O ovom avionu na ovoj
https://www.paluba.info/smf/index.php/topic,25492.0.html stranici ima klip o upotrebi F-4 u Vijetnamu.
F-4 često porede sa MiG-21, ali to i nije baš korektno poteđenje.
Na samom početku ta dva aviona su stvorena za različite uloge.
F-4 je nastao (u onom obliku u kom je prvi put uveden u naoružanje) kao palubni presretač, s osnovnom namjenom da štiti nosač aviona (udarnu grupu NA) od sovjetskih bombardera naoružanih protivbrodskim krilatim raketama. U to vrijeme su Tu-16 naoružani sa raketama KS (AS-1) već uveliko bili operativni, a uskoro po uvođenju F-4 u naoružanju su se pojavile i rakete KSR-2 (AS-5) i K-10 (AS-2). Dakle trebao je lovac koji će moći presretati bombardere daleko od brodova (ne samo NA, već i brodova iz pratnje), kao i same rakete. Dobar radar, velika brzina i veliki operativni radijus i vrijeme ostajanja u vazduhu su se podrazumijevali. Svi ti ciljevi nisu bili visokomanevrišući. Treba imati u vidu da su Sovjeti planirali napade na NA izvoditi čitavim pukovima.
U to vrijeme Amerikanci su u naoružanju na NA već imali relativno nove lovce F-8 i lovce-bombardere A-4.
S druge strane, MiG-21 je nastao kao dnevni frontovski lovac. On je trebao da obezbijedi prevlast u vazduhu u zoni određene dubine. Od njega se nisu zahtijevali ni veliki dolet ni dejstvo noću i u lošim meteo uslovima. Ni nosivost nije bila značajna stavka. Uglavnom tražio se lagan, brz i okretan avion. Prvi modeli nisu imali ni radar ni rakete. To tad i nije bila velika mana, imajući u vidu tadašnja sredstva za napad na neprijateljske trupe. Stacionarni ciljevi su nešto drugo, ali to je već druga priča i MiG-21 je kasnije znatno unaprijeđen i korišten i za PVO teritorije.
Konstruisani za različite namjene, to su bili potpuno različiti avioni. U međusobnim sukobima F-4 su imali sreće. Da je brojčani odnos bio približno 1:1, kao i ujednačena obučenost pilota i elektronska podrška, pitanje je kako bi se F-4 proveo.
Ni tadašnje rakete, posebno srednjeg dometa nisu bile pretjereno efikasne protiv manevrišućih ciljeva.
Ali ostaje činjenica da su pod utiscima iz Vijetnama Sovjeti razvili vlastiti odgovor na AIM-7 Sparow rakete R-23 (AA-7), a Amerikanci kod svojih novih lovaca F-15 i F-16 posvetili i te kako pažnju manevarskim osobinama.
Uglavnom i jedni i drugi su kod aviona sledeće generacije nastojali da objedine prednosti F-4 i MiG-21.