Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Posts: 69 456
|
|
« Reply #2 on: February 14, 2010, 07:28:08 pm » |
|
Intervju predsednika Srbije Borisa Tadića magazinu „Odbrana“ povodom Dana Vojske Srbije
14.02.2010.
Partneri politike mira
Suštinske reforme započele su 2003. kada smo definisali generalne strateške pravce promena i mogu da kažem da se posle osam godina, dakle jednog srednjoročnog perioda, približavamo vrlo konkretnim dostignućima. Sve te velike promene zahtevaju reformisanje sistema reformi u hodu, neprestano preispitivanje šta je učinjeno i šta već mora da se popravi u jednom tako osetljivom sistemu kao što je odbrana, koja je najdirektnije vezana za ukupnu bezbednost društva i građana, izjavio je u intervjuu „Odbrani“ predsednik Tadić.
Osnovne poruke predsednika Srbije Borisa Tadića povodom Dana Vojske su da u reformi sistema odbrane ostvarujemo krupne rezultate, da učešćem vojske u mirovnim operacijama pod okriljem Ujedinnjenih nacija podižemo međunarodni kredibilitet države bez koga nema novih razvojnih mogućnosti, a miroljubivom i predvidljivom politikom koju vodimo Srbija postaje pouzdan i relevantan partner koga mnogi uvažavaju i sve više cene.
Iako istorija svedoči da u Srbiji i na Balkanu uopšte postoji dominantnost politike permanentnog konflikta, predsednik Tadić ističe da duboko veruje u pregovore i dijalog i drugačiju političku odgovornost, u nenasilne metode, miran i racionalan proces. To je i jedini put rešavanja kosovskog problema, gde u saradnji sa međunarodnom zajednicom, kompromisom i dogovorom, treba konačno rešiti etnički sukob Srba i Albanaca.
Evropske integracije su suštinska pretpostavka stalnog mira na Balkanu. Mi na ovim prostorima, bremenitim teškim istorijskim nasleđem, treba da „napadamo” konkretne probleme, a ne jedni druge, i to je suština moje poruke i politike, kaže predsednik Tadić.
Uz Dan Vojske Srbije – 15. februar, kako vidite prioritete u razvijanju sistema odbrane?
- Razmeđe 2010. i 2011. godine još ranije je viđeno kao vreme ostvarivanja ključnih ciljeva, a to je donošenje svih strategijskih dokumenata, profesionalizacija vojske i uspostavljanje višeg nivoa interoperabilnosti, koji može da obezbedi učešće vojske u međunarodnim mirovnim misijama. To je reformski proces koji traje od 2003. godine. Verujem da ćemo ostvarivanjem tih ciljeva imati značajan rezultat do kraja ove i početkom naredne godine.
Za našu javnost, koja se ne bavi strategijskim dokumentima i reformom sistema, važna je činjenica da li je naša vojska profesionalizovana ili nije, da li naši mladići idu na redovno služenje vojnog roka ili ne idu. Verujem da ćemo postići cilj i da ćemo u 2011. moći da kažemo da je Vojska Srbije potpuno profesionalizovana.
Bilo bi interesantno čuti i poređenja Vaših viđenja sistema i Vojske u periodu kada ste bili ministar odbrane i onoga što je u međuvremenu ostvareno na realizaciji zamisli i planova? Koji su najvažniji učinci i šta ostaje dugoročni zadatak?
- Urađeno je zaista mnogo. Ali se mnogo toga i promenilo od vremena kada sam bio ministar odbrane, 2003. godine. Vojska je tada bila potpuno drugačije koncipirana, oslonjena na vojnike na služenju vojnog roka, sa potpuno drugačijom pozicijom Generalštaba u odnosu na Ministarstvo i ministra. To je bio nasleđeni sistem iz devedesetih godina, svojevrstan anahronizam kakvog nije bilo na evropskom kontinentu. Vojska nije bila koncipirana na moderan način, i to je smanjivalo njenu interoperabilnost jer čitavi sektori koje danas imamo nisu ni postojali.
Bio je to jedan bezbednosni trenutak u kome je bilo teško napraviti jasnu razliku između državnih i paradržavnih struktura. Nakon ubistva premijera Zorana Đinđića postojale su sumnje na sve strane, a država je izgubila kredibilitet jer su njenog premijera ubili kriminalci ali i one strukture koje su bile deo države ali povezane sa kriminalnom.
Suštinske reforme započele su 2003. kada smo definisali generalne strateške pravce promena i mogu da kažem da se posle osam godina, dakle jednog srednjoročnog perioda, približavamo vrlo konkretnim dostignućima. Menjale su se i geopolitičke okolnosti jer 2003. svet nije izgledao kao danas. Izmenio se i tehnološki, a onda važeći standardi u organizovanju oružanih snaga danas se polako napuštaju i uspostavljaju novi, jer su bezbednosni izazovi mutirali. Tada ni Srbija nije bila nezavisna država, već je postojala državna zajednica sa Crnom Gorom, a vojska je imala mornaricu i drugačiju regionalnu odgovornost koja je uključivala kontrolu dela Jadrana. Ekonomski parametri bili su bitno drugačiji jer je proizvodnja beležila visok rast svake godine, svetska ekonomska kriza nije bila na vidiku.
Sve te velike promene zahtevaju reformisanje sistema reformi u hodu, neprestano preispitivanje šta je učinjeno i šta već mora da se popravi u jednom tako osetljivom sistemu kao što je odbrana, koja je najdirektnije vezana za ukupnu bezbednost društva i građana.
Naše učešće u mirovnim misijama značajno podiže međunarodni kredibilitet Srbije. Koje bezbednosne prednosti i političke koristi za Srbiju vidite kao rezultat učešća u zajedničkom očuvanju svetskog mira?
- Moja obaveza je da pojasnim građanima značaj mirovnih misija za svaku zemlju i svaki narod. U međunarodnoj politici samo one zemlje koje doprinose miru i stabilnosti imaju puni kredibilitet, a to podrazumeva i vojno prisustvo na onim žarištima gde je došlo do destabilizacije i ugrožavanja osnovnih principa na kojima savremeni svet počiva. Shodno tome, i one zemlje koje doprinose ekonomskom razvoju drugih zemalja imaju povišen međunarodni kredibilitet. Građani, na primer, Norveške, Japana, Švedske, Holandije izdvajaju znatna sredstva iz svog bruto nacionalnog dohotka, pomažu druge i to je za poštovanje. Voleo bih da i Srbija ima mogućnosti da na taj način doprinosi razvoju nerazvijenog sveta i želim da se što pre nađemo u grupi razvijenih zemalja.
Zemlje koje doprinose miru u svetu i učestvuju u mirovnim operacijama podižu svoj kredibilitet, kao što je to činila bivša SFRJ.
Pošto mi nemamo ekonomski razvoj na takvom nivou da pomažemo druge zemlje, nego smo konzument ekonomske pomoći, ne smemo biti tretirani i kao konzument međunarodne bezbednosti. Sadašnjim učešćem u mirovnim misijama menjamo sliku o sebi, a možemo i mnogo više.
Politička korist je više nego očigledna i mislim da tu pojedini politički akteri prave veliku grešku i lošu uslugu našim građanima kada Srbiju guraju u izolaciju i kada se protive učestvovanju naše vojske u mirovnim operacijama.
Ono što je nekada bilo više nego bolno jeste učešće naših vojnika na služenju vojnog roka u ondašnjim mirovnim misijama. Ali ovde se radi o aktivnosti profesionalnih vojnih lica, naglašavam na dobrovoljnoj osnovi, koji zbog profesionalnog izazova žele da idu u mirovne operacije. Govorim naravno isključivo o operacijama pod mandatom Ujedinjenih nacija i ne dolazi u obzir bilo kakvo učešće Srbije u operacijama koje nisu pod takvim mandatom.
Odbrambena industrija Srbije ostvaruje sve bolje rezultate. To je doprinos oporavku domaće privrede, ali i spoljnopolitički faktor na koji ste ukazali na nedavnoj ambasadorskoj konferenciji u Beogradu?
- Srbija je nakon 5. oktobra 2000. sticala mogućnost da obnavlja svoju namensku industriju. Preko Programa Partnerstvo za mir dobili smo posredno mogućnost da plasiramo proizvode namenske industrije u one zemlje koje su pod striktnom kontrolom NATO i mi danas postižemo objektivno velike uspehe u razvoju odbrambene industrije. Podsećam da je ona 2003. godine bila skoro na kolenima, a evo danas imamo situaciju o kojoj smo tada mogli samo da sanjamo. Sada već razmišljamo o novim investicijama i otvaranju novih tržišta, a vraćamo se i na stara. Pored Iraka i Alžira koja smo obnovili, vratićemo se na tržišta nekih afričkih zemalja, Bliskog istoka, Latinske Amerike, Azije, i to je važna činjenica. Odbrambena industrija ima i spoljnopolitički strategijski značaj.
Vizna liberalizacija, odmrzavanje prelaznog trgovinskog sporazuma i podnošenje kandidature za članstvo u Evropskoj uniji značajni su rezultati u prošloj godini. Tu je i pitanje odnosa sa NATO. Hoćemo li umeti da iskoristimo sve prednosti koje nam nudi Program Partnerstvo za mir?
- Kada je o NATO reč, u javnosti postoje opravdane nedoumice i one su posledica događaja iz devedesetih godina. Ali, ne može biti suštinskih primedbi našem strateškom opredeljenju da Srbija ide prema članstvu u Evropskoj uniji. Očekujemo da dobijemo status kandidata do kraja ove ili početkom sledeće godine i to neće biti lako. Svom snagom radimo na uspešnom okončanju saradnje sa Haškim tribunalom i na započetim reformama društva.
A kada govorimo o bezbednosnim orijentacijama, Srbija je u Programu Partnerstvo za mir i kada smo to postigli smatrao sam da smo postigli veliki međunarodni politički i odbrambeni uspeh.
Ali u 2009. godini imamo jedan izvanredan rezultat potvrđen na sastancima sa potpredsednikom Bajdenom, francuskim predsednikom Sarkozijem i drugima, a to je da Srbiju niko ne može uslovljavati prethodim učlanjenjem u NATO da bi postala član Evropske unije. Nije mnogo zemalja uspelo da uspostavi takav standard, ali Srbija jeste. Očigledno da nekim opozicionim strankama smeta takvo postignuće i oni bi vrlo rado da Srbiju ponovo vrate u konfliktan odnos sa NATO. I tu je ta razlika između dve politike, one konfliktne i politike izbegavanja konflikta.
U samom Programu Partnerstvo za mir ima još puno prostora koje Srbija može da ispuni ostvarujući konkretnu korist za sebe i za svoju vojsku.
Vaš odgovor na temu o referendumu za i protiv NATO?
- Skupština Srbije je donela deklaraciju o odbrambenoj neutralnosti i ova vlada takvu odluku neće menjati u svom mandatu. Ovo poručujem građanima koje pojedine stranke obmanjuju udarajući po tankoj žici negativnih emocija. Od istih smo slušali laži da smo potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU priznali nezavisnost Kosova. Isti oni su obmanjivali građane da je sama Evropska unija priznala nezavisnost Kosova iako ona nema načina da donese takvu odluku, pri tom su bezobzirno vređali dignitet Španije, Grčke, Rumunije, Slovačke i Kipra, zemalja članica EU koje su čak i u procesu pred Međunarodnim sudom pravde povodom Kosova stale na stranu Srbije.
Isti ti i danas pokušavaju da prevare građane tvrdeći da neko iza njihovih leđa hoće da donese odluku o ulasku u NATO, jer samo u takvoj atmosferi straha i opšteg nepoverenja njihova politika vidi šansu. Ovde se naime radi o njihovom nedostatku hrabrosti da kažu šta im je zaista na duši – a to je referendum protiv ulaska Srbije u EU, pa zato da se Vlasi ne dosete, idu izokola računajući na negativan emotivni naboj koji tema NATO ima kod nas. Pri tom jasno razlikujem legitimne negativne emocije građana, od političkih motiva antievropskih stranaka. Uostalom, upravo zbog te suštinske strateške razlike povodom evropskih integracija smo i imali pad prethodne vlade i izbore na kojima su građani jasno i nedvosmisleno potvrdili da su za evropsku budućnost Srbije.
Može li se, posle svih rezultata na spoljnopolitičkom planu, oceniti da je Srbija pouzdan partner u međunarodnim odnosima?
- Naša politika prema međunarodnoj zajednici je iskrena i fer. Svako želi predvidljivog partnera, a ne nekog za koga se ne zna šta će uraditi sutra. Pa i od ljudi koje srećete očekujete da budu predvidljivi. Da li ćete u restoranu sesti pored nekoga za koga ne znate da li će se potući sa nekim u sledećem trenutku. Naravno da nećete.
Mi želimo da vodimo politiku mira i saradnje, da povlačimo predvidljive poteze, da se u međunarodnim forumima zna šta ćemo učiniti. Svoje neslaganje, kada je ono tema, iznosimo javno i za svoje stavove borimo se mirnim, diplomatskim i pravnim sredstvima. Srbija, za razliku od prethodnih vremena, postaje pouzdan i relevantan partner koga mnogi uvažavaju i sve više cene.
I na kraju, Vaša poruka pripadnicima Vojske Srbije povodom praznika?
- Nastavićemo odbrambene reforme uprkos ekonomskoj krizi jer je to interes Srbije. Naši vojnici, podoficiri i oficiri zaslužuju iskreno priznanje za napore koje ulažu kako bi Vojska Srbije bila spremna da odgovori na sve izazove i pretnje sa kojima se suočavamo. Svim pripadnicima srpske vojske čestitam praznik u ime građana Srbije i kao glavnokomandujući naših oružanih snaga.
Mirovne operacije
Mirovne operacije su pravi i najveći profesionalni izazov za one koji su odabrali vojni poziv kao životni. Sposobnost da se učestvuje u mirovnim operacijama je parametar vrednosti i spremnosti vojske, jer doprinos u uspostavljanju i stabilizaciji mira u nekoj zemlji potvrđuje istu takvu spremnost da se štiti i vlastita bezbednost ako do njenog ugrožavanja dođe.
Međunarodni kredibilitet
Srbija mora da učestvuje u mirovnim operacijama ako hoće da ima međunarodni kredibilitet. Ukoliko ga nema, onda ona ne može ni da obezbedi investicije za razvoj, ni da otvara nova radna mesta, a smanjuje i kapacitete da brani svoj integritet. Samo Srbija koja je poštovana članica Ujedinjenih nacija, solidarna sa onima koji pate, spremna da preuzme rizike i pomogne drugima u njihovoj nevolji, samo takva Srbija može da računa na solidarnost drugih zemalja kada su njeni problemi u pitanju.
Pomoć Haitiju
Predstavnici naše policije su u mirovnoj misiji na Haitiju, bili su tamo u vreme razornog zemljotresa, pomogli unesrećenom narodu. I ne postoji međunarodni forum na kome ta činjenica nije istaknuta. Zahvalan sam tim ljudima i drugima u mirovnim misijama koji svojom hrabrošću i profesionalnim opredeljenjem podižu ugled Srbije u svetu.
Radenko Mutavdžić Izvor: MORS
|