kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 543
|
|
« Reply #419 on: August 05, 2011, 10:18:03 pm » |
|
CopyPastujem ovde jednu svoju analizu postovanu pre oko godinu dana u temi o VPBR/RF klase Kotor. Mislim da je umesna, ali o svemu ovome smo već raspravljali tada, i prilično zaokružili diskusiju.
I tip 31 i tip 33 su brodovi otprilike maksimalne veličine i istisnine opravdane za upotrebu u uskom moru kao što je Jadran. Sve preko 1500t je sigurno preveliko, a dovoljno je i znatno manje. Imali su pouzdane mašine (Pielstick više od ruskih dizela) i punu brzinu od preko 30čv, dok je max. postignuta bila preko 34čv za tip 33, optimalna za tu formu trupa i taj pogon. Za osamdesete godine ti su brodovi bili veoma dobro opremljeni i naoružani. Teško da bi svi oružni sistemi i sva elektronika stala na manji brod građen u to vreme.
Da li se KIS 9LV na tipu 33 odlično pokazao, neka kažu oni koji su sa njim radili. Tada je bio bestseler, a inače je vrlo raširen u upotrebi i dan danas. Radar MR302 "Rubka" stajao je na stotinama brodova, nišanski radar "Ris" za AK 230 takođe. Ugrađeni sonari nisu bili vrhunski, i verovatno su neodgovarajući za Jadran. Takođe su stajali na ogromnom broju brodova. Kada smo nabavljali Thomson Sintra sonare za podmornice, mogli smo da nabavimo i sonare Diodon za VPBR, pa da to lepo zamenimo. Možda nismo tražili, možda Francuzi nisu dali, a možda i jedno i drugo. Ne znam koliko je JRM bila ekspert u PP dejstvima. Što se tiče pomenute ruske elektronike, da ništa nije valjala ne bi je koristili ni sami Rusi. Tehnologija elektronskih cevi možda jeste još tada bila zastarela po zapadnim merilima, najviše zato što traži mnogo veći prostor i troši više struje, ali je bila pouzdana. Osnovno je to da su uređaji sa lampama mnogo manje osetljivi na "EMP - elektromagnetni puls" kod nuklearne eksplozije.
Topovi AK-726 su odlični, kao uopšte sva ruska artiljerija, mada jedan takav kompleks ima 26 tona bez b/k, što je 3-4 puta više od OTO 76 compact ili SAK 57 L70, dok je vatrena moć vrlo uporediva. Ovi topovi su „pojeli“ prilično deplasmana. AK-230 i dan danas koristi pola sveta. RBU 6000 "Smerč" je stajao na stotinama brodova, a koristi se i danas. Šteta što njegova upotreba protiv kopnenih ciljeva nije bila bolje razrađena. Sistem PVO "Osa-M" ugrađivan je na sve ruske brodove od 800 tona naviše, sve do "Kijeva" i "Kirova". Vrlo ambiciozno zamišljen i uveden u upotrebu ВМФ 1971., nije opravdao očekivanja. Borbene mogućnosti sistema su zbog primenjenog KIS-a i tipa lansera bile skromne. Sistem je težak i složen i ne može se koristiti u protivraketnoj borbi. Daleko je slabiji od "Sea Sparrow", Seawolf" ili "Crotale". Ovde su Rusi omanuli! Rakete P20/21/22 su bile jedino što su Rusi predlagali za izvoz u to vreme, a pošto su Francuzi zacepili cenu za "Exocet" i jedini nama dostupan sistem. Jasno je da je posle Foklanda borbena vrednost ovog sistema postala u najmanju ruku sumnjiva zbog grozničavog razvoja sredstava i taktike PEB, raznih sistema mamaca i artiljerijsko-raketnih sistema bliske odbrane broda. Učinak bojne glave od 500kg na cilju je nesumnjivo spektakularan! Da je na brodove bio integrisan RBS-15, priča bi bila drugačija.
Opšteprihvaćena poslovica je da se današnji generali (i admirali) spremaju za jučerašnji rat. Razvoj vojne tehnike i vojne veštine mogu svako oružje, njegovu namenu i vojnu doktrinu svake zemlje prekonoć učiniti zastarelim i neupotrebljivim. A šta ako se raspadne zemlja!? - nestane i oružanih snaga u obliku u kome su postojale. RM kao izrazito tehnički rod tu prva strada i njeni brodovi postaju nepotrebni i beskorisni.
Sve pomorske zemlje slične SFRJ i uporedivog geografskog položaja imale su sličnu doktrinu RM i tipove brodova uporedivih karakteristika. Lake fregate/korvete su tip višenamenskog ratnog broda koji i danas najviše odgovara zemlji kakva je bila Jugoslavija - dok se ne dokaže drugačije. Razvoj tehnike i doktrine daje naznake da su ovde moguće promene u budućnosti, ali do sada nije bilo oružanog sukoba koji bi doneo očekivani prelom - potvrdio ili negirao ulogu višenamenskih lakih fregata/korveta kao najvećeg tipa broda za zatvorena mora.
Da li su neki brod, klasa ili tip broda opravdali postojanje, može biti vrlo diskutabilno. Ima odlična knjiga "The World Worst Warships", mada se ne slažem baš sa svime što je tamo napisano. Evo mojih primera. 1. Italijanski bojni brodovi drednoti su ceo rat od 1915-1918. presedeli u lukama bez ispaljenog metka, jedan je eksplodirao u luci zbog lošeg artiljerijskog punjenja, ostali su za skupe novce pregrađeni pred drugi rat, u kome su se takođe pokazali nikako. Desetak italijanskih junaka je na dva bedna drvena kaića sa dva torpeda potopilo Szent Istvana, a dva diverzanta su na diverzantskom sredstvu "Maiale" (Krmača) digli u vazduh veličanstveni Viribus Unitis. U ratu na Jadranu 1914-1918., žali Bože novca, znoja i pogibija za bilo koji brod veći od male krstarice! 2. 1918-21. Britanci su milion tona bojnih brodova isekli u eksere. Sjajni Vanguard je plovio od 1946-1958. Korišćen je kao komandni brod, a najviše kao najveća kraljevska jahta u istoriji. Isečen u špenadle 1960. 3. Scharnhorst i Bismarck su držali engleski admiralitet u strahu, a sve se okončalo njihovom epskom pogibijom jer nije ni moglo biti drugačije. Sami protiv svih. Šteta što Nemci nemaju gusle, a jodlovanje u desetercu ne ide. Karijera Tirpitza je bila vrlo dosadna, kratka i sa logičnim krajem - razvaljen bombama i izvrnut u norveškom fjordu. Da su Nemci umesto bojnih brodova odmah forsirali podmornice u rat bi ušli ne sa 57 već možda sa 157 podmornica i ko zna kako bi rat na Atlantiku tekao. 4. Yamato i Musashi. Najveći BB ikada sagrađeni. Fantastično brodograđevno dostignuće. Nikada nisu učestvovali u bici sa drugim bojnim brodom, nikada nisu ispalili nijednu granatu iz oruđa glavnog kalibra u borbenoj akciji, osim protiv američke transportne flote i eskortnih snaga u zalivu Leyte. Nikada nisu pogođeni granatom sa neprijateljskog broda. Potopljeni su bombama i torpedima sa aviona. Njihova gradnja koštala je nepojamno mnogo i ostavila je Carsku mornaricu bez eskortnih jedinica i bez mnogo čega drugog što se posle u ratu pokazalo kao neophodno. 5. „Bojni krstaši“ klase „Kirov“. „Skupe igračke admirala Gorškova“. Veoma fantastični i sumnjivo upotrebljivi još u sovjetsko vreme. Danas rđaju na mrtvom vezu. „Petar Veliki“ plovi i pokazuje zastavu, jer je Rusima žao da ga iseku. Stvar ponosa – pa neka košta šta košta, nema veze što „ne radi“!
Ako naši VPBR nisu opravdali postojanje, onda su bar u dobrom društvu.
Da zaključim - VPBR su bili odlični i vrlo uspeli brodovi svoga tipa, naročito tip 33, otprilike najviše što je JRM bilo potrebno. Imajmo u vidu da su ti brodovi sagrađeni između 1979. i 1988., dakle pre najmanje 22 godine. Imali su jasno mesto u sistemu doktrine JRM. Ovi su brodovi bili skupi. Verovatno bi eventualni sukob pokazao i njihovu taktičku ranjivost. Verovatno bi RTOP, naročito one malo veće, sa poboljšanom PVO, bile bolja vrednost za novac. A da su sagrađene nove podmornice umesto ovih brodova? A eskadrila aviona „Jaguar“ sa Exocetima ili „Gripen“ sa RBS-15 umesto brodova? Utvrđena ostrva sa artiljerijom, raketama i elektronikom mogu biti od presudnog značaja, ali tek sa odgovarajućim brodovima to predstavlja potpun sistem. Da li je doktrina bila pogrešna drugo je pitanje. U novim okolnostima posle 1991., bez eventualne rekonstrukcije ovi su brodovi svakako postali beskorisni. Njihove borbene mogućnosti nisu proverene u borbenim dejstvima, jer 1991. nisu mogli da se koriste svrsishodno, a 1999. bi njihova prva borbena vožnja bila i poslednja - a uz to kratka i bez učinka. To je svakome bilo jasno i vojnički i ljudski.
|