Zatvaranje okruglih otvoraKad je riječ o “starim morskim vukovima” već sam i pisao na ovop postu
ovde o tandemu “Cojka-Meca” iz posade TČ-213. Evo još jedne.
Dođemo mi sa TČ-213 u jedno među prvim dokovanjima još davne 69-te u Šibenik. Sinhro lifta nije još bilo ni u snu. Ulaz u remont po standardnoj proceduri. Ujutro rano iskrcavanje goriva na stanici za gorivo i onda teglenje u krug remontnog zavoda. Doručak ili ga nema ili je suvi. Za ručak pošto je prvi dan obično sa Kulina stignu neki makaroni bože te sačuvaj. Sredina Avgusta mjeseca. Vrućine za pobenaviti. Dobijemo mi, posada, starešine, smještaj na jednom tu pomoćnom brodu, koji je bio već duže vrijeme u remontu, ali se na njemu brodski život normalno odvijao. Dve kabine. Odličan sještaj ispod palube, paluba drvena, četiri kreveta, komotno. Ipak dosta vruće. Otvori-prozori okrugli na kabini i jedva pola metra iznad morske površine. Otvoreni.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Smjestimo se ja, Cojka i Meca u jednu od kabina. Dva kreveta poprijeko broda, dva po boku na sprat. Meca odabere gornji poprijeko. Cojka ispod njega. Ja šta mi ostane bočno dolje. Oni odabraše poprečne kao da ih ne bije promaja kroz otvore. Smeta “Starim morskim vukovima”.
Vrijeme oko jedan popodne. Javlja sizni, ručak. Pita Cojka šta ima, odgovor, makaroni.
- Hebo makarone, - procjedi Meca, - Idem ja kod Mitra po naš sanž, oćeš i ti mali, - pita mene. – Može, - odgovorim. – Cojka, luka ima, - Ima dovoljno, - odgovara ovaj. I ode ovaj po sanž. Cojka vadi iz torbe glavice crnog luka. Nikad nisu bili bez njega. Dolazi Meca stavlja na sto poštete, mesne nareske, krpu slaninice, hleba. Tu je i luk. Cojka vadi odnekud čakiju, komada se, sitni i pristupa se eliminaciji.
- Mali, navali, - zapovjeda Meca. Ja onako žgoljav meljam pomalo, a njih dva ko terminatori, plijevu naprosto. Tek će ti Cojka jednog momenta, - A, pa neide ovako bez bire, šta veliš Meco, - Bogami neide, vidim ja fali neki vrag. Nego, mali skočide po dve bire i tebi kokta, još si mlad za bire i naporne su ti za unutrašnje organe. Ustajem ja i krećem, a iza sebe čujem, - I nemoj želene boce ni slučajno, - viče Cojka. – Ne, ne želene, - potveđuje Meca. Ja u salončić uzmem dva piva, flaše tamne boje i koktu te se vratim u kabinu za sto. Nastavimo sa jelom . Njih dva sve živo mlave i slaninu i paštete i mesni sa obimnim količinama crnog luka, te sve to pomno zalivaju hladnom pivskom tečnošću navijajaući iz flaše. Bi to na kraju gotovo, Meca dobro podrignu, Cojka meni, - Mali bilo bi dobro ovo sad skloniti pa da se pružimo. - Svakako Cole, - potvrđuje Meca, - Naporan nam je dan bio ko nikad.
Meca ustaje uzima iz torbe jedan od svojin čuvenih i čuvanih “X-100” kaubojaca , penje se na gornji krevet u horizontalu i počinje sa čitanjem uz lagano popodnevno varenje. Cojka još sjedi i meditira, a ja, malac pospremam sto. I kad bi gotovo, ja na svoj krevet prilegnem, a Cojka na svoj ispod Mece. I tako ta atmosfera traje nekih 10-tak minuta.
Meca čita, nas dva leškarimo i ćutimo. Vrijeme radi svoje. Nastaje fermentacija pojedenog. I jednog momenta osjeti se u kabini nesnošljiva i nepodnošljiva kombinacija neugodnog mirisa – smrada u kombinaciji sa već postojoćom vrućinom. Štipa i za oči. Kao da je najagilniji tvor prošetao kabinom. Cojka pustio “smrdljivu bombu” direktno ispod Mece. Gledam ja, a jednog momenta Meca zastaje sa čitanjem, zuri u tavanicu nepomičan, kao da se paralizirao, naginje se prema sredini kabine i jednog će momenta, - Mamicu im “boračku” pa gde su sad našli da čiste WC u dva popodne. Nemože čovjek pošteno ni da čita, - spušta se sa gornjeg kreveta i odlazi do okruglih otvora na bokovima kabine i počinje sa zatvaranjem. I još zašrafi da bolje brtve, te spusti čak i metalni deo da bude kao malo i mračnije. Dolje vidim Cojku kako u krevetu samo mu stomačina oskače od prigučenog smijeha, a pokrijo se jastukom po glavi da ga ovaj ne primjeti. Meca i dalje operiše sa otvorima i ide na suprotni stranu kabine te zatvara otvore i tamo. Potom se penje na svoj krevet i opet poza sa “kaubojcem”. U kabini još veće gušenje, haos. Ovaj dolje, Cojka, konačno otvoreno eksplodira sa smjehom. Meca oped zastane, nagne se prema ovome, pa će ti slavodobitno, - A ti si se upuv’o *****u. Mali, - kao obraća se meni, - Ovakvog Tvora u životu nisam sreo. Ko te takvog napravi, otac ga hebo. – Ustaje i ponovo procedura sa otvaranjem otvora – okruglih prozorčića. Cojka ne prestaje sa smijanjem, suze mu liju niz lice od smjeha. Meca završava sa otvaranjem, zastaje uz konstataciju, - Ne vredi, atomsko biološko-hemiska kombinacija, nema neutralizacije, moram na dekontaminaciju kod Mitra sa birom, nema druge, - i odlazi uz stepenice. Čekaj, evo i mene, - viče Cojka za njim, diže se i odlazi i on.
Naravno to im je samo bio povod da se ponovo druže uz pivo samo na malo drugi način i na drugoj poziciji. A što se tiče kao naizgled “eksploatacije malca” od strane “stari morskih vukova” to je ustvari bio samo prećutni nepisani red i pravilo kod dolaska najmlađeg u posadu broda. I to je tako bilo sve dok ne stigne novi mlađi član. Onda on preuzima sve ingerencije “Malca”. To je bilo i normalno jer novi mladi član trebao je tek da ispeče zanat na nepoznatom terenu. A oni su to već godinama verificirali i ponavljali I trebalo im je samo nešto malo vremena da riješe novonastalu situaciju što bi novajliji trebalo dana i dana, a mozda nebi ni rešio problem. Onaj koji nije prihvatao takve odnose u suštini je bio asocijalna ličnost i imao je više nevolja u posadi nego lijepih trenutaka.
