranoj agenturi morao je da ode  iz službe.

Medjutim dobila je nova uputstva. Dobijaće redovnu mesečnu platu, ali više nećeš raditi u Generalštabu. To bi značilo da je  otpuštena, ali  služba će voditi računa o njoj, a ona će  i dalje raditi po  zadacima Biroa. Krausa, Gordnera i Rišara će obavestiti da je otpuštena jer ju je beogradska policija sumnjičila zbog druženja sa strancima,i to prenela Generalštabu. Sva trojica su sumnjali u njenu priču, ali su njeno nezadovoljstvo hteli da iskoriste da otkriju šta je radila u Generalštabu i kakve podatke Kontraobaveštajno odeljenje ima o njihovim službama i akcijama.
Vezu sa Verom je održavao  potpukovnik Boško Maksimović -Maks, iskusni kontraobaveštajac.Medjutim više joj nisu verovali.

Ali  i Kraus je imao planove za Veru. Ona je za njega bila zanimljiva zbog njenih veza za koje je znao i imao je sa njom sasvim konkretne planove. To su, u stvari, bile još zamisli Lepe Lili koje je on prihvatio, znajući da se sa ženom kakva je Vera Pešić u ovom poslu može mnogo postići.Smatrali su je inteligentnom i načitanom,vesele prirode,volela je mnogo da priča,politku je odlično poznavala.Imala je spretnost da uvek dobije ono što hoće,pogotovo od muškaraca.

Francuski obaveštajac Rišar je poziva da zajedno podju u Pariz,što je ona sa oduševljenjem prihvatila.Najzad joj se ostvaruju snovi .Po povratku je svima pojedinačno Maksimoviću , Krausu i Gordneru pričala šta je radila,i kako se lepo provodila.Najzad se srela i sa Lepom Lili,koja joj je u razgovoru odala ,da su Nemačka i Sovjetski Savez zaključili pakt o prijateljstvu,i da će napasti Poljsku.Vera  je već tada bila u njhovoj službi,a da toga nije bila ni svesna,odmah je sve ispričala potpukovniku Maksimoviću.Oni su to i hteli ,znali su da će to preneti i ostalim službama,francuskoj i britanskoj što je ona i uradila.

Ovakva vest je samo potvrdila sumnje u vrhu vojske Jugoslavije da će Nemačka napasti i njih.  Obaveštajna služba Jugoslavije se spremala za rat  u najvećoj tajnosti.U ovim planovima glavnu ulogu su imale četničke jedinice kao veoma operativne  vojne jedinice.Oslanjali su se na iskustvo sa njima u Prvom svetskom ratu. Postojala je još jedna odluka koja se čuvala u najvećoj tajnosti, a to je da je za komandanta svih četničkih jedinica postavljen vojvoda Kosta Pećanac, legenda Četništva i jedan od najuticajnijih predsednika njihovog udruženja.

Nemačka obaveštajna služba se zainteresovala za njega ,još pre ovih dogadjaja,a Vera je bila jedan od agenata koji je trebalo da saznaju što više informacija o njemu.Dosije o njemu je dobio naziv Hanibal.Uskoro se popunio podacima,najviše običnih,gde živi,šta radi ,ali i da u Jablanici, Kosanici i Toplici ima mnogo prijatelja, bivših četnika iz ustanka 1917g.Sa njima se dogovara kako se treba suprotstaviti Nemcima,kao u prvom svetskom ratu.Saznali su da veoma poštuje porodicu Karadjordjević.

Medjutim on je bio   nezadovoljan  što mu se ne pridaje veća pažnja, kao liderima građanskih partija i ministrima. Smatra da je vrednovan ispod svojih sposobnosti i zasluga.Ambiciozan, lukav, koristoljubiv, pohlepan na novac, darove, jelo... Jedino mu imponuje što su Generalštab i Ministarstvo vojske prihvatili njegov predlog i izdali -Upudstvo za četničko ratovanje-, u kojem se predviđa da se u slučaju velike nadmoći neprijatelja pređe na gerilsko ratovanje i da se u tome koristi četničko iskustvo.

Kraus je proučavao Pećanca i našao mu je slabu tačku-pohlepu .Odlučio da razgovara sa njim.Mislio  je da se sa njim može nagoditi. Vera Pešić se sama nametnula za ovaj zadatak,Pećanac je bio u njenom rodnom kraju,ona poznaje Četništvo,a i njen otac je u prvom svetskom ratu bio u njegovom ustanku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vera (prva s desna) u društvu Koste Pećanca(treći s  desna)

Sastala se sa njim u Kuršumliji.Odmah mu je rekla  da radi u nemačkom poslanstvu u Beogradu,i da  Fon Hern želi da se tajno sastanu.On se isprva nećkao,nije siguran šta može da očekuje od tog sastanka.Ali kada mu je prenela da je ,navodno,inicijativa za ovaj sastanak potekla od ministra spoljnih poslova Ribentropa,odmah je pristao.Tako je još pre početka rata Kosta Pećanac pristao ,da u slučaju napada na Jugoslaviju ,njegovi Četnici neće napadati Nemce.


Pred rat Vera Pešić  često putuje u Atinu,Instambul i Sofiju ,gde održava veze sa drugim agentima. Izveštaje podnosi Karlu Krausu,iako je i dalje održava vezu sa Boškom Maksimovićem- Maksom iz Kontraobaveštajnog odeljenja.Nastavlja i vezu sa britanskim obaveštajcima ,a posle predaje Francuske ,veza sa njima se prekida. Rezident je razgranate mreže špijuna i uvek je imala prave i kvalitetne obaveštajne podatke.  Često je odlazila u Generalštab i već vrlo lako dobijala podatke iz obaveštajnog, kontraobaveštajnog i operativnog odeljenja. Tako je Krausu prenela da je namesnik Pavle početkom februara tajno posetio London,i da se sprema puč.

A tada je došlo vreme da Nemačka reši pitanje jugoslovenskog priključivanja Trojnom paktu. Hitler je to rešavao jednostavno: ili pakt ili rat sa najmoćnijom svetskom silom tog vremena. Zato je pozvao kneza Pavla u posetu i rekao mu da Jugoslavija ne može da ostane po strani velikih svetskih događanja.Nešto ubedjivanjem ,a nešto grubom silom,knez Pavle je pristao da Jugoslavija pridje Trojnom paktu.Nemci u Beogradu su likovali,ali ubrzo su stizali izveštaji o velikim demonstracijama,a potom i o vojnom puču. Iako je vlada generala Dušana Simovića pokušala  da uspostavi snošljive diplomatske odnose sa zemljama u okruženju posle promene vlasti, diplomatsko osoblje Nemačke dobilo je direktivu da napusti Beograd.

U metežu koji je nastao gen.Simović je naredio da se svi strani agenti pohapse, a kako su za Veru odavno znali da je nemački špijun sa njom su postupali veoma oštro. Pogotovo je su znali za   njeno učešće u aferi krađe strogo poverljivih dokumenata iz Generalštaba ,pa su je proterali u Lebane,stim da je načelnik sreza drži u zatvoru sve do  daljeg naređenja.Medjutim uspela je da sredi da ne bude u zatvoru.Vera Pešić je sa strahom očekivala napad Nemačke na Jugoslaviju,i u to vreme se nalazila u svojoj kući u Sjerinjskoj Banji,sa majkom Andjom.I dok su svi sa zebnjom posmatrali kako Nemci napreduju po tom gradiću, Karl Kraus se  14 aprila pojavljuje u njemu i raspituje se za Veru.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kuća Vere Pešić u Sjerinjskoj Banji gde je bio štab komandanta p.puk Radoslava Djurića proleće 1944g

Njenoj sreći nije bilo kraja kada ga je videla.Pozvao je da se vrati u Beograd i nastavi svoj rad.Pozdravila se sa majkom i krenula sa njim.Odmah po dolasku je iz arhive Obaveštajnog odeljenja Generalštaba, koji joj je sada bio potpuno dostupan, uništila  dokumenta koja bi mogla nju da kompromituju, jer je bilo i takvih podataka koje Kraus nikako nije smeo da sazna. Iz beogradske policije je  uzela  dosije o svojim hapšenjima i saslušavanjima, ali ga nije uništila, jer je predstavljao svedočanstvo o njenom držanju pred policajcima Trećeg odeljenja.

Radila je u operativnoj grupi Gestapoa, kojom rukovodi Karl Kraus, u Šestom odeljenju BDS ,u grupi koja je imala zadatak da vrši nadzor nad političkim držanjem stanovništva, da otkriva i suzbija rad neprijateljskih obaveštajnih službi i komunističke delatnosti. Najveće neprijatelje smatrati komuniste, odnosno takozvane partizane i najstrože sa njima postupati. Četnike Draže Mihailovića držati pod kontrolom. Ostali zadaci: razbijanje i uništavanje masonerije, kontrola emigranata, istrebljenje Jevreja, hapšenje pripadnika antifašističkog pokreta i ilegalaca, izvršenje odmazdi, represalija i smrtnih kazni prekih sudova... rukovođenje zatvorima i logorima na Banjici, Crvenom krstu, Smederevskoj Palanci...

Kako su u to vreme mnogi želeli da je se reše dobila je pratnju. U to vreme je bila angažovana na prećenju i otkrivanju pokreta oružanog otpora i njihovih simpatizera.Kada su u pitanju Četnici ,njen rad je bio da prati rad savezničkih vojnih misija,i da otkriva njihovu obaveštajnu mrežu u organima Nedićeve administracije  i jedinicama SDS.

Postala je svemoćna u Beogradu,poštovali su je i okupatorske vlasti ,i tadašnje srpske vlasti ,posebno ministar unutrašnjih dela Tanasiije Dinić.Kružile su glasine da je bila i njegova ljubavnica. Govorilo  se u Beogradu  da  jedino ona može kod Nemaca sve da uradi i da je ljubavnica nemačkog generala Badera .
Medjutim ,Četnici su smatrali da je ona ideološki izgradjen komunista ,i da je postala član Partije još 1938g.Takav stav je nastao na osnovu jednog dogadjaja.U policiskim izveštajima iz jeseni 1942g se nalazi i jedan o tome kako je Vera spasila 120 komunista .Oni su kao taoci u zatvoru u Leskovcu zajedno sa drugima.Kada je stigla u Leskovac ,odmah je potražila načelnika Živoina Djurića(kasnije komandanta četničkog štaba 110) i sa njim  otišla u nemačku komandu sa zahtevom da se pusti 120 ljudi po njenom spisku .Komanda se ,naravno ,usprotivila , ali ona je zvala gen.Badera.On  je komandi u Leskovcu naredio da rade po njenim uputstvima.Nisu u nju sumljali ,jer je ona najpouzdaniji obaveštajac ,u kojeg imaju puno poverenja.Tako da su simpatizeri komunista pušteni  ,a oni koji su bili za Četnike su izdvojeni i kasnije poslati u logor.

Ona je svo vreme rata radila  sa Krausom i Tanasijem Dinićem,  često im je davala podatke i mišljenja o raznim ljudima. Aktivno je učestvovala u pripremi anti-masonske izložbe. Odanost Vere Pešić Gestapou potvrđuje i činjenica da je ona, podnela prijavu protiv Abverovog oficira dr Matla, optužujući ga da kritikuje politiku Trećeg Rajha.

U Požarevcu 1942g je otkrila saradnju Milana Kalabića okružnog načelnika (koji je bio lični prijatelj Draže Mihajlovića), ,s britanskom vojnom misijom,koja je tada bila u četničkom štabu na Homolju.Milan je uhapšen i posle strašnog mučenja streljan.Zbog toga je  jedno vreme  britanska obaveštajna mreža u istočnoj Srbiji bila paralisana.

Posebno je bila zadužena za Leskovački i Niški okrug,jer je dobar poznavalac južne Srbije,a i bila je rodom odatle.

Uspela je da razgovara i sa Partizanima iz tog kraja.Inicijativa je krenula od četničkog komandanta Djurića,sa koji se poznavala. On je znao ko su komandanti partizanskih  odreda u tom kraju ,a saznao je i da je Milivoj Perović(član Štaba Prvog Južnomoravskog odreda) školski drug sa Verom.Mislio je da bi ona uspela da ga odvoji od Partizana,i onda bi se lako obračunao sa ostalima.

Tako se sa članovima Štaba Prvog Južnomoravskog odreda srela dva puta.Prvi put se srela sa Milivojem Perovićem,simpatijom iz gimnaziskih dana,u selu Velika Braina u Medvedji  1942g,i ubedjivala ga je da napusti Partizane i predje Četnicima.Sledeći put su se sreli 23 aprila 1943g u selu Todorovcu.Ali ovaj put su sa Perovićem bila još dvojca,jednog od njih je Vera poznavala iz gimnazije- Stojana Ljubića.Pokušali su da od nje dobiju neke informacije,ali ona se pravila da ništa ne zna.Kada je ostala sama sa Perovićem opet ga je nagovarala da napusti Partizane.Nastavila je da održava vezu sa Partizanima pa je sledeći sastanak ugovoren u selu Brze,ali su sada prisustvovali komandanti  i članovi štaba Južnomoravskog odreda.Partizani su znali da je špijunka ,ali su joj garantovali bezbednost.Sastanak je bio neuspešan za obe strane ,jer nisu ništa novo saznali,ali je ugovoren i još jedan sastanak u jednom selu blizu Leskovca.U medjuvremenu ,štab je odlučio da prekine ovu igru ,jer su saznali da se sprema klopka.

U leto 1943g dobija zadatak da ode u Gornju Jablanicu i da prikupi podatke o delatnosti britanskih vojnih misija u ovom delu Balkana i eventualnim planovima Britanaca za taj deo.

U sptembru 1943g je ponovo bila na zadatku u Sjerinjskoj Banji,ovaj put su u pratnji bila trojica Šiptara, pripadnika SS jedinica. Medjutim 3 septembra 1943g na putu kojim su se kretali ka Medveđi Četnici komandanta Vladimira Jankovića,su postavili zasedu .Čekalo ih je deset naoružanih ljudi. Blizu raskrsnice,  gde se put odvaja za selo Borovac, zaustavio ih je  četnik Neđo.Odmah je vezao Veru i sproveo u svoj Štab.Tamo je tri dana je preki sud zasedao i bez izvođenja sudskog postupka doneo presudu u kojoj se, između ostalog, kaže:

"...Vera Pešić zbog saradnje sa komunistima i špijunaže u korist Gestapoa, što predstavlja zločin i izdaju počinjenu protiv NJ. V. Kralja Petra Drugog i otadžbine, kažnjava se smrću streljanjem u roku od pet dana..."

Medju Četnicima su bili članovi britanske vojne misije .Oni su bili upućeni u njenu aktivnost i pozdravili su izvicanje presude.  Zahtevali su da je i oni, kao nemačku špijunku, saslušaju. Saznavši to, Draža Mihailović se usprotivio i uputio Đuriću depešu u kojoj mu naredjuje da je udalji od Britanaca.

Tadašnji komandant četničkog Štaba 110 major Radoslav Đurić pripremio je javno streljanje za 15. oktobar u 10 sati i odredio Četnike koji će na Suvom rudištu izvršiti egzekuciju.Medjutim ona 14 oktobra ,traži da razgovara sa komandantom ,i to nasamo.On je došao kod nje i posle pola sata razgovora je preinačio presudu.Na iznenadjenje svih,i otvoreno negodovanje britanske misije,naredio je :

"Izvršenje kazne Vere Pešić iz Leskovca odlaže se do oslobođenja zemlje kako bi, kao živi svedok, pred sudom u procesima koji će biti organizovani, autentično svedočila o brojnim izdajama koje su bile protiv otadžbine u zemlji..."

Obuka koju je imala  joj je pomogla  da se izvuče.Iskoristila je svoju ženstvenost i lepotu da se približi komandantu Djuriću i postane negova ljubavnica.Mnogi su tada intervenisali da se ne strelja, među prvima nemački vojni zapovednik general Paul Bader .Za njim vođa SS policije general August Majsner, preko dr Hermana Nojbahera koji je, preko Milana Aćimovića, održavao vezu sa generalom Dražom Mihailovićem. Da spasu život Veri nastojali su i predsednik vlade general Milan Nedić i ministar unutrašinjh poslova Tasa Dinić, kao i Feldkomandatura 809 iz Niša, Krajskomandantura 867 i ispostava Gestapoa Leskovca i drugi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Radoslav Djurić i britanski kap.Grinvič

Medjutim po drugima ona tad nije uspela da “obradi“ komandanta ,već je od ranije  Djurićev agent. Postoje izveštaji koje je slala ,gde ga obaveštava o stanju medju Albancima.Naime on je  poslao na Kosovo i Metohiju da ispita stav Albanca. U jednom takvom ga  12. marta 1944g iz Marovca u srezu Jablaničkom obaveštava da je završila sve što je naredjeno i traži da je prebaci u gnjilanski srez.

Maja 1944g četnički štab je prešao u Sjerinjsku Banju,a Vera je izdejstvovala da bude u njenoj porodičnoj kući.Kretala se sasvim slobodno ,pa čak i prkosila onima koji su tražili njeno pogubljenje.Prema članovima štaba se ponašala ljubazno ,ali su je oni držali na distanci. Đurić često razgovara sa njom i javno s njom flertuje.Još veće nezadovoljstvo  medju vojskom je bilo kada je uredila da ubiju lekarku Mariolu Berđajeve.Ona je bila veoma bliska komandantu,a vojska ju je volela.

U štabu 110 je nastala mučna atmosfera,oficiri su se sve više bunili,a to se pogoršalo kada je  komandant  dozvoljavao da jaše na konju pored njega, a noću je vodio u svoj krevet.Intervenisao je i Draža Mihajlović  ’’ Englezi izjavljuju da se prema Veri Pešić ima mnogo pažnje, pa da, Đuriću, ima i uticaj na vaš Štab, da ste vi stavljeni pod njenu komandu. Ipak, potrebno je da se ona udalji iz Štaba, daleko od Engleza ’’.

Nezadovoljstvo zbog Verinog ponašanja je raslo, pa su česte tužbe i protivtužbe, intrige i ogovaranja postali sumorna svakodnevica. Po kratkom postupku smenjivani su jedni i postavljani poslušni komandanti brigada i korpusa, što je uvećavalo revolt. Nezadovoljnici Gnjilanske četničke brigade odlučili su da izvrše vojni puč, da udalje Veru Pešić.Medjutim komandant Djurić je za to saznao , pohapsio oficire,i osudio ih na smrt.

Na dan izvršetka kazne, u toku noći 18 maja ,načelnik štaba Jovo Stefanović doveo je nekoliko elitnih jedinica i sa njima blokirao Sjerinjsku Banju.Djurić je uhapšen,kao i Vera Pešić sa majkom .Uhvaćene su u pokušaju da  pobegnu  iz obruča. Komandant Djurić je lišen  slobode od do tada potčinjenih komandanata. Postao je njihov zatvorenik, ali je posle devet dana iz zatvora prebegao u Partizane.

Kao što smo rekli Vera i njena majka Anđa pokušale su bekstvo ka Banjskoj reci.Imale su plan da odu u  Sijarinju, ali su nedaleko od svoje kuće zarobljene.Četnici nisu imali milosti prema njima, iako su se one pravdale  i tvrdile da su se svim sredstvima borile protiv Partizana i štitile Četnike Draže Mihailovića.Medjutim pri pretresu je kod nje pronadjena fotografija Milivoja Perovića partizanskog komandanta.Vera je tražila da dodje komandant Djurić,koji će sve razjaniti i odmah ih osloboditi . Medjutim major Jovan Stevanović,im je ponovio da su osudjene na streljanje,i da će se to odmah izvršiti.

Streljane su u zoru 18. maja 1944. Godine pored puta izmedju Medvedje i Banje. Vera je imala svega 25 godina, četiri meseca i 13 dana. Navodno,poslednje što je tražila je bilo da joj ne nagrde lice.


Ko želi da sazna više o Veri Pešić neka nabavi knjigu -- Vera Pešić u vrtlogu špijunaže –od Nikole P.Ilića  izdata u Leskovcu 2004g.


* PesicVera.jpg (95 KB, 505x804 - viewed 485 times.)

* pecanac.jpg (176.5 KB, 980x683 - viewed 616 times.)

* kuca sjerinskabanja.jpg (136.55 KB, 980x571 - viewed 406 times.)

* djurić.jpg (208.61 KB, 666x980 - viewed 736 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #1 on: August 12, 2013, 12:52:40 pm »

Mislim da ima nešto napisano o njoj i u knjizi "Deseti po redu". Knjigu je napisao jedan od braće Popović (Uglješa i Žarko), nisam tačno siguran koji ali mislim da je u pitanju bio Uglješa. Inače potpukovnik Uglješa Popović je tada bio šef vojne obaveštajne službe u KJ a i brat mu Žarko je bio rezident iste službe.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 451


« Reply #2 on: August 12, 2013, 07:40:49 pm »

Đurić je posle bio načelnik štaba NOVOJ za Srbiju ili tako nešto. Sad, da li je sve, kada je Vera u pitanju, to baš tako bilo, drugo je pitanje.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #3 on: August 13, 2013, 07:55:28 am »

Knjigu "Deseti po redu" je napisao Uglješa Popović, evo potvrde.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Knjigu imam negde u arhivi, vrlo je zanimljiva i tretira događaje i ljude vezane za vojno-obaveštajnu službu KJ u periodu 1938-1941.


* deseti po redu- uglješa popović.jpg (29.46 KB, 475x355 - viewed 230 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 174



« Reply #4 on: August 13, 2013, 03:25:44 pm »

Војни и политички кругови у Србији, сматрали су Пећанца човеком малих способности и ускога хоризонта. У том смислу били су и формулисани закључци Анкетног одбора, који је Народна скупштина (1918) изабрала за истраживање узрока о побуни у Топличком крају. Осим тога, између два рата, Пећанац је био  толико је компромитован у штампи (Београдски дневник) да је од тада изгубио готово сваки углед и подршку већине присталица. Када је јуна 1941. његов позив на устанак остао је без одјека он је присилно мобилисао око 3000  четника, у забаченим планинским крајевима Косаонице, углавном неписмених сељаке, ратних избеглица са КиМ, позивајући их у борбу против Арнаута који наводно надиру са Косова. Ова војска се приликом првог похода распала а Пећанац се предао Немцима и већ крајем 1941. нестао са сцене. Било је, додуше, у то време у Топлици, на десетине самосталних и самозваних четовођа и команданата, који су, окупивши дружину од десетак људи четовали не признавајући никакву централну команду.
Немачка обавештајна служба, уколико је била заинтересована за Пећанца, могла је да сазна да он више и нема пријатеља и да у народу не ужива поштовање као некад. Сазнали би да није користољубив, похлепан на новац, дарове, јело...напротив, целог живота је живео као аскета.  Није ми јасно: када и где је и којом методом је Краус проучавао Пећанца и нашао му слабу тачку? Или је можда у питању мени непозната стилска фигура којом се Угљеша служи да још више оцрни народног непријатеља Косту Миловановића.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #5 on: August 13, 2013, 04:48:08 pm »

Elem, evo šta o Veri Pešić piše Uglješa Popović koji je u periodu 1938-1941 bio rukovodioc tajne obaveštajne službe jugoslovenske vojske.

Njega je, tada kao majora, maja meseca 1938. godine pozvao tadašnji NGŠ armijski đeneral Dušan Simović radi formiranja tajne vojno obaveštajne službe, tj. kontraobaveštajne služba koja je nastala transformiranjem tadašnjeg "M" odseka i njegovim izdvajanjem iz sastava 2. obaveštajnog odeljenja i stavljanjem pod pod rukovođenje Uglješe Popovića.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Deseti po redu_Uglješa Popović.jpg (68.82 KB, 430x605 - viewed 256 times.)

* Vera Pešić.jpg (327.22 KB, 1280x919 - viewed 411 times.)

* Vera Pešić_1.jpg (364.7 KB, 1280x882 - viewed 345 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 451


« Reply #6 on: August 13, 2013, 09:56:15 pm »

Занимљива ти је ова књига Дред. Ко је издавач?
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #7 on: August 14, 2013, 08:10:27 am »

Mislim da je autorsko izdanje malog tiraža u pitanju. Proveriću sve (godina izdanja, tiraž, izdavač) kada se vratim sa posla.

Knjiga je ekstra zanimljiva, pored svih događaja vezanih za rad kontraobaveštajne službe, ima još jedan deo gde se pominje Vera Pešić, u poglavlju o Karlu Krausu. Popodne ću skenirati i to pa ću postaviti. Inače sam naziv knjige - "Deseti po redu" je aluzija na saznanja kontraobaveštajne službe da je Jugoslavija deseta po redu planirana za osvajanje od strane Nemačke.
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #8 on: August 15, 2013, 02:58:31 pm »

Evo, kao što sam i obećao (samo sa danom zakašnjenja  Smiley) i poglavlja knjige koje se bavi Karlom Krausom, nemačkim agentom koji je uticao sudbinski na Veru Pešić.

Interesantno je da Uglješa Popović u oba poglavlja malo drugačije opisuje događaje i činjenice, no što su opisani u knjizi Nikole Ilića.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



 






* Vera Pešić i Karl Kraus.jpg (147.7 KB, 634x767 - viewed 480 times.)

* Vera Pešić i Karl Kraus_1.jpg (319.34 KB, 1200x830 - viewed 378 times.)

* Vera Pešić i Karl Kraus_2.jpg (128.39 KB, 639x602 - viewed 301 times.)
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #9 on: September 28, 2013, 03:30:13 pm »

Ovo su mi jako zanimljivi podaci. Kao tema jako zanimljivo ali na žalost to područje slabo poznajem, a i nisam imao prilike upoznati
se s podacima o dotičnoj gospođici.

Jedino mi nije jasno da su u to vrijeme četnici mogli da "odbiju" želju ili zahtjev Njemaca, posebno Gestapoa kada su intervenirali
da je ne streljaju. Zar u to vrijeme oni ipak nisu poprilično ovisili od Njemaca? Ili su to bile samo "proforma" intervencije jer je
možda i nekom u Gestapou odgovaralo da je se riješe?
Logged
zvek
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 182


« Reply #10 on: September 28, 2013, 06:22:37 pm »

Ovo su mi jako zanimljivi podaci. Kao tema jako zanimljivo ali na žalost to područje slabo poznajem, a i nisam imao prilike upoznati
se s podacima o dotičnoj gospođici.

Jedino mi nije jasno da su u to vrijeme četnici mogli da "odbiju" želju ili zahtjev Njemaca, posebno Gestapoa kada su intervenirali
da je ne streljaju. Zar u to vrijeme oni ipak nisu poprilično ovisili od Njemaca? Ili su to bile samo "proforma" intervencije jer je
možda i nekom u Gestapou odgovaralo da je se riješe?

Tko će znati zašto je stvarno streljana? Igre višestrukih špijuna osobito u ratna vremena su vrlo složena i opasna stvar. Ipak ne mogu lako
povjerovati u to da ako su Njemci rekli ne streljanju da su se četnici upustili u to, pa ipak su tada ovisili od Njemaca i u snabdijevanju i u
osloncu u borbi protiv partizana.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 451


« Reply #11 on: September 28, 2013, 09:39:12 pm »

Koliko god to vama izgledalo čudno bilo je vrlo moguće. Nisam istoričar ali da pokušam da objasnim.

Kao prvo, četnička kolaboracija sa Nemcima nije bila jednoznačna- svugde ista.  Ne samo to, zavisila je bitno  od regije - prostora gde je konkretna četnička ili nemačka jedinica delovala. Nisu se jednako ponašale četničke jedinice na primeri u BiH i Srbiji. Drugo, lokalni četnički komandanti su bili prilično samostalni, da ne kažem svojeglavi (nedisciplinovani) kada je u pitanju opšta poslušnost prema četničkoj vrhovnoj komandi. Često oni ne samo da nisu "fermali" Nemce, nego i svoju četnučku vrhovnu komandu. Uostalom, četnička vrhovna komanda nije ni izdala naredbu tipa "sarađujete sa Nemcima i slušajte sve što oni traže". Čak i kada je nešto slično savetovala svojim jedinicama (na primer 1942. godine kada je dozvolila "legalizacija", odnosno saradnju) uvek se polazilo od toga da je to privremeno, dok se ne drugi uslovi. Nemce je četnička vrhovna komanda uvek smtrala za neprijatelja, sa kojim iz pragmatičnih razloga treba povremeno i privremeno sarađivati. Iz tog razloga ni Nemci četnike nisu nikada shvatali kao pouzdanog saveznika. Takođe, četnici su, što je u jugoslovenskoj istrijografiji u vreme SFRJ uglavnom prećutkivano, povremeno i napadali Nemce i nanosili im gubitke, uglavnom na prostoru Srbije i nešto manje i BiH (uglavnom Hercegovini).

O četnicima i nihovom ponašanju tokom Drugog svetskog rata imate dosta literature. Ja vam preporučujem jednu vrlo ozbiljnu knjigu "nesrpskog" autora, američkog istoričara hrvatskog porekla: Joso Tomasevich, "Četnici u Drugom svijetskom ratu", izdavač Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1979. godine. Radi se o prevodu američkog izdanja. Mislim da se može skinuti u PDF formatu na Internetu. 
Logged
vathra
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 369



« Reply #12 on: September 28, 2013, 10:15:52 pm »

Једно просто питање:
какав је то четвороструки агент о коме су сви знали за кога је све радио?
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 451


« Reply #13 on: September 28, 2013, 10:32:13 pm »

"Aleksa Žunić" u ženskoj varijanti i u ratno vreme Cheesy
Logged
zpetrov9
In memoriam
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 844



« Reply #14 on: September 29, 2013, 06:55:18 am »

Koliko god to vama izgledalo čudno bilo je vrlo moguće. Nisam istoričar ali da pokušam da objasnim.

Kao prvo, četnička kolaboracija sa Nemcima nije bila jednoznačna- svugde ista.  Ne samo to, zavisila je bitno  od regije - prostora gde je konkretna četnička ili nemačka jedinica delovala. Nisu se jednako ponašale četničke jedinice na primeri u BiH i Srbiji. Drugo, lokalni četnički komandanti su bili prilično samostalni, da ne kažem svojeglavi (nedisciplinovani) kada je u pitanju opšta poslušnost prema četničkoj vrhovnoj komandi. Često oni ne samo da nisu "fermali" Nemce, nego i svoju četnučku vrhovnu komandu. Uostalom, četnička vrhovna komanda nije ni izdala naredbu tipa "sarađujete sa Nemcima i slušajte sve što oni traže". Čak i kada je nešto slično savetovala svojim jedinicama (na primer 1942. godine kada je dozvolila "legalizacija", odnosno saradnju) uvek se polazilo od toga da je to privremeno, dok se ne drugi uslovi. Nemce je četnička vrhovna komanda uvek smtrala za neprijatelja, sa kojim iz pragmatičnih razloga treba povremeno i privremeno sarađivati. Iz tog razloga ni Nemci četnike nisu nikada shvatali kao pouzdanog saveznika. Takođe, četnici su, što je u jugoslovenskoj istrijografiji u vreme SFRJ uglavnom prećutkivano, povremeno i napadali Nemce i nanosili im gubitke, uglavnom na prostoru Srbije i nešto manje i BiH (uglavnom Hercegovini).

O četnicima i nihovom ponašanju tokom Drugog svetskog rata imate dosta literature. Ja vam preporučujem jednu vrlo ozbiljnu knjigu "nesrpskog" autora, američkog istoričara hrvatskog porekla: Joso Tomasevich, "Četnici u Drugom svijetskom ratu", izdavač Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1979. godine. Radi se o prevodu američkog izdanja. Mislim da se može skinuti u PDF formatu na Internetu. 

Zanimljive informacije, knjigu ću još danas potražiti jer me ta tema o četnicima zanima i ako nisam povjesničar. Objašnjenje koje ste naveli
ima logike, jer ako su pojedine jedinice bile samostalnije na terenu, onda zaista baš i nisu morale poslušati Njemce.
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.039 seconds with 22 queries.