Licna dokumenta gradjana

[zpetrov9]

I jedan dokument iz vremena NDH, a vjerovatno vezan uz osobne iskaznice. To je prednja stranica dokumenta naziva "Osobnik" u koji su
se upisivali različiti osobni podatci vlasnika. Ovaj je popunjen u Križevcima 1944. godine.

Zanimljivo je uočiti polje pod II "Vjera, narodnost i rasna pripadnost" gdje se na kraju nakon vjere i narodnosti upisuje "arijevac". To
je vjerovatno bilo prema  "Zakonskoj odredbi o rasnoj pripadnosti" objavljenoj u NN br. 16 od 30. travnja 1941. Točka 1. te odredbe je
ovako glasila, navodim citat:

"

Arijskog porijetla je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice
izvan Europe.

U koliko za stanovite službe ne postoje druge odredbe, arijsko se porijetlo dokazuje krsnim (rodnim) i vjenčanim listom predaka prvog i
drugog koljena (roditelja te djedova i baka). Kod pripadnika islamske vjerske zajednice, koji ne mogu pridonijeti navedene isprave, potrebno
je pismeno posvjedočenje dvojice vjerodostojnih svjedoka, koji su poznavali njihove predke, da među njima nema osoba nearijskog porijetla.

U dvojbenim slučajevima donosi odluku Ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog Rasnopolitičkog povjerenstva.

"

[zpetrov9]

Evo i Legitimacija pripadnika-članova organa novie vlasti u Hrvatskoj. Ova je izdana 1944. godine u Solinu članu Općinske JNOP. Imao je
pravo nositi uniformu i oružje, ne navodi se vrsta oružja. U potpisu su Tajnik i Predsjednik Kotarskog NOO-a. Izrađena je iz mekšeg kartona
slabe kvalitete i ovjerena jednostavnim okruglim pečatima Kotarskog NOO Solin.

[zpetrov9]

I još jedna Legitimacija iz te serije i približno istih krajeva. Ova je izdana 1945. godine od Kotarskog NOO-a Sinj, Pročelniku financijskog
odjela. Isto mu daje pravo na nošenje uniforme i oružja, naveden je pištolj.

Ako pogledamo fotografiju koja je zaljepljena primjetiti ćemo da je ona skinuta iz nekog prethodnog dokumenta jer u donjim uglovima ima
tragove nekih prijašnjih pečata, pa je onda "pre-ovjerena" s dva nova okrugla pečata u gornjim uglovima. Onda se baš i nije lako dolazilo
do novih fotografija.

[zpetrov9]

Jedna po malo specifična dvojezična (Hrvatsko-Mađarska) izkaznica za putovanje u tranzitnom vagonu na relaciji  Gyekenyes - Gola
(pretpostavljam i obratno) izdana 1943. godine u Goli. Zanimljiv mi je okrugli pečat NDH na kojem u njegovu "unutarnjem" dijelu piše
"Gyekenyes ispostava Gola". To bi trebalo značiti da je Povjerenstvo Željezničkog i pograničnog prometa imalo svoj ured i u
Gyekenyesu koji je pretpostavljam i tada bio već u Mađarskoj, kao što je i danas. Danas Gola nema željezničku stanicu, kako mogu
vidjeti na Google Earth-u, a željeznička pruga prolazi na samo dvadesetak metara od granice ali na Mađarskoj strani. Ako je tako bilo
i nekada možda su vlasnici takvih izkaznica smjeli preći granicu pa se ukrcati na vlak na nekom stajalištu na Mađarskoj strani?

[zpetrov9]

Jedan zanimljiv primjerak Domovnice izdane u Sarajevu u ranim danima NDH 06. 08. 1941. Izdana je na starom obrascu iz vremena
Kraljevine Jugoslavije, ali je netko rekao bih slabije pismenosti, prekrižio ono Kraljevina Jugoslavija (to razumijem zašto) i nekim čudnim
slovima (izvrnuto slovo N) napisao NEZAVIZNA DRŽAVA HRVATZKA. Zaista čudno, pa mogao se je potruditi da barem uredno prepiše
naziv države sa novog pečata. Isto je neobično da su biljezi (taksene marke) na lijevoj strani bile uredno pretiskani stari biljezi sa
pretiskom NDH i dok onaj na desnoj strani je biljeg tj. taksena marka opštine grada Sarajeva iz vremena Kraljevine.

[zpetrov9]

I jedna Talijanska propusnica za izlazak iz Splita izdana u Splitu 1942. godine za vrijeme Talijanske okupacije. Obrazac je inače izrađen u
tiskari u Rimu 1941. godine.

[zpetrov9]

Službeni pasoš SFRJ izdan 1981. godine. Ima meke i rekao bih plastificirane korice, broji 44 stranice. Na prednjim koricama je na četiri
jezika i oba pisma naroda Jugoslavije ispisano "Službeni pasoš" i ispod još i na obaveznom Francuskom. Bio je izdan na rok važenja od
dvije godine, a za svako putovanje se izdavala i odgovarajuća službena viza. Sve stranice su perforirane pri dnu brojem pasoša. Kao
i diplomatski pasoš imao je ispisanu zamolbu-preporuku Predsjedništva SFRJ da se vlasniku svi organi nađu na usluzi. Olakšavao je dosta
prelaz državne granice, osobito što se carine tiče.

[zpetrov9]

Evo jedne udarničke karte iz dosta daleke 1948. godine. Onda se na radne akcije, osobito saveznog nivoa išlo jedni zaista dobrovoljno,
a mnogi i "dobrovoljno po direktivi". Znam i jedne i druge. Kartu je tada izdavalo Ministarstvo rada FNRJ. Vrijeme provedeno na Saveznim
radnim akcijama se upisivalo i u radnu knjižicu.

Sjećam se kada sam se ja vratio sa savezne radne akcije "Partizanski Put 76" na Leteniki-Fruška gora i nakon godinu dana kada sam ja
izvadio za svaki slučaj radnu knjižicu i uočio tu stranicu gdje je bilo predviđeno mjesto za upis radnog staža temeljem učešča na radnoj
akciji kako sam se brzo zaletio ponijevši diplomu udarniku i potvrdu o učešću na radnoj akciji, pravo u općinski ured. Kada stigoh "tete"
su me čudno pogledale i rekle da se to odavno više ne priznaje.

U vrijeme ove skenirane udarničke karte zvanje Udarnika je donosilo i neke recimo "privilegije" ali si se za dobiti značku trebao dobro
naraditi i oznojiti.

Inače mi nismo dobili udarničku knjižicu već više kao neku malu diplomu. u to vrijeme kada sam se vratio u školu (u četvrti razred) svi su
mi govorili da sam bio lud jer sam besplatno rintao mjesec dana, a mogao sam to odraditi lakše i još zaraditi preko omladinske zadruge. I
zaista kada pogledam od cijelog tadašnjeg Tehničkog Školskog Centra sa gotovo 800 učenika jedini sam ja kao "dosljedan" član omladinskog Predsjedništva i Sekretarijata, ali  i kao jedini učenik otišao, drugi kolege iz rukovodstva su ljeto odradili preko zadruge. Bili su već tada svi
pripremljeni za prave političare. Pa ipak mi nije krivo što sam bio jer je i to bila jedna dodatna škola za mene, a na tu udarničku značku sam
bio toliko ponosan kao da sam zaradio orden.

[zpetrov9]

Jedna malo neobična Carinska legitimacija izdana u Novom Sadu 1933. godine. Vlasniku je davala samo ograničena prava.

[zpetrov9]

I jedna odmah poslijeratna Legitimacija Lekarske Komore  za Srbiju izdana 1945. godine u Beogradu. Fotografija vlasnika bila je na
unutarnjoj strani zadnjih korica.

Sam formular mi sliči na formular iz prijašnjeg vremena, a nema nikakvog grba na sebi pa je teško tek tako donijeti ispravan zaključak.

[zpetrov9]

Jedna Austrijska legitimacija dok je Austrija bila pod Savezničkom okupacijom 1946. godine. I ako bi na lijevoj strani trebala biti popunjena
samo na Engleskom, a na desnoj strani na Njemačkom jeziku to baš nije tako, pa i na lijevoj strani ima Njemačkih riječi. Osoba koja ju je
popunjavala vjerovatno nije baš najbolje stojala s Engleskim.

[zpetrov9]

Prije sam bio postavio skenove Legitimacije žandarma Kraljevine Jugoslavije. Evo sada i jedne službene Legitimacije Bugarskog žandarma
izdane 1930. godine

[zpetrov9]

Jedna zanimljiva Vozačka isprava (ili u današnje vrijeme vozačka dozvola) izdana 1950. godine u Karlovcu. Korice su iz tvrđeg kartona
presvučene su zaštitnim platnom, dimenzija cca 82 x 105 mm. Ono što je posebno zanimljivo su dodatni Taloni koji su se dobivali uz
vozačku ispravu, a služili su kada bi vozač učinio neki veći prekršaj. O tim talonima sam čuo od starijih ljudi ali ih do sada još nisam
imao u svojim rukama, pa eto i njih postavljam (talone ne ruke).

Ne znam da li su se oni dobivali za svaku godinu ili za svaku godinu, možda se netko stariji sjeća tih pravila ili možda netko ima Zakon iz
tih vremena.

Zanimljivo je za pogledati, radi se o tadašnjoj kategoriji vozaća III klase, što bi otprilike pokrivalo današnju A i B kategoriju. Kasnije negdje
sredinom pedesetih godina XX vijeka su uvedene Vozačke dozvole za vozače amatere pa usporedbe radi prilažem i tri skena jedne takve
vozačke izdane 1957. godine. U njoj su već bile razvrstane kategorije

[zpetrov9]

Legitimacija NOO Osijek iz 1945. godine, još sve u "stilu" partizana.

[zpetrov9]

Jedna osobna propustnica za putovanje željeznicom izdana 17. 12. 1943. godine za vrijeme NDH u Garešnici. I ako je otisnuta na recimo
običnom papiru ima pored običnog okruglog pečata još i suhi pečat kao dodatni element sigurnosti.