Najveca skupina saveznickih brodova koja je ikada usla u Jadran,4 Hunt klase razaraca,3LCC-a,1 LCF, 1 LCM i vise MGB i ML-a,tukla je topovima uvalu Cikat (Cigale talijanski naziv), na otoku Losinju (talijanski Lussin),jer se je u toj uvali nalazili eksplozivni camci.Brodovi su bili velikim dijelom iz sastava Novozelandske ratne mornarice,i raketirana od strane zrakoplova Juznoafrickog zrakoplovstva,tip Beufigters.Njemci su imali dosta zrtava,koje su sahranjene u uvali Cikat i danas se ,na ulazu u luku sa lijeve strane vide tragovi njemackog groblja,bar tako pricaju stariji ljudi, no ono je zapusteno.
Operacija se zvala "ANTAGONISE"i dogodila se u Decembru 1944 godine.
Za napada 3.12.1944 godine su artiljeriske baterije sa otoka ostetile razarac WILTON.
Za vrijeme WWII jos tri akcije na otok Losinj:
1.GRADIENT I 09.08.44. napad na most izmedju Cresa i Losinja.
2.ANISEED 1944 g. planiran napad SBS (Special Boate Service) na Mali Losinj (Lussin Piccolo).
3.ANTAGONISE napad na uvalu Cikat (Cigale)
http://www.bbc.co.uk/history/ww2peopleswar/stories/08/a2992908.shtmlhttp://www.nzetc.org/etexts/WH2-3RAF/WH2-3RAF019b.jpgCitiram Alasku sa drugog foruma na istu temu:
"Onako odoka: njemacki i bivsi talijanski eksplozivni camci (njemacki "Linse" i tal. MTM), zatim mozda "ziva torpeda" raznih tipova. Jos cu provjeriti i tocno napisati.
Eksplozivni camci su potkraj 1944. izvrsili neuspjesni napad na Zadar, gdje se nalazila britanska krstarica COLOMBO, a u veljaci/februaru 1945. malo uspjesniji na SPLIT, gdje je bila vezana krstarica DELHI. Partizani su navodno unistili sve napadace pred lukom i u Splitu, ali je jedan od camaca ipak eksplodirao uz bok desantnog broda vezanog uz krstaricu. Desantas je potonuo, a krstarica je ostecena, te povucena iz sluzbe (djelomice i zbog starosti). Partizanski strazari su bili vise-manje budni, ali je njhov reflektor tijekom napada osvjetljavao DELHI, pa su Britanci gadjali i reflektor, da ih ne prezentira na tanjuru. "
"CB" mini-podmornicama se spominje da su engleski avioni potopili CB.22 kod Malog Losinja (talij. Lussinpicollo),kod prvog izlaska na pucinu.Za zakljuciti je da su te podmornice, pored Brijuna tamo bile stacionirane.Brijuni imaju jos tradiciju iz doba Austro-ugarske jer je tamo bila podmornicarska skola.a camci su vjerojatno bili talijanski X M.A.S.
Brijuni su bili jedna od dve baze u kojima su bile stacionirane "CB" mini-podmornice od 1944. Druga baza je bila Pula. Oba odreda bila su u sastavu flotile "Longobardo". Otprilike u isto vreme kada je potopljena CB.22, na isti nacin su potopljene i CB.13 i CB.17. Izbrojao sam bar 13 CB podmornica u rejonu Istre, koje su bile zrtve saveznickih aviona, ili su ih potopile njihove posade. Iz ove jedinice, samo dve su prezivele rat - CB.19 koja se predala saveznicima u Veneciji, i CB.20 koju su u Puli zarobili partizani (kasniji P-901 "Malisan").
,(Cigale),po publikaciji Luigi Tomaz, 1943-1945, CHERSO (hrvatski Cres) in GUERRA, on na 22 stranici navodi da se je na otok 19.04.45 iskrcalo 4586 partizana uz podrsku engleskih brodova i da otok branilo oko 1000 vojnika,(Njemaca,pripadnici milicije"Tramontana" i X flottiglia MAS).Buduci da je Italija kapitulirala 43 vjerojatno su to neki ostaci desete flotile.
?
Na stranici 21. spominje napad 36 zrakoplova, Beaufighters,vjerojatno prije spomenutih iz sastava Juznoafrickog zrakoplovstva na otok Losinj a i mjesto Cres.Tako navodi da je baterija pozicionirana na La Sella oborila jedan zrakoplov koji je prinudno sletio na more u kvarnericu i posada je spasena sa barkom.
Za operacije "Antagonise" je novozelandski razarac HMS Wilton ostecen topovskom vatrom baterije sa MONTE ASINO.Predpostavljam da se radi o brdu Tovar.Jer se spominje da su Cetnici za kratka boravka na otoku bili na brdu Monte Asino,a po prici starijih ljudi sa otoka su Cetnici bili na brdu Tovar.(Dakle Monte Asino=Tovar)
Citat Alaske:
"Poslije talijanske kapitulacije osnovana je na sjeveru RSI (Socijalisticka Republika Italija), ponovno pod Mussolinijem, a veci dio X. flotile MAS (tj. diverzantske jedinice) ostao je lojalan svom bivsem i novom vodji. Tako je "Mornarica" RSI dobila natrag neke brodove i camce, te diverzantske jedinice (podmornice, eksplozivne camce i sl.). X.MAS je vodio poznati Julio Velerio Borghese, kojeg su cak i Rusi optuzili da im je potopio bojni brod NOVOROSSIJSK, bivsi GIULIO CESARE na Crnom moru poslije rata. Ima toga jos, ali imam cijelu hrpu drugih stvari rjesavati, nikako da napisem te obecane preglede (tko koga s cime...)
U vezi bombardiranja Lošinja i drugih otoka u prosincu/decembru 1944. ima podataka u raznim knjigama, te je trebalo pregledati više njih, da se sve skupi, ali još ima praznina.
U Puli se nalazila njemačka pomorska diverzantska jedinica 71. MEK-a (Marineeinsatzkommando, znači mornarički komandosi), odnosno njena 2. flotila eksplozivnih čamaca, koja je zajedno s 3. flotilom torpednih čamaca (3.S-Flottille) trebala prodirati u Kvarnerić i Virsko more, napadati pomorski promet partizanskog II. POS-a (Pomorskog obalskog sektora) i brodove u lukama. Diverzantska jedinica imala je eksplozivne čamce («Linsen»), jurišne čamce s jednim torpedom, gumene kajake i desantno-jurišne čamce. Prva grupa od 7 eksplozivnih i jurišnih čamaca doplovila je iz Pule u Mali Lošinj noću 9/10. 11. 1944., a druga od 6 čamaca slijedeće noći. Baza je trebala biti luka Čikat, ali je korištena i luka u Malom Lošinju. Obavještajna služba II. POSa o tom je obaviještena, te je vijest dalje javila Saveznicima, ali su i oni o tome znali, te su uskoro pokrenute protumjere.
U noći 16/17.11. njemački torpedni čamci poduzeli su prvi prodor u Kvarnerić i Virsko more, samo četiri jedinice, jer se peta morala vratiti zbog kvara na motoru. Pratio ih je jedan saveznički avion, tako su na brzinu pretražili more i vratili se u Pulu u ranu zoru 17.11.
Slijedeći njemački napad (diverzanata), na svjetionik Grujica i luku na Silbi, počeo je 18/19.11., ali je prekinut zbog savezničkih motornih topovnjača, koje su napale Čikat, ali nisu uništile ni jedan (dobro maskirani) cilj. Ujutro su napade nastavili saveznički lovci-bombarderi, ali su Nijemci ipak izveli svoj diverzantski napad na Silbu, gdje su porušili lukobran, poslije i svjetionik Grujica, a zatim se vratili na eksplozivnim čamcima. Neke od slijedećih akcija nisu izvršene zbog lošeg mora, 20.11. je jedan saveznički artiljerijski desantni brod plovio južno od Lošinja, pa ga je baterija s brda Tovar bez uspjeha gađala.
2.12.1944. iz Velog Rata prema Lošinju isplovila je skupina od 4 saveznička razarača, 3 desantna broda za artiljerijsku podršku, 2 desantna broda, 1 zapovjedni desantni brod, 4 motorne topovnjače i 6 patrolnih čamaca. Jedan od desantnih brodova teglio je i partizanski PČ-70 Osvetnik, koji se uputio u uvalu Jadrišćica na Cresu. Tamo su stigli i britanski razarači, te iz uvale gađali bateriju na Tovaru (Asino) i koti Tovarić (Asinello). Dva su razarača bila određena za napad na Čikat, zajedno s 2 motorne topovnjače. Dio sastava trebao je presjeći uzmak Nijemcima prema Puli. Nijedan od razarača u topovskom dvoboju nije pogođen, oštećena je samo jedna motorna topovnjača, koja je uplovila u Čikat. Nijemci su izgubili obje baterije, na Tovaru su oštećena 3 topa kalibra 156 mm, a na Tovariću 5 kalibra 66 mm. Uništena je i radarska stanica, te jedna baraka. Saveznici su poslije poslali još jedan razarač, da izvidi da li su Nijemci opet osposobili baterije, koje su ga stvarno gađale, pa se povukao. Planirani njemački napad s tri eksplozivna čamca nije izveden, jer su razarač pratila tri patrolna broda (vjerojatno ML = motor launches).
Saveznici su opet napali Mali Lošinj 17.12. Najprije su ujutro 42 lovca-bombardera napala baterije Tovar i Tovarić, poslije su lovci-bombarderi gađali Veliki i Mali Lošinj. U 9,20 je sastav od tri razarača i sedam motornih topovnjača i torpednih čamaca gađao baterije i Mali Lošinj s istočne i zapadne strane otoka. Nijedan saveznički brod nije pogođen, a na njemačkoj strani je u Malom Lošinju oštećen jedan torpedni čamac.
Sad je još otvoreno pitanje koji su razarači bili u akciji. Wilton je jasan, Aldenham je u međuvremenu (14.12.) potonuo u minskom polju kod Škrde (posljednji britanski razarač izgubljen u II. s.r.), a drugi (eskortni) razarači klase Hunt koji su djelovali u to doba na Jadranu bili su Atherstone, Lamerton, Lauderdale, Wheatland, Avon Vale, Brocklesby i Quantock. Sigurno je da je Brocklesby s druga tri razarača 3.12.1944. gađao Lošinj, možda ponovno i 17.11. Isto se spominje i za Quantock. Sad je samo nejasno da li su ta tri razarača (Wilton, Brocklesby i Quantock) bila nazočna i u drugoj akciji 17.12.44. (bez izgubljenog Aldenhama).
Literatura: John English, The Hunts, F.A. Mason, The Last Destroyer (HMS Aldenham), Kažimir Pribilović, Drugi POS 1943.-1945.
Kako mi se cini, de facto su stvarno bili eksplozivni camci i vec spomenuti kajaci (and/or human torpedoes: ovi posljednji vjerojatno nisu, jer su zahtijevali drugaciju infrastrukturu, a bili bi prespori za napade na otvorenom moru.
"Sansego" koji se spominje je de facto olupina istog broda, uz koju su se u luci Mali Losinj vezali njemacki eksplozivni camci. To je bila bivsa CROATIA, pa HRVATSKA, zaplijenjena 1941, potopljena, poslije izvadjena, novo ime KOSTRENA, pa KORMAT. Navodno su ga britanske motorne topovnjace potopile izmedju Braca i Hvara, ali je izvadjen i popravljen u Malom Losinju. Da nije bio "maskirana podmornica"
Baterija na Tovaru: jedan top je pogotcima onesposobljen (unisten je zatvarac), a druga dva samo lakse ostecena. Nijemci su trazili da im se posalju novi topovi kalibra 88 mm za protuzracnu i protubrodsku obranu, ali su ti bili potrebniji negdje drugdje. Topovi 66 mm su bili stari austrougarski, vjerojatno iz arsenala bivse jugoslavenske i talijanske mornarice.
Englezi su vec imali iskustava s njemackim "zivim torpedima", stoga su na vijest o pojavi "Kampfverbanda" pretpostavljali da su i na Losinju mini podmornice. doticne su se de facto nalazile u Trstu, jedan poznanik, g. Claudio Pristavec iz Trsta, pokusava rekonstruirati njihov raspored, zadace i sudbinu. Moram negdje naci njegov site.
Kajaci: to imam eksplicitno iz knjige o III. POS-u, jer su partizani nasli de facto najmanje jedan. Nijemci su imali svoje diverzante (Kampfschwimmer, zato K-Verband), koji su osim peraja rabili i gumene kajake, a poslije su ih veci camci skupljali i vracali kuci. O tome ima jako malo u njemackim i britanskim izvorima, jer je 1) bila tajna, 2) rat je uskoro zavrsio, te je vecina ratnih dnevnika ostala u FNRJ/SFRJ, gdje su onovno postali vojna tajna.
Sto se tice "zivih torpeda", i onaj "torpedo" sto ga je zarobio jedrenjak LAHOR kod Losinja je isto bio eksplozivni camac, i to cak talijanski MTM (Motoscaffo di turismo modificato). Postoji nekoliko fotografija istog u arhivu Pomorskog muzeju u Splitu i u clanku o napadu na HMS DELHI (Z. Freivogel), objavljenom u "Warship International" i u jednoj francuskoj mornarickoj reviji.
Dakle, LS i KS-Booti nisu bili eksplozivni camci, a nisu se bas ni istakli zbog lose kvalitete, izvedbe itd. KS-ove je imala i Mornarica NDH, a poslije kratko vrijeme i JRM.
Brandenburzani su bili samo indirektno podredjeni Canarisu, jer je on bio sef Abwehra (obavjestajne i kontraobavjestajne sluzbe oruzanih snaga), koji su imali nadzor i nad specijalnim jedinicama. Naravno, dok isti (Canaris) nije smijenjen, sudjen i smaknut poslije neuspjesnog atentata na Hitlera 20.7.1944.*"
Zavrsen citat.
Andelko Kalpic kapetan bojnog broda
Pomorski desanti snaga novj i ja za oslobodenje cresa i losinja - vojnopolitici znacaj
Kronologija najvaznijih zbivanja na tom podrucju u toku drugog svjetskog rata istice otok Losinj po intenzitetu zanimanja i angaziranja snaga zaracenih strana. U tome kao da je imao primat nad ostalim jugoslavenskim jadranskim otocima.
Do rujna 1943. nalazio se u rukama Italije kao oteti dio matice zemlje Jugoslavije. Napominjemo da je Rimskim ugovorom od svibnja 1941. Pavelic ne samo >potvrdio pravo< Italije na to podrucje, vec je (logicna posljedica izdajnicke politike od 1927) takvo pravo, u ime marionetske tvorevine NDH, dao fasistickoj Italiji na gotovo citavu jadransku obalu. Porazom Italije pali su u vodu i ti izdajnicki planovi.
U rujnu 1943. nakon kapitulacije fasisticke Italije, na oslobodenom teritoriju obale i otoka Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije nicu nove mornaricke komande Mornarice NOVJ kojoj su temelji udareni u Podgori 1942. One brzo jacaju organizacijski, materijalno i kadrovski. Pripremaju se za nove ratne dogadaje koje ce im nametnuti nalet njemackoh oruzanih snaga u >utrci prema moru<. Na podrucju Komande Narodnooslobodilacke mornarice za Hrvatsko primoje i Istru jedan od najprecih zadataka bio je oslobodenje otoka Cresa i Losinja. Oko 120 boraca brigade fromirane na otoku Rabu od interniraca iskrvalo se 13. rujna na otok Cres. Oni su razoruzali talijanski garnizon u Osoru. Sutradan se ta grupa boraca vratila na Rab, a u iducim danima brigada je prebacena na kopno. Grupa je nakon dolaska na Rab obavijestila da se u Malom Losinju nalaze cetnici. Iduci dani pokazali su da se na podrucju otoka Cresa i Losinja zaista grupiraju cetnici. Tu se zateklo oko 450 cetnika koji su vec prije pobjegli iz Like pred naletom jedinica NOV i POJ i stigli u Selce. Poslije kapitulacije Italije prebacili su se na Krk, a odatle na Cres i Losinj u nadi da ce im uspjeti pokusaj da zaigraju u svojim prljavim racunima na kartu ucjena oko znacenja tih dvaju otoka i da ce tako barem spasiti vlastitu glavu.
Suoveni s tim problemom, Stab XIII primorsko-goranske divizije i Komanda Narodnooslobodilacke mornarice za Hrvatsko primorje i Istru planiraju pomorski desant na te otoke radi likvidacije cetnika. Parobrodima >Makarska<, >Lav< i >Slavija< te manijm motornim brodom >Dva brata< prebacena je jedna brigada nocu 22/23. rujna na Krk. Iduce noci dva bataljona te brigade prebacena su na otok Cres. Oni su relativno lako ocistili otok od cetnika koji su zajedno s grupom talijanskih fasista preko mosta u Osoru pobjegli na Losinj. Zbili su se oko tvrdave Tovar, odlucni da pruze otpor. Neposredno s Krka na Losinj iskrcao se treci bataljon nocu 24/25. rujna (4. bataljon I brigade XIII divizije, bataljon >Matija Gubec<). Oko 22 sata snage tog bataljona ukrcane su na parobrod >Lav< i ispovile u tajnosti prema Losinju.
U sastavu su se nalazili: PC 1, PC 3 i jedan camac (bragoc). Noc bez mjesecine. Neopazeno >Lav< se uvukao u uvalu Balvanida nasto poslije dva sata nocu. Za talijansko minsko polje izmedu otoka Sv. Petar i Losinja nije se znalo. >Lav< je imao srecu i nije nastradao na minama (polozenim na vecu dubinu od gaza broda). U to su vrijeme PC 1 i PC 3 zauzeli polozaje u patroli. Pocelo je iskrcavanje boraca u camac (bragoc) i u brodske camce, a zatim na obalu. Da bi iskrcavanje brze teklo, parobrod se lagano nasukao na obalu, pa su borci, iskacuci preko camaca ili spustajuci se niz sidreni lanac, poletno jurili prema polozajima. Cetnici su zateceni. Bataljon >Maica Gubec< brzo je napredovao prema Velikom Losinju.
U meduvremenu je parobrod >Lav< odsukan i upucen u patrolu. Sa cetnickih polozaja na Rtu Kornu na njega je otvorena paljba iz teskih mitraljeza. Vlastitom efikasnom artiljerijskom pucnjavom >Lav< je usutkao neprijatelja. Parobrod je u svitanje napadnut paljbom baterije s tvrdave Tovar (3 topa a 150 mm). Pretrpio je laksa ostecenja pa se u pratnji PC 3 radi popune kotlovne vode i opravka uputio u Rab, dok je PC 1 po naradenju uplovio u Koromacnu na otoku Cresu. Baterija je nasumice i neprecizno tukla i jedinice I brigade koje su se probijale kroz teski teren Grgoscaka i Kalvarije prema Velikom Losinju. Istoga dana predvece osloboden je taj grad. Cetnici su se zbili oko baterije na Tovaru. Sutradan (26.rujna) sanagma obaju bataljona I brigade XIII promosko-goranske divizije slomljen je otpor cetnika. Vecina ih je zarobljena. Cres i Losinj slavili su oslobodenje. Parobrod >Lav< uplovio je u Veliki Losinj i urkcao zarobljenike.
[>Lav< je bio naoruzan jos u luci Baros (Susak) sa dva protivtenkovska topa i nekoliko mitraljeza; teglio je jedan bragoc. PC 1 bio je tunolovac >Jadran< naoruzan sa tri mitraljeza, a PC 3 brzi motorni camac naoruzan puskomitraljezom i mitraljezom, a prije je bio u sluzbi tvornice torpeda u Rijeci.]
Desant na otoke Cres i Losinj ima visestruko znacenje. Bio je to prvi veci pomorski desant izveden skromnim i improviziranim sredstvima u toku narodnooslobodilacke borbe, brzo i dobro pripremljen, vjesto voden i izveden. Navijestio je mogucnost uspjesnog vodenja takvih inace najslozenijih akcija na moru u iducim borbama za slobodu naseg mora. Najvazniji rezultat tog desanta svakako je u tome sto je on vec tada, u rujnu 1943, u osnovi definirao stav i raspolozenje stanovnika tih otoka o pripadnosti matici zemlji. Bio je to jos jedan snazan impuls za potpunije ukljucivanje svih progresivnih snaga, posebno omladine, u borbu protiv okupatora i fasizma. Ocito se radilo o vrijednom vojnickom i politickom uspjehu, i to u vrijeme kad su Nijemci vec zapoceli veliku bitku u >utrci prema Jadranu<, u kojoj nece moci zaobici oslobodilacke snage na otoku Cresu i Losinju, znacenje kojih je njemacki admiral Jadrana pravilno uocavao.
Iznenadnim prodorom iz Rijeke 7. listopada 1943. s jakim oklopnim snagama uz podrsku avijacije Nijemci uspijevaju da slome otpor XIII divizije i da do polovine studenoga osvoje obalu od Rijeke do Novog. Narocito opasan protivnik brodova Mornarice NOVJ, odnosno jedinica Drugog pomorskog obalnog sektora (od 26. listopada 1943. Stab Mornarice NOVJ podijelio je obalu na sest sektora - POS, i od tada podrucje Kvarnera pokriva Drugi pomorski obalski sektor), bila je njemacka avijacija. Ona je potopila u pocetku listopada u luci Senj brodove >Istru< i >Lav< i nekoliko manjih brodova. Jedinice Mornarice NOVJ na obali postupno se, uz nekoliko okrsaja na moru, povlace prema Senju.
Bilo je razloga da Nijemci pozure s iskrcavanjem na Cres i Losinj, narocito ih je na to upucivala opasnost da Losinj postane snazan oslonac za djelovanje oslobodilackih i saveznickih snaga prisutnost kojih se na Jadranu sve jace osjecala. U prilog toj tvrdnji priduzio se i podatak da su se u pocetku studenog na Losinj iskrcali clanovi (grupa) jedne saveznicke (britanske) vojne misije. Time bi taj otok, sto je nudio znatne prednosti svojim polozajem i vec podignutim vojnim instalacijama, mogao postati baza snaga koje bi unosile nestabilnost u pozadini njemacke fronte u sjevernoj Italiji i s druge strane mogle presjeci veze sto iz sjevernog Jadrana vode duzobalskim pomorskim komunikacijama prema Jonskom moru i lukama Grcke gdje su se nalazil jake njemacke snage.
Zamisao njemacke komande (Staba 71. pjesadijske divizije i Pomorske komande za sjeverni Jadran) bila je da istovremenim pomorskim desantom na Cres, Losinj i Krk i uz prodor obalom prema Novom (Vinodolski) oteza povlacenje snaga NOVJ s otoka Krka i da tim obuhvatnim i sinhroniziranim akcijama preko otoka i s kopna osigura siri rajon Rijeke te da poveze vlastite snage duz obale od Trsta prema Zadru i dalje prema jugu. Po jedna ceta (191. puka) odredena je za otok Cres, a dvije cete tog puka za otok Losinj. Za prevozenje upotrijebljeni su motorni brod >Ramb III< i >Brioni<, 2 remorkera, 3 desantne splavi, 32 desantno-jurisna camca i 5 motornih camaca.
Nakon izvidanja i prikupljanja trupa i plovnih sredstava njemacka je avijacija 12. studenog 1943. bombardirala tvrdavu na Losinju i unistila signalnu stanicu. Bio je to uvod u pomorski desant koji na otoku nitko nije ocekivao. On je otpoceo sutradan oko cetiri sata ujutro, uz gotovo istovremeno iskrcavanje na Mali Losinj, Cikat, Osor i Veliki Losinj. Desant, sastavljen od pjesadijskih jedinich, dva tenka, 10 oklopnih kola, kamiona, osiguran jakim sastavom ratnih vrodova (krstarica >Niobe< - bivsa laka krstarica >Dalmacija< i torpiljarka TA 21, vise patrolnih brodovi i camca) uz podrsku avijacije ispovilo je iz Pule. Na zalost, Nijemci su imali pomagace i u nekolicini fasista.
U obrani su bile relativno slabe snage nase mornaricke pjesadije, ukupno oko 148 boraca (u Malom Losinju dva voda, na Osoru jedan vod, a na otoku Cresu u istoimenom mjestu te u mjestu Beli jedan ojacan vod s topovskim odjeljenjem u Velikom Vratniku) te jedno manje strazarsko odjeljenje u Komandi mjesta. Vecinom su to bili novi borci bez borbenog iskustva. Na moru je situacija bila jos teza. Osnovnu i jedinu snagu cinila su dva slabo naoruzana ribarska camca sa zastarjelim motorima.
Mirno more i noc bez mjesecine pogodovali su napadu. Iskrcavanje je iznenadilo branioce. Tvrdavska artiljerija bez uredaja za promatranje i gadanje nije bila efikasna. Pruzajuci otpor, jedna grupa boraca uspijeva da se povuce prema uvali Sv. Martin, koja je bila jos slobodna, dok su na drugim mjestima otpora izrazito nadmocne snage neprijatelja uspjele uz gupitke da ovladaju polozajima mornaricke pjesadije Drugog pomorskog obalskog sektora. Oko 40 boraca i aktivista sa clanovima britanske vojne misije [Grupom od 7 britanskih komandosa rukovodio je porucnik SAD Philipp Falvey. Ona je trebalo da pripremi oslonac za britanske lake pomorske snage.] uspijeva da se ukrca na dva ribarska camca i probije pred nosom Nijemaca iz luke u namjeri da se dokopa Punte Kriza na Cresu i izbjegne zarobljavanje, ne znajuci da su se Nijemci iskrcali i na Cresu. U toku plovidbe, kad se razdanilo, hidroavion napada brodove, sijuci smrt, onesposobljava ih za plovidbru unatoc hrabrom oporu posade koja es branila pucajuci iz mitraljeza. Uslijedio je napad na plutajuce camce s mora od snaga osiguranja, posebno dva brza naoruzana motorna camca koja su se iznenada pojavila iz uvale Osor. Daljniji otpor bio je nemoguc. Oficiri, medu kojima i saveznicki, prebaceni su na krstaricu >Niobe<, a ostale su odveli u Losinj. Sutradan su nakon zlostavljanja odvojili tridesetak zarobljenika, odveli ih u uvalu Cigale i pobili metkom u potiljak. Ostale su otjerali u koncentracione logore.
Nijemci su se iskrcali i na otok Krk i zauzeli su ga nakon kracih borbi. Time su stvorili povoljnije uvjete za iduca osvajanja obale i otoka i otvorili plovni put od Trsta za Rijeku, a zatim i za Zadar.
Borbe ce, medutim, biti teske i dugotrajne. Nijemci ce upadati u sve teze situacije u kojima ce postupno sve vise opet rasti uloga Losinja koji je zajedno s drugim otocima ponovo okupiran, alin ne i pokoren.
Plima njemackog pohoda na obalu i otoke zaustavljena je u pocetku sijecnja 1944. Otok Vis izrasta u snaznu glavnu vojnopomorsku bazu Mornarice NOVJ. U proljece zapoceli su stalne intenzivne desantne prepadne akcije na dalmatinske otoke koje je drzao okupator. U nijma je Mornarica NOCJ odigrala znacajnu ulogu i pridonijela nijihovu brzom oslobodenju. U mogim okrsajima na moru Nijemci trpe gubitke. Do jeseni oslobodena je Dalmacija i teziste operativne djelatnosti Mornarice NOVJ prebaceno je prema podrucju Kvarnerskih otoka. Na otoku Istu postavljena je pomorska baza i sjediste Drugog pomorskog obalskog sektora koji se s osnovnim snagama vracao prema svom podrucju na kojem su stalno u pozadini nepijatelja djelovale njegove manje snage. U to doba Nijemci nisu vise kadri da avijacijom napadaju baze, uporista i brodove Mornarice NOVJ, ali je jaka agrivnost njihovih pomorskih snaga, narocito pomorskih diverzanata.
Nakon dolaska na otok Ist Stab II POS-a odlucio je da izvede desantni prepad na garnizone u Osoru i Punti Kriza na otoku Crsu radi unistenja mosta sto je spajao Cres s Losinjem i da time prekine vezu izmedu ta dva otoka te da pokaze svoj aktivni uvjecaj na podrucju kojemu se postupno vracao.
Iz Ista su u mraku 26. rujna isplovili NB 13 >Partizan< sa 80 boraca i PC 2 >Macola< sa 30 boraca mornaricke pjesadije. Oko 23 sata >Partizan< je u Galbokoj uvali iskrcao borce za napad na Osor, a nesto kasnije ucinila je to i >Macola< kod Punte Kriza gdje je iskrcan dio pomorsko-desantne prepadne grupe.
Po tesko prohodnom terenu u veoma tamnoj noci rusenje mosta odvijalo se pilicno sporo. Nijemci su pruzili otpor. Medutim, i uza sve te teskoce mineri su minirali most. Od eksplozije on nije unisten, ali je u noci izmedu 26/27. rujna toliko ostecen da je onemogucio prolaz brodova kroz kanal i otezao odrzavnje veze. Pomorskodesantna prepadna grupa II POS-a vratila se bez gubitaka na Ist u svoju bazu, ali dio grupe odreden za akciju tzv. vezivanja neprijatelja na Punti Kriza bez vodica i slabe orijentacije nije uspio da dode do odredista (cilja) i da izvrsi prepad.
Na Malom Lisinju u luci Cikat Nijemci su imali bazu eksplozivnih camaca i snage pomorskih diverzanata. Na osnovi obavijesti sto su ih dostavili aktivisti narodnooslobodilackog pokreta s otoka Losinja Mornarici NOVJ i nakon njenog odobrenja, britanske pomorske snage (4 razaraca, 2 torpedna camca, 2 motorne topovnjace, 4 patrolna camca, 3 artiljerijske penise i 2 desantna jurisna broda - od tih snaga formirane su udarna i artiljerijska grupa, grupa za osiguranje i diverziona grupa za fingiranje prepada - iskrcavanja) uz podrsku 36 aviona (bofajtera) izvele su 3. prosinca 1944. napad na luku Cikat. Birtanci su bli zainteresirani da uniste snage pomorskih diverzanata kako bi zastitili svoje vece ratne brodove u Zadru i Splitu i jace naglasili svoju prisutnost na Jadranu. Pojava tih snaga mogla je stvoriti kod Nijemaca dojam da se radi o pomorskom desantu.
Nakon jake avijacijske i dugotrajne artiljerijske pripreme brodska udarna grupa priblizila se luci Cikat i s oko 500 m pocela pucati na lucke objekte. Druga udarna grupa priblizila se utvrdenju na Tovaru na oko 900 m i paljbom brodskih topova usutkala dva topa. Jedan torpedni camac prodro je u luku Cikat i iz neposredne blizine uspio unistiti 4 camca prije nego sto je ostecen miraljeskom paljbom s kopna i bio prinuden da se povuce. Osim ostecenja i gubitaka na obali Nijemci su u toku tog napada izgubili osam eksplozivnih camaca potopljenih u toku akcija, ali se djelovanje njihovih eksplozivnih camaca i pomorskih diverzanata nastavlja, nak je baterija na Tovaru brzo dovedena u punu borbenu spremnost, sto ukazuje na dosta skromne rezultate akcija britanskih snaga.
Eksplozivni su camci iz Malog Losinja kroz Ilovicka vrata isplovljavali nocu i dalje odlazili u akcije. Jedna ceta 1. bataljona mornaricke pjesadije (75 boraca) Kvarnerskog odreda prebacena sa PC 24 na otok Ilovik i nocu 27. prosinca nakon iskrcavanja organizirala je zasjedu protiv eksplozivnih camaca. Na jedan motorni camac, koji nije odgovorio na znakove legitimiranja, PC 24 otvara pucnjavu. Kasnije se utvrdilo da se radilo o ribarskom camcu koji se ostecen sklonio u luku Sv. Petar.
Pored zasjede u toku noci proslo je vise brodova. Neki su odgovorili na poziv za legitimiranje, a neki ne. Vjerovalo se da se radilo o britanskim brodovima, a s njima nije bilo ugovoreno da se te noci ne priblizavaju tom podrucju. Dogadaji sto ce se odigrati nesto kasnije ukazuju da su prosla i tri njemacka eksplozivna camca sa 10 vojnika, a da zasjeda o tome nije imala pojma. Po svitanju ceta se prikupila u luci Sv. Petar. Borci su se poceli ukrcavati na PC 24. U tom trenutku data je uzbuna. Pojavili su se Nijemci u jacini od oko voda vojnika. Oni su otkriveni slucajno, jer nije bilo isturenog osiguranja. Ceta je zauzela polozaje i pocela pucati. Pred lukom Sv. Petar iskrsla su gotovo istovremeno dva eksplozivna camca u pratnji camca matice. S PC 24 i s obale otvorena je na njih paljba. Jedan eksplozivni camac je potopljen, a drugi se ostecen povukao zajedno sa camcem maticom. Vod njemackih vojnika morao je odstupiti neobavljena posla. Ostaje otvoreno pitanje da li su Nijemci dosli u to podrucje po sitemu izvrsenja povremenih pretrazivanja radi kontrole ili su naisli da likvidiraju grupu drugova iz Komande mjesta Losinj, koja je vec osam dana boravila na otoku Iloviku, ili su brzo reagirali na pojavu PC 24 i boraca Kvarnerskog odreda mornaricke pjesadije. Svakako ostaje cinjenica da su se posada PC 24 i borci Kvarnerskog odreda izvandredno dobro snasli, da su pokazali hrabrost i brzinu unatoc tome sto je oko legitimiranja objekata na moru i borbenog osiguranja prilikom ukrcavana na PC 24 i njegova isplovljenja bilo propusta. U borbi se desavaju neocekivane situacije u kojima pobjeduju hrabriji i snalazljiviji, njima je najcesce naklonjena ratna sreca. To je bio slucaj i s PC 24 i borcima koje je prevozio.
U proljece 1945. otpocela je ofenziva 4. armije. Osloboden je Bihac, zatim Gospic i Karlobag. Uspjesno su se odvijale zavrsne operacije za konacno oslobodenje zemlje. Do 17. travnja oslobodeni su otoci Pag, Rab i Krk. Dosli su trenuci definitivnog oslobodenja otoka Cresa i Losinja.
Teziste nepijateljske obrane bilo je na krajnjem sjevernom dijelu otoka Cresa i oko luka Cres, Osor i Mali Losinj. Njegove ukupne snage iznosile su oko 1200 ljudi i 57 topova (od toga 23 protivavionska) a obrambeni polozaji bili su izgradeni kao uporista. U toku pripreme desanta obnavljana su izvidanja, posebno u odnosu na minska polja i mjesta iskrcavanja. Za izvresenje desanta odredene su jedinice 9. divizije i Kvarnerskog odreda mornaricke pjesadije (II POS, koji je sada vec dobio naziv Pomorska komanda sjevernog Jadrana), ukupno 4586 vojnika.
Formirane su tri desantne grupe. One su krenule iz Raba, Oliba i Baske Nove (otok Krk). U toku noci od 18. na 19. travnja kod Rta Kriza u uvali Kolovrat iskrcana je ceta automaticara 3. brigade za prihvat snaga i osiguranje mosta sto povezuje otoke Cres i Losinj. Ona je u toku dana zaposjela kotu 34 iznad Slatine kod Osora. Iduce noci od 19. na 20. travnja prebacile su se sve jedinice na mjesto iskrcavanja (uvala Koromacna, Galboka vala, jugoistocna obala otoka Losinja). Iskrcavanje i dostizanje odredenih objekata (Cres, Osor, Veliki i Mali Losinj), a zatim i oslobodenje otoka obavljeno je prema planu. Neprijatelj se ogorceno branio, narocito je pruzio jak otpor s Tovara i Tovarica, srusio je most na Prevlaci. Pokusao je miniranjem da prije povlacenja pristane u Malom Losinju. Borac Petar Dejanovic, vojnik Kvarnerskog odreda, opazio je goruci stapin, pojurio prema njemu, presjekao ga i spasio obalu od unistenja.
Prevozenje, osiguranje i podrsku desanta uspjesno su obavile posade brodova Kvarnerskog pomorskog sastava. U akcijama je sudjelovalo i pet britanskih desantnih brodova i dvije motorne topovnjace. Bilo je to ujedno i njihovo posljednje ucesce u akcijama za oslobodenje nase obale.
Oslobodenjem Losinja i Cresa snage Jugoslavenske mornarice i Jugoslavenske armije neposredno se priblizavaju Istri. Sada ih izmedu sjevernog dijela obale otoka Cresa i Istre dijeli kanal sirok oko 3 nauticke milje. On je, medutim, miniran. Uspjesno su okoncane borve na Losinju i Cresu u kojima je uz gubitak od 27 poginulih i 97 ranjenih neprijatelju nanesen jos jedan tezak poraz: 495 poginulih i 685 zarobljenih i sto je veoma vazno, on je izgubio prednost kuju je dotad imao posjedovanjem tih otoka kao vaznih karika u njegovu sistemu obrane.
Oslobodenjem Cresa i Losinja 21. travnja 1945. ostvareni su svi uvjeti za iskrcavanje na obalu Istre i pobjedonosni pohod oslobodilackih snaga do Trsta.
Kao sto se iz gornjeg clanka vidi ,ipak se radilo o eksplozivnim camcima u uvali Cikat a ne o "midget submarines"-malim podmornicama.
Jos bih rekao par rijeci o par zasluznih ali pomalo zaboravljenih ljudi sa otoka:
Ivan Stuparic vodi detaljnu evidenciju o zracnim napadima i postignutim rezultatima i o tome obavjestava informativni centar na otoku Olibu.Od 26.svibnja 1944. do 23. veljace 1945. je tako zabiljezio devedeset zracnih napada na razne vojne objekte ali se nije uvijek moglo izbjeci ni stradavanje civilnog stanovnistva.
Vojno Kamalic, radnik NOP-a,prikuplja vazne podatke i sastavlja nacrt otoka Losinja u velikom mjerilu, na kojem su oznacena vojna postrojenja,tvrdjava, luka, njemacke zgrade, broj i polozaj njemackih jedinica i njihovo naoruzanje.Na osnovu takvih podataka saveznicki zrakoplovi tocno gadjaju njemacke objekte.
Nijemci u ocajnickom pokusaju da se odrze pred naletom jedinica NOV, unistavaju sve za sobom,ostavljajuci pustos i rusevine.Tako je planirano miniranje mostova u Osoru i Privlaci te "Vele Rive"-operativne obale u Malom Losinju.Srecom i medju Nijemcima se nasao covjek koji je sagledao besmislenost i suludost takvih postupaka ,te je Vela riva spasena.Losinjski rodoljub i aktivist Ivan Kersulic povezao se sa Krausom, koji je bio odgovoran za miniranje i on je omogucio Kersulicu da potajno prekine elektricne kablove, kojima su mine bile spojene i spremne za aktiviranje.Bilo je to u pet sati ujutro 20. travnja 1945 godine,kada se vec cula pucnjava nadirucih partizanskih jedinica, jedne od oslobodilackih kolona ,koja se prema Malom Losinju probijala sa juga.(M.Konjhodzic, c.d. str. 47/49).Na to miniranje nas jos danas podsjecaju zabetonirane rupe na kamenoj obali M.Losinja.
Most u Osoru spasen je spretnom intervencijom cete automaticara 3.brigade 9. divizije, koja je njemacku utvrdu napala s losinjske strane i tako onemogucila povlacenje Nijemaca na Losinj..(J.Vasiljevic,Mornarica Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije,Beograd 1972.str.375/376).Jedino se miniranje mosta na Privlaci nije moglo sprijeciti, ali ce se on osloboditi odmah nakon oslobodjenja.Dvadesetog travnja u deset sati navecer prestao je na Losinju svaki organizirani neprijateljski otpor i omoguceno sjedinjenje s maticnom domovinom.
.Dobar link fotografija iz WWII o napadu na otok Losinj, od Juznoafrickog zrakoplovstva.
Ukucaj u search:" Lussin island"
http://www.awm.gov.au/search/collections/Na gornjem linku koji sam postavio na prvoj slici se vidi brdo Tovar ili kako Alaska lijepo rece Asinus na latinskom, gdje su bili polozaji topova obalne artiljerije.Vidi se vrlo uski dio otoka Losinja gdje je danas auto-kamp "Poljana" sa rtom Poljana