Prenjeti ćemo članak na ovu temu objavljen na stranici "
Hrvatski Vojnik" 2007. godine , autor je Siniša Radaković
PZO sustavi velikog dometa
Od suvremenih PZO sustava velikog dometa očekuje se da imaju dobru taktičku i stratešku pokretljivost i mogućnost uništavanja širokog spektra ciljeva. Taktička pokretljivost znači da svi podsustavi moraju biti na terenskim vozilima, a strateška da moraju biti dovoljno lagani kako bi se mogli prevoziti i transportnim avionima srednje veličine. Uz to, od njih se očekuje da mogu uništavati balističke projektile malog i srednjeg dometaZa protuzračnu obranu američke vojske i dalje su najveće prijetnje borbeni avioni i helikopteri, ali sve veću prijetnju čine i balistički projektili svih dometa, krstareći projektili, bespilotne letjelice i rakete. U takvim okolnostima protuzračni raketni sustavi velikog dometa imat će sve veće značenje, posebno u obrani od balističkih projektila i borbenih bespilotnih letjelica koje će napadati s velikih visina. Tako i protuzračna obrane dobiva na važnosti.
Osnova američke protuzračne obrane na velikim udaljenostima je Raytheonov sustav Mim-104 Patriot. Patriot je jedini PZO sustav koji je u ratu dokazao da može obarati balističke projektile malog i srednjeg dometa. Uz stalne modernizacije i modifikacije Patriot će ostati osnova američke PZO obrane idućih dvadeset godina. Od početka proizvodnje 1980. Raytheon je za američku vojsku i osam stranih kupaca proizveo više od 170 lansera i više od 9000 projektila.
Patriotova se bitnica obično sastoji od radara, zapovjednog centra, sustava za napajanje električnom energijom i četverostrukih lansera. Sve su komponente postavljene na prikolici što omogućava dobru pokretljivost cijelog sustava. Tijekom rata za oslobađanje Kuvajta od iračke okupacije (1990.-1991.) u operativnu je uporabu uveden projektil Patriot Advaced Capability Phase 2 (Pac-2) optimiziran za obaranje balističkih projektila, za razliku od originalnog Mim-105A Standard projektila koji je bio optimiziran za obaranje zrakoplova na svim visinama. Patriot je ostvario zadovoljavajuću učinkovitost od 70 posto protiv balističkih projektila lansiranih iz Iraka prema ciljevima u Saudijskoj Arabiji. No, učinkovitost protiv projektila koji su iz Iraka lansirani na Izrael bila je razočaravajuće mala - samo 40 posto. Zbog toga je razvijen sveobuhvatni program poboljšanja kako bi Patriot dobio veće mogućnosti u protubalističkoj obrani (ballistic missile defence - BDM).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Patriot lansira projektil Pac-1
Najvažniji element unapređenja su dva nova projektila. Prvi je Guidance Enhanced Missile Plus (Gem+) koji je donio poboljšane mogućnosti borbe protiv kratkodometnih krstarećih i balističkih projektila. Još veća poboljšanja donio je projektil Pac-3 sa znatno manjom bojnom glavom u odnosu na velike prefragmentirane bojne glave projektila Pac-2 i Gem. Uporaba manje bojne glave postala je moguća jer Pac-3 ima znatno veću preciznost koja se ogleda u povećanim mogućnostima izravnog udara u cilj. Manja bojna glava istovremeno znači i manju masu (30 posto manju u odnosu na Pac-2) i promjer projektila. Pac-3 je zadržao istu dužinu kao i Pac-2, ali je manji promjer omogućio da se u standardni čeverostruki lanser za Pac-2 može postaviti čak 16 projektila Pac-3. Iako je prvobitno američka vojska planirala na lanserima rabiti kombinaciju Pac-2 i Pac-3 projektila, naknadno se predomislila pa će po Pure Fleet Planu svojih 13 Patriot bojni do kraja proračunske godine 2009. (FY09) opremiti isključivo Pac-3 projektilima. Zbog toga je tvrtka Raytheon dobila ugovor vrijedan 38,6 milijuna američkih dolara za modernizaciju tri Patriot bojne (dvanaest lansirnih položaja) u Pac-3 konfiguraciju koja, osim uporabe novog projektila, donosi i poboljšanja radara i nadzornog sustava. Od američke Aviation and Missile Comand tvrtka Lockheed Martin je dobila ugovor vrijedan 376 milijuna američkih dolara za isporuku 112 Pac-3 projektila s pričuvnim dijelovima i dijelovima za modificiranje lansera. Ugovor obuhvaća i troškove održavanja projektila.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Lansiranje projektila Pac-3
Na osnovu iskustava iz operacije Iraqi Freedom razvijen je program daljnjih poboljšanja koji, među ostalim, uključuje poboljšanje komunikacije sa zrakoplovima, poboljšani softver za detekciju i klasifikaciju ciljeva, poboljšani IFF (identification friend or foe) sustav, povećanje kapaciteta za Link-16, novi sustav za zapisivanje podataka, nove monitore za prikazivanje radarske slike, poboljšanje sustava zapovijedanja. Poboljšanja će obuhvatiti i centre za obuku operatera pri AMD zadaćama. Sustavi za obuku će dobiti nanovo razvijen softver za simuliranje borbenih djelovanja koji će pružati realnije scenarije napada balističkim projektilima (neočekivani smjerovi dolaska i čudne putanje). Uz to sve će Patriot bitnice proći kroz program remonta, počevši od FY10 kako bi se vratile na "zero-miles/zero-hours" stanje, ili po naški "kao ispod čekića". Američka vojska planira posao remonta dovršiti do FY13.
U ožujku ove godine japanska je vojska razmjestila prvu Patriot bitnicu s Pac-3 projektilima na položaje u blizini Tokija. Do kraja FY10 planira Pac-3 projektilima opremiti još deset bitnica. Procjenjujući da će se prijetnja iz Sjeverne Koreje konstantno povećavati, japanska je vlada još u prosincu 2003. odlučila potrošiti 8,5 milijardi američkih dolara (bilijun jena) na modernizaciju svoje protuzračne obrane. Iako su prvi Pac-3 projektili uvezeni izravno iz SAD-a (zbog hitnosti) ostale će po licenci proizvesti tvrtka Mitsubishi Heavy Industries. Japanski Patrioti s Pac-3 projektilima samo su zadnja crta obrane. Prvu crtu čine četiri razarača klase Kongo (razmješteni u pomorskoj bazi Yokosuka) sa svojim Aegis radarskim sustavima i poboljšanim SM-3 Standard PZO projektilima namijenjenim uništavanju balističkih projektila srednjeg dometa. Uz to Japan će uložiti 1,2 milijardi američkih dolara (od ukupno 2,7 milijardi) u zajednički američko-japanski razvoj protubalističkih oružja namijenjenih uporabi s brodova.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Pogodak projektila PAC 3 u metu koja simulira balistički projektil
ThaadIako Patriot opremljen Pac-3 projektilima ima velike mogućnosti uništavanja balističkih projektila, američka vojska planira poboljšanje BMD sposobnosti uvođenjem u operativnu uporabu sustava Terminal High Altitude Area Defense (Thaad). Ulazak Thaada u operativnu uporabu planiran je za 2010. Za razliku od Pac-3 projektila s maksimalnim dometom od 20 km, Thaad projektil bi trebao imati domet od čak 200 km i mogućnost djelovanja do visine od 150 000 metara. Thaad je projektiran kao mobilni sustav za zaštitu postrojbi na bojištu, gradova i visokovrijednih civilnih i vojnih objekata od balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa. Nositelj ugovora je tvrtka Lockheed Martin Missiles and Fire Control. Tvrtka Raytheon odgovorna je za razvoj Theatre Missile Defense - Ground-Based Radara.
Za Thaad sustav razvijen je lanser postavljen na terenski kamion Oshkosh 10x10 Heavy Expanded Mobility Tactical Truck. U svaki lanser stane osam projektila. Kako bi se povećala paljbena moć lanser su opremili i automatskim sustavom za punjenje Load Handling System. I dok su svi ostali sustavi Thaada dovoljno mali i lagani da se mogu transportirati avionom C-130 Hercules, lanser je prevelik i pretežak, pa ga se mora prevoziti znatno većim avionom C-17 Globemaster III ili još većim C-5 Galaxy. S druge strane, montaža lansera na kamion znatno povećava taktičku pokretljivost.
Projektil Thaad sustava u osnovi je vrlo jednostavan jer se sastoji od startnog raketnog motora na čvrsto gorivo i kinetičke bojne glave. Projektil neposredno nakon lansiranja postiže brzinu od čak 2000 metara u sekundi. Za otkrivanje ciljeva i navođenje projektila rabi se fazni radar koji radi u X frekventnom rasponu. On istodobno pretražuje zračni prostor, detektira i prati ciljeve te navodi projektile na njih. Kako bi se postigla dostatna preciznost za izravni pogodak (zbog kinetičke bojne glave) tijekom leta podaci o poziciji cilja prenose se s radara na projektil koji onda korigira svoju putanju. Svi ostali podsustavi Thaad sustava ugrađeni su u kontejnere koji se mogu brzo skinuti i postaviti na High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicles.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Lanser sustava Thaad
Nakon serije neuspjeha tijekom programa testnih lansiranja od travnja 1995. do kolovoza 1999. program razvoja Thaada je produžen. Nakon opsežnih izmjena i poboljšanja program testnih lansiranja obnovljen je u studenome 2005. Od tada su četiri probna lansiranja proglašena uspješnim. U srpnju prošle godine Thaadov je projektil pogodio Hera metu. Isti je uspjeh ponovljen u siječnju ove godine. Unutar tog novog programa testiranja planirano je sveukupno četrnaest testnih lansiranja.
Ako se program razvoja Thaad sustava uspješno okonča američka vojska planira kupiti 100 lansera, 18 radara i 1422 projektila što je dostatno za opremanje dvije Thaad bojne, svaka sa četiri bitnice. U prosincu prošle godine tvrtka Lockheed Martin je dobila ugovor vrijedan 619,2 milijuna američkih dolara (vrijednost ugovora nije fiksna i tvrtka može naknadno uračunati naknadne troškove) za prve dvije paljbene jedinice. Ugovor određuje isporuku 48 projektila, šest lansera i dva zapovjedna mjesta. U veljači ove godine tvrtka Raytheon dobila je ugovor od 20 milijuna američkih dolara, čija se vrijednost naknadno može povećati na 212,2 milijuna, za izradu, ispitivanje i integraciju radarskog sustava. Američka vojska planira preuzimanje prvog kompletnog Thaad sustava spremnog za operativnu uporabu tijekom FY09, a drugog godinu dana kasnije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : pripadajući projektil sustava Thaad