TT podaci i uopšte o prototipu "MGS-25 Aleksandar"MGS-25 Aleksandar je prototip samohodne haubice razvijen kao novi proizvod i kroz dalja poboljšanja ranijih verzija samohodnih haubica kao što je porodica NORA B-52 kalibra 155 mm (NORA je akronim od
Novog
ORužja
Artiljerije). MGS-25 je montiran na kamion Kamaz 8x8 i na MAN SH45. Postoje indicije da bi se mogao proizvoditi i na šasiji FAP 3240 BS/AV 8x8, koja ima iste karakteristike kao platforma MAN. Proizvodi se u fabrici Borbeni složeni sistemi Jugoimport SDPR. MGS-25 je trenutno najbolje artiljerijsko oruđe u srpskoj vojnoj industriji, potpuno je automatski i ima visok stepen autonomije. Modul naoružanja, odnosno top, upravlja se iz kabine vozila, a posadu čine samo tri člana. Modul oružja se sastoji od serije cevi kalibra 155 mm (autofrettable), koje se proizvode u dve različite varijante:
*Prva je po JBMoU koja ima zapreminu komore od 23 litra.
**Drugi ima znatno povećan domet i vatrenu moć, kao i veću zapreminu komore od 25 litara.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
MGS-25 je bio izložen na sajmu naoružanja „Partner 2017“Karakteristike [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
MGS-25 Aleksandar (desno) i NORA B-52 (levo), izloženi na „Slobodi 2017“, Aerodrom Batajnica.
Karakteristično za skoro sve modele samohodnih haubica porodice NORA, uključujući i MGS-25, jeste da imaju automatski punjač. Punjač MGS-25 je potpuno automatski sa 12 projektila i 12 barutnih punjenja. Moguće je punjenje na svim visinama sistema i povećanje brzine paljbe do 6 metaka u minuti. Pored toga, na platformu je postavljena automatska dopuna sa još 12 projektila, čime je borbeni komplet sa 24 projektila, što ne zahteva rad posade. Sistem ima automatsku nišansku liniju kao i automatsku navigaciju. Pored toga, kao i NORA B-52, oružje ima četiri hidraulična graničnika koja omogućavaju stabilno pucanje kao i pucanje u svim pravcima. Ova karakteristika ga čini jedinstvenim uređajem te vrste u svetu. Oružje ima senzorsku glavu za direktno pucanje i radar za merenje početne brzine. Oba sistema su direktno povezana sa ASUV komponentama alata.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
PosadaPosadu čine samo tri osobe, smeštene u oklopnoj kabini vozila i zaštićene tokom rada i upravljanja alatima zahvaljujući potpunoj automatizaciji. Važno je istaći da je za ranije verzije samohodne vučne haubice bila potrebna desetočlana posada, dok je za NORE B52 bilo potrebno pet. Ovo značajno smanjuje broj pripadnika vojske i troškove njihove obuke, jer je obuka osoblja dugotrajna i skupa. Zbog svoje potpune automatizacije i funkcija, kao i činjenice da se radi o uređaju na mobilnoj platformi, vreme za prelazak iz pohodnog položaja u borbeni položaj je veoma kratko, što omogućava brzo i efikasno dejstvo i povlačenje sa vatreni položaj.
MobilnostVažno je naglasiti da samohodna haubica ispunjava i uslove za stratešku mobilnost. Sa ukupnom masom od oko 27 tona, MGS-25 Aleksandar se može efikasno transportovati transportnim avionima, železnicom i morem. Brzina na putu 80 – 100 km/h, brzina van puta do 25 km/h i akcioni radijus 41-65 km.
NaoružanjePored toga, oružje ima mogućnost ispaljivanja sa 4 projektila MRSI na dometima do 25 km. Oružje može koristiti svu standardnu i specijalnu municiju kalibra 155 mm, proizvedenu po standardu NATO. Prilikom upotrebe nove municije ima mogućnost da postigne domet do 67 km. Pored topa ima mitraljez 12,7mm (turela) kao i bacače dimnih kutija (četiri bacača dimnih kutija 82mm.)
Informacioni sistemSavremeni komandno-informacioni sistem zasniva se na savremenoj informacionoj tehnologiji i posebno razvijenom softveru. To omogućava stalnu komunikaciju sa svim elementima artiljerije i razmenu svih relevantnih informacija potrebnih za izvršenje borbenog zadatka, uz minimiziranje potrebnog vremena.
Računarska opremaJedna od najvažnijih karakteristika savremenih samohodnih haubica, uključujući sistem MGS-25, jeste „mrežnocentrično ratovanje“. Ovaj koncept se zasniva na potpunom IT umrežavanju svih delova bojnog polja, koje obično kombinuje sve tri vrste snaga: kopnenu vojsku, vazduhoplovstvo i mornaricu i rečnu. Umreženi su i svi raspoloživi senzori iz izviđačkih jedinica, jedinica u direktnom kontaktu sa neprijateljem i jedinica vatrene i logističke podrške. Ovo stvara jedinstvenu virtuelnu sliku bojnog polja koja u velikoj meri poboljšava ono što se u zapadnoj vojnoj praksi slobodno prevodi kao „uvid u bojno polje“. svest o situaciji.
Ovo dovodi do značajnog:
* ubrzanje komunikacija,
**povećava dinamičku prirodu misije, i
***omogućava bolje korišćenje mogućnosti vatrene moći manjeg broja savremenih borbenih sistema.
Korisnici: Srbija - 2+ prototipa.
Priredio iz izvora
Vikipedije